Sažetak

U radu se osvrće na neke učinke crnogorskog potresa iz 1979. te se preporučuje uzimanje u obzir iskustava stečenih nakon toga razornog potresa. Zastupa se stajalište da bi postojeće stanje trebalo popraviti koordinacijom svih relevantnih pristupa. Predlaže se donošenje posebnog zakona kojim bi se utemeljila strategija integralnog upravljanja seizmičkim rizikom. Smatra se važnim nacionalno usvajanje europskih norma, posebno Eurokoda 8. Ističe se potreba regionalnog pristupa.

Autor:

Prof. Božidar S. Pavićević, dipl. ing, građ., Građevinski fakultet Univerziteta Crne Gore, Podgorica, Crna Gora

UDK 699.84.001.3

1 Uvod

Daje se osvrt na neke učinke i iskustva potresa u Crnoj Gori iz 1979. godine Kao što je poznato, katastrofalni potres U Crnoj Gori 15. travnja 1979. bio je najjači potres koji se ikada dogodio u Europi. Imao je intenzitet I = 9 i 10 stupnjeva MCS i magnitudu M = 7,00 (prema Richteru), a pratile su ga brojne serije jakih naknadnih udara, među kojima najsnažniji onaj 24. svibnja i imao je intenzitet 8 stupnjeva MCS, odnosno magnitudu M = 6,10 (prema Richteru).

Taj je potres prouzročio goleme štete na cijelom Crnogorskom primorju i velikom području nekih općina kontinentalnog dijela Crne Gore (slika 1.). Inače, kao što je dobro poznato, potres je zahvatio teritorij veličine više od 50.000 km2 bivše Jugoslavije, uključujući i dubrovačko područje u Hrvatskoj. Također, u isto vrijeme pogodio je i područje Skadra i Leša u Albaniji.

Što se tiče posljedica u odnosu na Republiku Crnu Goru s aspekta ukupnih gubitaka i šteta, između ostalog, naročito je značajno sljedeće:

• da je, sretnim stjecajem okolnosti, u tom potresu izgubljen samo 101 ljudski život
u Crnoj Gori i 35 u Albaniji;
• da je više od 100 tisuća ljudi ostalo bez krova nad glavom;
• da su ukupne štete, izravne i neizravne, iznosile 4 do 5 milijarda američkih dolara (uz konverziju danas vrijednih mnogostruko više), što je činilo oko 4 godišnja bruto nacionalna dohotka Crne Gore za 1979.godinu, odnosno približno 10% ukupnog bruto nacionalnog dohotka tadašnje SFR Jugoslavije.

Valja podsjetiti da je tako dramatične posljedice bilo moguće prevladati prije svega uz solidarnu pomoć bivših jugoslavenskih republika neposredno poslije potresa ali i tijekom obnove i izgradnje postradalog područja.

U takvom kontekstu može se shvatiti važnost i uloga Programa neposrednih i daljnjih poslijepotresnih aktivnosti na prevladavanju učinaka toga potresa, koji je pokrenuo i pripremio Republički zavod za urbanizam i projek tiranje (RZUP) za Vladina i druga nadležna tijela SR Crne Gore. Inače, kako je to već šire poznato, tim su programom bile usmjerene osnovne poslijepotresne mjere i aktivnosti, a također su bili identifi cirani i glavni čimbenici i segmenti opće seizmičke sigurnosti na kojima će se temeljiti sve spomenute mjere i aktivnosti na sanaciji i obnovi postradalog područja te svi planovi rekonstrukcije i daljnjega razvoja u Crnoj Gori.

Svakako da prva globalna aktivnost koju iz toga programa treba izdvojiti jest Projekt utvrđivanja i klasifi kacije oštećenja građevina s ocjenom njiho ve upotrebljivosti. Projekt je izveden prema metodologiji koju je pripremio RZUP iz Titograda, u suradnji s IZIIS-om iz Skoplja. Realizacija Projekta je obuhvaćala provjeru i pregled više od 64.000 građevina (različite namjene, vrste materijala i tipova konstrukcije), što je bio jedinstven pothvat u svjetskim razmje rima. Bilo je uključeno više od 660 inže njera, arhitekata i tehničara iz čitave ondašnje države, a sve je vodio i organizirao RZUP, u suradnji s nadležnim državnim tijelima iz pojedinih republika odnosno općina s postradalog područja.

Veoma značajnu potporu pružila je i međunarodna zajednica, a u ovom slučaju treba istaknuti tehničku pomoć Ujedinjenih naroda, koja se ostvarivala preko njenog Programa za razvoj (UNDP), odnosno njenih specijaliziranih agencija.

Slika 1. Diskretna raspodjela oštećenja građevina u potresu 1979., po općinama

Važno je pritom istaknuti i to da tehnička pomoć UNDP-a nije bila usmjerena samo na obnovu pogođenog područja nego i na suvremeni, i po mnogo čemu pionirski, pristup integralnom planiranju dugoročnog prostornog i urbanističkog razvoja Crne Gore, čije su vodeće komponente bile smanjenje seizmičkog rizika i zaštita okoliša (UNDP/UNCHS Project YUG/79/104: Prostorni plan Republike i generalni urbanistički planovi općinskih centara Crne Gore). S tim u vezi svakako treba istaknuti da su rezultati tog pothvata (odnosno projekata pokrenutih za njegovu podršku na nacionalnoj i na regionalnoj razini) u međunarodnim okvirima, tj. sustavom UN naišli na široko priznanje i da su postali obrazac planiranja i zaštite održivog razvoja u područjima izloženima potresu, posebno u prostoru Mediterana.

Za ilustraciju treba izdvojiti programe regionalne suradnje (ostvarene kroz realizaciju spomenutog kao i drugih regionalnih projekata UN) kao što su: Stalni koordinacijski komitet za smanjenje seizmičkog rizika balkanskih zemalja (Balkan PCC) i Kooperativni program za smanjenje seizmičkog rizika u regiji Mediterana (SEISMED), i dr.

Prema svemu, s pravom se može ustvrditi da su iskustva stečena nakon toga potresa svojedobno bila uzdignuta na jedinstven, bitno autentičan i suvremen koncept sustava integralnog planiranja održivog razvoja - uz isticanje i njegove zaštite upravo s aspekata smanjenja seizmičkog rizika. Time su, može se slobodno reći, bili istodobno uspostavljeni temelji programske osnove (u najvećoj mjeri i danas aktualne) za izgradnju suvremene i cjelovite strategije upravljanja seizmičkim rizikom u Crnoj Gori.

Više o ovoj temi na >>>