Mort za zidanje
Mort za zidanje jeste mort koji se kod ziđa koristi za ležajne, uzdužne i udarne reške. On ima zadaću povezivanja zidnih elemenata te za prenošenje sila između zidnih blokova.
Istovremeno služi za izravnavanje geometrijskih odstupanja blokova te zatvara međuprostore između zidnih elemenata. U svojim funkcijama nema samo utjecaj na nosivost i postojanost, već i na većinu svojstava gotovog ziđa (primjerice zvučna, toplinska, protupožarna zaštita, vidi tabelu 4.1.2-2).
U pogledu debljine reški postoji tendencijska relacija prema kojoj kod tanjih reški morta raste tlačna čvrstoća ziđa. Odnos je drugačiji kada se radi o posmičnoj i vlačnoj čvrstoći. One su prema najnovijim istraživanjima TU-Dresden veće što je debljina reške morta veća, odnosno što je format zidnih elemenata manji. Popunjavanjem udarnih reški/sljubnica mortom (danas više nije uobičajeno) također se postiže povećanje posmične i vlačne čvrstoće ziđa.
 Tabela 4.1.2-1 Pojmovi iz europskog normiranja morta |
Vrste morta za zidanje
Za projektiranje, dimenzioniranje i izvođenje ziđa vrijedi norma DIN 1053. Ona razlikuje sljedeće vrste morta:
 Slika 4.1.2-2: Nanošenje lakoagregatnog morta na lagane betonske blokove |
Normalni mort za zidanje (NM)
Normalni mort za zidanje klasificira se prema rastućoj tlačnoj čvrstoći u grupe morta I,,II,IIa,III i IIIa. Prema normi DIN 1053 primjenom nomalnog morta za zidanje zadana debljina ležajne reške iznosi 12 mm.
Lakoagregatni mort (LM)
Lakoagregatni mort poboljšava termoizolacijska svojstva ziđa i koristi se zajedno sa termoizolacijskim zidnim elementima. Prema izračunskoj vrijednosti toplinske vodljivosti λR klasificira se u grupe LM 21 (λR = 0,21 W/(m.K) i LM 36 (λR = 0,36 W/(m.K).
Kao i kod normalnog morta za zidanje zadana debljina ležajne reške kod lakoagregatnog morta iznosi 12 mm.Lakoagregatni mort ne smije se koristiti za vidno ziđe koje je direktno izloženo vremenskim utjecajima.
Tankoslojni mort (DM)
Tankoslojni mort koristi se za zidne blokove s malim odstupanjima u dimenzijama u visini blokova (≤ 1,0 mm)-plan-blokovi.
Najveća veličina zrna pijeska granulacije sadržane u mortu ne smije prelaziti 1,0 mm. Debljina nanosa morta reški ne smije biti veća od 1 do 3 mm.
 Tabela 4.1.2-2: Utjecaj morta za zidanje na svojstva ziđa |
Najvažnije norme za mort za zidanje
Mort za zidanje mora odgovarati europskoj normi EN 998-2. To je vidljivo i na CE-oznakama koji se stavljaju na otpremnicu, silos ili vreće. Kako bi čvrstoću, ali i neka druga svojstva ziđa maksimalno iskoristili te tako zadovoljili visoko postavljene kriterije kvalitete, proizvođači dodatno uz europske norme ispunjavaju i zahtjeve njemačke norme DIN V 18580. Osim CE-oznake mort prema normi DIN V 18580.
Napomena:
Ukoliko mort koji ćete koristiti za zidanje odgovara samo EN 998-2 i nije dodatno označen znakom podudarnosti prema normi DIN 18580, korisnik mora izvršiti detaljnu provjeru svih deklariranih svojstava. Na bazi dopunske njemačke norme za primjenu DIN V 20000-412 mora se utvrditi kojoj vrsti i grupi mortova pripada dotični mort sukladno normi DIN 1053 i jesu li kompletno deklarirane zahtijevane vrijednosti. Takav postupak provodi sevrlo rijetko jer je u građevinskoj praksi više nego kompliciran.
Nanošenje morta
Nosivost, funkcija i vanjska optička slika ziđa ovise-unatoč robusnim građevinskim materijalima- u velikoj mjeri o zanatskoj besprijekornoj izvedbi.
Ležajne reške prema normi DIN 1053-1 trebaju biti 12 mm, uz uporabu tankoslojnog morta debljina je 1 do 3 mm. Popunjavaju se mortom velikoplošno kako bi se osiguralo prenošenje naprezanja odnosno sila između zidnih blokova.
Udarne reške- uz mali broj iznimaka kao recimo vidno ziđe odnosno obložno ziđe – jedva da se još popunjavaju mortom. Zidni blokovi dodiruju se površinama svojih udarnih reški , ukoliko zbog neravnina nastanu razmaci između zidnih blokova veći od 5 mm, prilikom zidanja se obavezno zatvaraju mortom. Kod primjene tankoslojnog morta je to samostalni radni postupak za koji svakako treba pripremiti dodatnu vrstu morta. Kod normalnog cementnog morta ili lakoagregatnog morta zatvaranje većih međuprostora vrši se direktno prilikom zidanja.
Mort se obično nanosi zidarskom žlicom. Za ekonomičnije i preciznije nanošenja morta koriste se takozvani zidarski klizači u različitim varijantama. Mogu se prilagoditi debljini građevinskog elementa ziđa te omogućuju ravnomjernu debljinu reške. To doprinosi – naročito ako se koristi tankoslojni mort - racionalizaciji građevinskih tijekova. Tankoslojni mort može se nanositi i nazubljenom zidarskom žlicom ili valjkom za nanošenje morta kako bi se realizirala ravnomjerna debljina reške od 1 do 3 mm.
U principu preporuča se zidanje poroton zidanim perforiranim blokovima tako da se zračne komore u svakoj ležajnoj reški - i kod uporabe tankoslojnog morta – zatvore trakama morta. Na taj način spriječit će se međusobno povezivanje šupljih komora preko više slojeva zidnih blokova, što može dovesti do neželjene konvekcije zraka ili prijenosa zvuka.
Stvrdnjavanje morta u reški
Čim između svježeg morta i zidnog bloka dođe do kontakta blokovi počinju oduzimati mortu vodu. Oduzimanje vode ovisi o svojstvima svježeg morta te o higroskopnim svojstvima zidnih blokova. Proces upijanja vode odlučujući je za razvoj čvrstoće morta. Čvrstoća koju mort postiže između zidnih elemenata/blokova („tlačna čvrstoća reški“) ima puno veće praktično značenje od čvrstoće prizme, jer ona je odlučujuća i za nosivost ziđa.
U pravilu čvrstoća morta u reški veća je nego u prizmi. Samo u izrazito nepovoljnim slučajevima može doći do smanjenja čvrstića pa čak i do njenog potpunog gubitka. Razlog obično leži u higroskopnosti zidnih blokova odnosno u nedostatku predvlaženja, zatim u vremenskim uvjetima koji potiču isušivanje (sunce, vjetar) ili u neprilagođenom sastavu morta .Naročito kod vapnenih blokova može doći do nepovoljnih rubnih uvjeta isušivanja morta. Sigurnost izvedbe značajno je povećana kada se vapneni blokovi prethodno navlaže ili ako se koristi mort specijalno prilagođen ovoj vrsti zidnih blokova.
U slučajevima kada je tlačna čvrstoća reški morta smanjena jer je mort u ranom stadiju potpuno isušen(„žedan“) pod određenim okolnostima se mogu izvesti popravci tako što se mortu ponovo dodaje voda, recimo intenzivnim vlaženjem ziđa.
 Slika 4.1.2-3; Ziđe predstavlja idealnu podlogu za žbuku naravno ako je izvedeno stručno i uz pomoć adekvatnog morta za zidanje(Foto: Wienerberger Ziegelindustrie GmbH i IWM) |
Posebni zahtjevi u pogledu morta za zidanje za obložne zidove
Obložno ziđe jeste ziđe vanjskog zida vidljivo prema vani. Upravo zbog zaštite od vremenskih utjecaja i optičkog oblikovanja moraju se izvesti vrlo brižljivo. Pred mort za obložne zidove postavljaju se također iznimni zahtjevi. Tvornički mort mora biti prilagođen specijalnim zahtjevima obložnih zidova te se označava kao mort predziđa. Pojam“mort predziđa“ oslanja se na pojam „predzidni blokovi“. Ipak taj mort nije normiran.
Posebne arhitektonske mogućnosti nudi uporaba morta za predziđe u boji.
Kod obložnog ziđa na raspolaganju stoje dvije mogućnosti: takozvani „glatki premaz reški“ i naknadno nanošenje morta. Prednost se daje glatkom premazu reški, ziđe se zida s reškama, a reške se dorađuju alatima za izglađivanje Glatki premaz reški nudi homogene, dobro komprimirane reške; reške su po dubini izvedene „u jednom lijevu“.
Kod naknadnog izvođenja reške slobodno postavljene reške dubine od oko 15 mm moraju se najprije temeljito očistiti od morta , zatim se vrši vlaženje i to od podnožja ziđa prema gore. Mort reški snažno se sabija u prednavlažene reške. Izrađene fuge moraju se zaštiti od ranog isušivanja Mort reški mora izdržati velika naprezanja. Industrijska proizvodnja morta razvila je u međuvremenu specijalne vrste morta u boji. Prilikom narudžbe morta svakako treba naglasiti da se radi o mortu reški (bolje mortu za izradu reški)
Izvor: www.mauerwerksbau-lehre.de
Izdanje: 05/2009
Izvor: Normen und Literatur siehe Abs. 4.1.1 Mörtel - Übersicht
Autor: Dr.-Ing. Hans-Joachim Riechers
Industrieverband WerkMörtel e.V. (IWM)
Düsseldorfer Str. 50
47051 Duisburg
Tel.: 0203.99239-47
hans-joachim.riechers@baustoffverbaende.de