Sažetak

Navodi se da od 9 milijardi kuna ukupne ratne štete u Vukovaru na spomeničke građevine otpada 470 milijuna kuna. Opisuju se različiti primijenjeni modeli obnove pojedinačnih građevina i cijelih uličnih poteza. Ističe se da su nasuprot zadovoljavajućoj razini obnove spomeničkih zgrada, na mjestima srušene ambijentalne arhitekture nastali potezi minorne stambene gradnje obnovljene po isključivo socijalnom normativu, a ne po kriteriju urbaniteta i povijesno-prostornog konteksta.

Autori:

Zlatko Karač, dipl. ing. arh., predavač, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb;

Zdenka Predrijevac, dipl. ing. građ., Ministarstvo kulture,Konzervatorski odjel u Vukovaru, Vukovar;

Đuro Šimičić, konzervatorrestaurator savjetnik, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb

UDK 711.164.004.67

1 Uvod1

Niti u jednome europskom gradu, nakon Drugoga svjetskog rata, nije zabilježeno tako sustavno razaranje spomeničke baštine tolikih razmjera kako se to 1991. dogodilo u Vukovaru. Taj je grad po svojoj tragičnoj sudbini naš Dresden, ili Coventry, Gdanjsk, naša Varšava…, i s iskustvom njihova razaranja a potom i složenih, svjetski poznatih primjera urbanih obnova trebalo je pripremiti i osmišljeno provesti obnovu Vukovara. Na žalost, gledajući cjelinu grada danas nakon deset godina obnove, rezultati uglavnom nisu dobri i doimaju se više kao rezultat stihije, negoli kao posljedica promišljenoga konzervatorsko- urbanističkog stava. U tome su, uza sve poteškoće o kojima će biti riječi, najvrjedniji primjeri spomeničke baštine još i najbolje prošli.

Više o ovoj temi >>>>

Više o ovoj temi >>>>

Više o ovoj temi >>>>