Zidane konstrukcije danas
Ziđe predstavlja masivni građevinski materijal duge povijesti (vidi ulomak 2.1), iskustva i očuvanosti. Sastoji se od anorganskih ne zapaljivih zidnih opeka i u pravilu od morta.
Ziđe se može izrađivati i koristiti bez morta kao suha zidana konstrukcija uz opći građevinsko-nadzorni certifikata (abZ). Prije svega u posljednja dva desetljeća ziđe se razvilo u moderan, učinkovit, cjenovno povoljan i ekonomičan građevinski materijal. Široka paleta zidnih opekarskih blokova i morta kao i različite zidne konstrukcije s obiljem mogućnosti kombiniranja omogućuju ispunjenje svih zahtjeva u pogledu nosivosti (stabilnost), uporabnih svojstava (toplinska i zvučna izolacija te izolacija od vlage) kao i estetskih zahtjeva.
Ziđe je normirano prema DIN 1053. Nova obrada izdanja norme iz 1996. s prilagodbom na europske norme za ziđe – Eurocode EC 6 - upravo je u tijeku.
Nova norma DIN 1053 na bazi sigurnosnog koncepta vjerojatnosti sadrži sljedeće elemente;
3: armirano ziđe
4: gotovi ugradbeni elementi
11: pojednostavljen postupak izvođenja dokaza za nearmirano ziđe
12: konstrukcija i izvedba nearmiranog ziđa
13: točniji postupak izvođenja nearmiranog ziđa
14. dimenzioniranje i izvedba ziđa od blokova prirodnog kamena
Ziđe predstavlja s više od 80% udjela najznačajniji građevinski materijal u stanogradnji, koristi se međutim i u drugim područjima visokogradnje, recimo u industrijskoj gradnji ili na javnim objektima. Građevinski materijal za ziđe zidna opeka i mort su normirani ili se mogu koristiti s abZ (građevinsko-nadzorni certifikat). Formati i svojstva zidne opeke i morta obuhvaćaju veliko područje; od zidne opeke malih formata pa sve do velikoformatnih elemenata visine opeke i do 648 mm; od laganih, visoko termoizolacijskih pa do stabilnih zidnih opeka postojanih na mraz (vidi ulomak 4.2.1). Plan opeka odnosno poroterm elementi imaju stabilne dimenzije – dopuštena visinska tolerancija:
±1,0 mm – omogućuju korisne tanke fuge morta. Kod morta za ziđe razlikujemo tri vrste; mort s normalnom, laganom i tankom posteljicom, a te vrste naravno imaju i različita svojstva. Lakoagregatni mort (LM mala toplinska vodljivost) ali i tankoslojni mort (DM; mali utjecaj na tankih reški) pogodni su za termoizolacijsko ziđe.
Gradilišna izvedba ziđa racionalizira se primjenom velikoformatnih elemenata, tehnike nastavka na sučeljak, tankoslojnih reški, nanošenja morta klizačima za mort te mehaničkih pomagala za polaganje kao što su hvataljka za opeku i sl. – odnosno u pravilu izradom reški bez morta, što je bitno cjenovno povoljnije i štedi vrijeme. Dodatno poboljšanje ekonomičnosti i općenito svojstava postiže se uporabom gotovih elemenata kao što su nadvoji, kutije za rolete te specijalno formatirani elementi kao U-element za prstenaste grede, za stropni rubni blokovi za homogenu podlogu žbuke. (Ulomak 2.2.-1)
 U-ljuska za prstenaste grede, nadvoje – porozni beton |
 Ravni nadvoj, vapneni blok |
 Kutija za rolete, cigla |
 Stropna rubna opeka, lagani beton |
Tvornički izrađeno ziđe –zidni paneli (zidovi pretežito u širini prostorije) - vodi ka garantiranoj kvaliteti i daljnjoj racionalizaciji.
 Tvornički proizvedeni zidni panel |
Slika 2.2.-3 jednoslojni, žbukani vanjski zid
Različite zidne konstrukcije nude optimalan odabir područja primjene za sve zahtjeve. Kod vanjskih zidova razlikujemo 4 različite konstrukcije (slike 2.2.-3 do 2.2.-6):
(1)žbukani jednoslojni zid-vanjska žbuka ispunjava zaštitu od vremenskih utjecaja i dijelom toplinsku zaštitu (termo-izolacijska žbuka), ziđe sve ostale zahtjeve
(1)jednoslojni vanjski zid s termo-izolacijskim spregnutim sistemom (WDVS), toplinska zaštita maksimalno osigurana, zaštita od vremenskih uvjeta također
 Slika 2.2.-4: jednoslojni vanjski zid s termo-izolacijskim spregnutim sistemom |
(1) jednoslojni vanjski zid s oblogom analogan (1)
 Slika 2.2.-5: jednoslojni vanjski zid s oblogom |
(1) Dvoslojni vanjski zid koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg zidnog krila s međuprostorom između krila koji se u pravilu popunjava izolacijskim materijalom – izolacija jezgre ; vanjske krilo ispunjava zahtjeve u pogledu zaštite od vremenskih utjecaja, izolacija jezgre toplinske zaštite, unutarnje krilo nosivosti – dijelom se realizira i toplinska zaštita, a kompletna konstrukcija i zvučnu zaštitu.
Ziđe u principu može imati omotač (žbuku, spregnuti termo-izolacijski sistem ili vanjski omotač od klinkera primjerice) ili je izvedeno kao vidno ziđe (vanjski omotač od dvoslojnog ziđa, unutarnji zidovi. Za vidne zidne konstrukcije pogodna je zidna opeka, klinker ili vapnena opeka.
Za specijalne slučajeve primjene koriste se armirani zidovi kod kojih je u reške ili u beton uložena armatura (vidi normu DIN 1053-3) ili prednapeti zidovi koji se izvode uz abZ (certifikat) .
Za dimenzioniranje zidova na raspolaganju su danas znatno točniji postupci , a izrađeni su nakon opširnih istraživanja. I svojstva zidnih konstrukcija posreduju se danas točnije i sigurnije. Tako se značajnije mogu koristiti postojeće rezerve nosivosti. To se prije svega odnosi na posmičnu čvrstoću zidne konstrukcije. Značajna poboljšanja svojstava, naročito ona u pogledu čvrstoće i stabilnosti zidne konstrukcije rezultiraju iz zidnih konstrukcija s tankoslojnim mortom. Na tlačnu čvrstoću i veću spregnutu čvrstoću povoljno djeluju tanke sljubnice morta – te dimenzije i geometrijski odnosi zidnih elementa na posmični i potisni modul.
Stanje: 08/2009
Obrada: Dr.-Ing. Peter Schubert
Izvor: www.mauerwerksbau-lehre.de