Najčešći slučaj primjene linijske montaže su staklene ploče. U većini slučajeva se ovdje u statičkom smislu pretpostavlja slobodna sposobnost torzije preko cijelog oslonca, koja je omogućena konstrukcijskim oblikovanjem.

Kontinuirana montaža pomoću trake za postavljanje ili trake od elastomera širine od 10 mm do 15 mm može i kod manjih deformacija osigurati torziju u pravilu zadovoljavajuće točnosti.

Elastični oslonac može izjednačiti manje neravnine donje konstrukcije i spriječiti neželjene vrhove naprezanja (prenapon).

Osim EPDM-slojeva koriste se silikonski profili ili materijali koji se pri montaži koriste kao visoko tlačni hidroizolacijski materijali. Ipak u određenim okolnostima svakako treba uzeti u obzir neželjena uklještenja kod dimenzioniranja.

Ukliještene staklene ploče se izvode samo u specijalnim slučajevima, kada je to poželjno iz razloga oblikovanja forme. Primjer zato su stakleni parapeti , koji su u podnožju montirani uklještenjem.

Tako montirana stakala s osiguranjem od pada moraju biti dimenzionirana za opterećenja udara i u pravilu ne pokazuju kod ispitivanjanja opterećenja dovoljnu nosivost.

Preko oslonačkih profila u pravilu nije osigurana potpuno kruta linijska montaža. Zato se deformacije donje konstrukcije moraju ograničiti na odgovarajući način. Kao orijentaciona točka za deformacije kojih se treba pridržavati navodi se trenutačno propisano ograničenje za linijsko montirane staklene ploče.

Deformacije donje konstrukcije smiju kod njih uznositi 1/200 dužine staklene ploče koja se montira, najviše 15 mm. Isto tako treba voditi računa da posebno kruta stakla, malih formata osjetljivo reagiraju na vitoperenje donje konstrukcije, preko tih deformacija nastaju prisilna naprezanja , te tako ni dokaz progiba ne može biti mjerodavan.

Konstrukcije fasada