Razvojem turizma i podizanjem standarda ponude sve više raste specifična potrošnja energenata, ali i pitke vode. Kako je voda najviše poskupjela unazad nekoliko godina, postala je bitna financijska stavka u bilanci svakog hotela
 VEĆINA Često na vanjske i unutarnje bazene otpada većina potrošnje vode |
Razvojem turizma i podizanjem standarda ponude sve više raste specifična potrošnja energenata, ali i pitke vode. Kako je voda resurs koji je najviše poskupio unazad nekoliko godina, postao je od zanemarive do iznimno bitne financijske stavke u bilanci jednog hotela. Postoji niz mjera kojima se može smanjiti potrošnja odnosno troškovi za vodu određenog objekta, a neki od njih bit će opisani u tekstu.
Pitka je voda postala neprocjenjiv resurs u mnogim dijelovima svijeta, i na nekim turističkim mjestima može utjecati na opskrbu. Hoteli mogu potrošiti velike količine vode što godišnje varira od manje od 60,000 do više od 230, 000 litara po sobi gosta, ovisno o opremljenosti sobe (kuhinja, jedna ili više kupaonica, jacuzzi i sl.) te o razvijenosti dobre prakse očuvanja vode. Povijesno gledajući, hoteli su očuvanju vode posvetili malo pažnje te bi im u budućnosti ovo mogao biti ključan izazov.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2006. godine Hrvatska raspolaže s gotovo milijun kreveta u svim vrstama smještaja što je nedovoljno u odnosu na tržišnu potražnju, posebice u glavnoj sezoni, te i nadalje predstavlja najznačajnije „usko grlo“ u povećanju ukupnoga turističkog prometa i produljenju trajanja glavne sezone. Međutim, zahvaljujući intenzivnim ulaganjima gospodarskih tvrtki u posljednje 2-3 godine, kao i aktivnostima i mjerama resornog ministarstva, bitno su poboljšani standardi i kvaliteta hotelske ponude.
To se direktno može vezati i uz potrošnju pitke vode u ovom sektoru; jer su upravo hoteli, zbog svoje organiziranosti, ali i visoke razine usluge koja iziskuje i veliku specifičnu potrošnju, bitni potrošači vode a samim time predstavljaju i izrazit potencijal i izazov za implementaciju mjera racionalizacije potrošnje.
Potencijali i potrebe hotela
Potrošnja je vode u hotelima za sve objekte značajna, poglavito uzimajući u obzir rast cijene pitke vode te održavanje sustava. Pojedini su hoteli u tom smislu modernizirani, ali veći broj još uvijek troši mnogo vode po noćenju. Troškovi su u nas nerazmjerno visoki u odnosu na Zapad s obzirom na cijene pojedinih komunalnih poduzeća. Općenito se može reći da je potrebno: pregledati da razvod vode (cjevovodi) ne propuštaju, kod viših objekata ugraditi redukcione ventile za niže katove, armature se moraju dovesti na današnji nivo uvođenjem štednih armatura i regulacionih za ograničenje temperatura vode te obratiti pažnju na održavanje cijelog vodoopskrbnog sustava. Navedenim mjerama može se smanjiti i potrošnja vode (cca 30 - 40 %) te energija za pripremu tople potrošne vode.
Politika očuvanja vode i opreme može tvoriti bazu za učinkovit program očuvanja ovog resursa, npr. mnogi uređaji mogu smanjiti potrošnju vode (vodokotlići, tuševi), a neke od preporuka su da se zamijene vodokotlići i tuševi novim visokokvalitetnim i manje protočnim verzijama, da se gostima da opciju svakodnevne promjene ručnika, da im se ponudi pristojna sugestija na koji način štedjeti vodu u kupaonicama i sl. Odjel održavanja hotela ima značajan utjecaj na očuvanje vode.
Održavanje ima izravnu kontrolu nad količinom vode koja se koristi u hotelskim sobama, primjerice nezbrinuto procjeđivanje vode iz vodokotlića ili toaleta uzrokovat će veću potrošnju, a time i veći račun za vodu
Oni su također odgovorni i za održavanje otpadnih voda što se može smanjiti zbrinjavajući kapanje ili curenje slavina, koristeći adekvatnu opremu, održavajući postojeći sustav, te ponovnim upotrebljavanjem ili recikliranjem otpadne vode. Svako korištenje vode u hotelu uzrokuje: kratkoročne i dugoročne kapitalne troškove u opskrbi vodom, grijanju ili rashlađivanju vode i tretmanu otpadnih voda. Svaka redukcija vode ima potencijal uštede na svakom od ovih područja te tako očuvanje vode znači i očuvanje energije i otpadnih voda.
Održavanje ima direktnu kontrolu nad količinom vode koja se koristi u hotelskim sobama i rashladnim uređajima, npr. nezbrinuto procjeđivanje vode iz vodokotlića ili toaleta uzrokovat će veću potrošnju, a time i račun za vodu. Rashladni toranj najveći je potrošač vode u air - condition sustavima te ga treba adekvatno tretirati kemijskim sredstvima kako bi se spriječila evaporacija. Reducirajući potrošnju vode, ponovno je koristeći te povećavajući efikasnost opreme, može se smanjiti potrošnja, a naposljetku i troškovi. Restorani i barovi konzumiraju velike količine vode, npr. kuharima je voda potrebna za pranje namirnica, a zatim i za kuhanje, konobari u sali gostima nude vodu za piće, perilice posuđa također troše velike količine vode.
Djelatnici koji rade s takvom opremom često nisu dovoljno educirani ili su nevješti te nerijetko ne shvaćaju posljedice svojih djela. Troškovi vode potrošene nepravilnim rukovanjem perilicom mogu biti veliki, štoviše djelatnici ovog odjela više pažnje posvećuju kvaliteti hrane i posluzi nego očuvanju vode. Reducirajući potrošnju vode, ponovno koristeći otpadnu vodu te povećavajući efikasnost opreme u restoranima ili barovima, može se riješiti okolišni i ekonomski problem rastuće potrošnje vode u hotelima.
Uz odjel hrane i pića, domaćinstvo je jedan od najvećih potrošača vode. Oni mogu potrošiti gotovo polovicu od ukupne količine vode u hotelu. Glavna su mjesta potrošnje: potrošnja vode u sobama od strane gostiju, čišćenje soba, praonica. Prema jednoj američkoj studiji (School of Hotel Administration pri Sveučilištu Cornell) pokazalo se da prosječna soba potroši 198,734 litara vode godišnje, tj. 545 litara dnevno te da ima prosječan račun za vodu od $118 godišnje, što je bazirano na prosječnoj potrošnji od $2.25 za 3785 litara (1,000 galona). Štoviše, smatra se da će potrošnja vode rasti za 60% u sljedećih nekoliko godina, a takva rastuća potrošnja vode može znatno utjecati na profit hotela.
Očuvanje vode u domaćinstvu nudi bazične uštede, stoga je jedan od ključnih načina rješavanja troškova vode. Mnogi hoteli svojim gostima omogućavaju sadržaje koji su veliki potrošači vode -velike količine zelenila uključujući unutrašnje, vanjske i krovne vrtove. Neki hoteli posjeduju i golf terene. Poznato je da veliki golf tereni (s 18 rupa), ovisno o tipu i zahtjevu podloge, mogu trošiti, ukoliko se voda ne koristi racionalno, i do preko 1000 kubnih metara vode dnevno. Takve lokacije glavne su točke za primjenu mjera racionalizacije, gledano i sa strane očuvanja vodnog bogatstva i sa strane financija. Hoteli bi trebali pažljivije voditi računa o potrošnji vode za održavanje okoliša, što bi za gotovo 50 % smanjilo troškove za vodu. U klimama poput naše popularno je grupirati biljke sa sličnim zahtjevima za vodom. Početni troškovi za takve vrtove mogu biti nešto viši, ali će se dugoročno pokazati isplativijima. Većina hotela danas ima rekreacijske sadržaje: područja za razonodu i fitness, poput bazena, a bazen može biti glavni potrošač vode u hotelu.
Implementacija mjera
Postoji mnoštvo stambenih i komercijalnih tehnologija koje pomažu u postizanju značajnih ušteda vode i smanjenju troškova. Neke od ovih mjera smanjenjem količine utrošene energije za grijanje dodatnih količina tople vode mogu izravno uštedjeti novac potrošača. Primjer potencijala ovih tehnologija za ogromne uštede vode je studija USAID-a o prilikama za poboljšanje efikasnosti korištenja vode u hotelskoj industriji u Barbadosu.
Studija je pokazala da hoteli koji agresivno koriste tehnologije za uštedu vode, kao što su vodokotlići s ultraniskim protokom vode, raspršivači na slavinama i navodnjavanje "kap po kap" troše samo jednu petinu vode po gostu u usporedbi s količinom vode koju troše slični hoteli s manje agresivnim tehnologijama za uštedu vode. Gosti u hotelima visoke efikasnosti u korištenju vode nisu primijetili nikakvo smanjenje usluge. Uz to, studija predviđa da hotel s najmanjom efikasnošću može uštedjeti više od 250 000 USD godišnje na računima za vodu, ako se ugleda na najefikasniji hotel. Program distributera vode za poboljšanja od strane potrošača vode može promovirati jednu ili više od nekoliko dostupnih tehnologija za poboljšanje efikasnosti.
Za implementaciju mjera racionalizacije potrošnje vode na raspolaganju je mnoštvo tehnologija i primjera pa ćemo spomenuti neke, tj. one koje imaju najbolji povrat investicije, s opisom troškova i potencijalima ušteda.
Toaletni prostor
Za toaletni prostor koji se sastoji od WC-a i eventualno umivaonika za pranje ruku naglasak bi trebao biti stavljen na vodokotlić. Unatrag nekoliko desetaka godina bilo je gotovo pravilo da se montiraju vodokotlići velikih zapremina, i do preko 20 litara (čak i do 30 litara!!!), no razvojem tržišta, a pogotovo svijesti među ljudima, te su vrijednosti pale.
Devedesetih godina prošloga stoljeća bio je standard (u svijetu i u nas) da se ugrađuje vodokotlić zapremine 14 litara (3,5 galona),no danas se na tržištu mogu naći i dvostupanjski vodokotlići koji imaju opciju potrošnje 5 i 10 litara vode po ispiranju; jednakog učinka kao i oni veći. Jedna od bitnih napomena jest da se WC školjka ne smije koristiti kao koš za otpatke, jer se tako nepotrebno rasipa voda. Ovdje je prije svega bitno kvalitetno održavanje jer su troškovi održavanja neznatni, a eventualna nepotrebna potrošnja može biti enormna. Toalet je po potrošnji vode ponekad primarna točka (u nekim slučajevima čak i preko 80 m3 godišnje), stoga bi trebalo posvetiti punu pozornost ovom problemu jer se moguće procijenjene uštede za apartmane kreću od minimalno 20 – 30 000 litara.
 Godišnja potrošnja vodokotlića u hotelu (u litrama) (SAD, H¬¬¬¬2O Use) |
Vodokotlići
U prošlosti su, kao što je već navedeno, tipični vodokotlići trošili između 19 i 26 litara (5-7 galona) po jednom ispiranju. Trenutni je standard da se ugrađuju dual flush vodokotlići s 5 + 5 litara potrošnje. No najmoderniji vodokotlići s ultraniskim protokom vode mogu imati isti rezultat koristeći samo 3 litre (0,8 galona) po jednom ispiranju. Treba biti pažljiv prilikom odabira modela vodokotlića za bilo koji program uvođenja vodokotlića s ultraniskim protokom vode, zbog velikih razlika u performansama. Cijena je ovakve investicije 20 – 40 € po izmjeni s iznimno brzim povratom investicije. Moguće uštede su i do nekoliko desetaka kubnih metara vode na godinu, što ovisi o prijašnjem stanju i intenzitetu korištenja.
Pregrade za vodokotliće
Pregrade za vodokotliće uređaji su koji blokiraju dio vodokotlića pa je potrebno manje vode da se napuni kotlić nakon svakog ispiranja. Ostali uređaji za smanjenje količine vode jednostavno zauzimaju dio prostora unutar vodokotlića tako da je za svako ispiranje potrebno manje vode. Plastična boca napunjena vodom uspješno smanjuje kapacitet vodokotlića. Mogu se pojaviti poteškoće s potrebom za dvostrukim ispiranjem, ali uštede vode koje se ostvare upotrebom ovih uređaja procjenjuju se na oko 10 posto. Ovo je iznimno jeftina mjera koja se koristi u najnužnijim uvjetima kod slabog financijskog zaleđa, no istodobno i vrlo uspješan primjer kako se s gotovo nikakvom investicijom može doći do ušteda.
Tuš s malim protokom vode
Tipični tuševi troše 17 do 30 litara (4,5-8 galona) vode u minuti. Tuševi s malim protokom vode troše manje od 9,5 litara (2,5 galona) vode u minuti bez ikakvih zabilježenih smanjenja kvaliteta ili usluge. Ovi uređaji u isto vrijeme štede vodu i smanjuju račune za grijanje vode. Kod ovakve potrošnje, uštede i povrat investicije ovise direktno o intenzitetu potrošnje, ali su gotovo uvijek isplative u jednoj sezoni.
Efikasni raspršivači za slavine
Ovi se uređaji mogu jednostavno montirati na krajeve većine slavina kao zamjena postojećim raspršivačima. Iako ovi uređaj smanjuju količinu vode koja prođe kroz slavinu, većina korisnika neće primijetiti razliku, osim u manjim računima za vodu i grijanje vode. Ovi uređaji mogu uštedjeti između 12 i 65 litara (3,2-17,2 galona) dnevno. S takvim uštedama povrat investicije u jednoj je sezoni.
Uređenje zemljišta tako da zahtijeva minimalno navodnjavanje
Sadnja domaćih vrsta biljaka, koje mogu preživjeti u lokalnim klimatskim uvjetima i količinama padavina, može uštedjeti značajne količine vode za navodnjavanje. Potrebito je razmotriti opcije rekuperacije vode iz sustava kojom bi se moglo održavati okolinu hotela.
Navodnjavanje sistemom "kap po kap"
Korištenje podzemnog navodnjavanja sistemom "kap po kap", koji točno kontrolira količinu vode dovedenu na određene lokacije, može uštedjeti između 15-40 posto od količine vode utrošene korištenjem drugih sustava za navodnjavanje.
Bazeni, saune, vodoskoci i slično
Ovi potrošači, ukoliko postoje na lokaciji, predstavljaju izniman udio ukupne potrošnje vode cjelokupnog objekta, stoga se i njima mora pridodati posebna pozornost. Korištenje vode za bazene i ostale balneološke svrhe bilo bi najprimjerenije, što se kondicioniranja vode tiče, vezati uz neki obnovljivi izvor energije, kao što su sunce ili geotermalni izvori. Što se same vode kao medija tiče, trebalo bi izbjeći, što je više moguće, gubitke raznim istjecanjima i evaporaciju u zrak te bi trebalo što više rekuperirati vodu, a ukoliko postoji mogućnost i turističko tržište to zahtijeva, moguće je korištenje i djelomično ili potpuno obrađene morske vode na vanjskim bazenima. Vodoskoci i slične instalacije moraju, a najčešće i jesu, biti opremljene cirkularnim pumpama, stoga su tu gubici mali.
Druge mjere
Još nekoliko tehnologija mogu biti interesantne potrošačima koji traže načine za uštedu energije i vode, ali obično nemaju veliko značenje i za distributera. Energetsko učinkoviti bojleri, izoliranje cijevi za toplu vodu i sistemi snabdijevanja toplom vodom po potrebi mogu pomoći u uštedi energije i vode, pri čemu najveću korist ima potrošač. Ove su tehnologije od većeg značenja za distributere plina ili elektroprivredu.
Održavanje sustava
Gledano globalno u Hrvatskoj je sustav za distribuciju vode u izrazito lošem stanju i iako postoje svakodnevni napori da se stanje poboljša, još smo uvijek na oko 40 % gubitaka vode u distribucijskom dijelu. U hotelima, poglavito onima s lošijim održavanjem cijevi i ventila, situacija može biti i gora. Primjerice, loše brtve, slavine iz kojih curi i/ili kaplje voda, vodokotlići koji zbog starosti propuštaju vodu u neaktivnom stanju pa sve do napuknuća cijevi. Tu se još javljaju i problemi s tlakom i/ili nepravilnim vodomjerom.
No, kako detektirati kvar? Jedna od jednostavnijih metoda je da, ukoliko imate svoj vodomjer, pozatvarate sve ventile (primjerice tijekom remonta), i nakon toga provjerite okreće li se vodomjer, odnosno nakon nekoliko sati iz protoka se može izračunati kolika je neplanska potrošnja. Još je bolje, ukoliko postoje kontrolna brojila po katovima ili zonama, da se napravi ista provjera. Najkritičnija su mjesta vodokotlići i slavine pa tako, primjerice, slavina koja kaplje jednu kap u sekundi godišnje uzaludno propusti oko 6000 litara vode, dočim vodokotlić koji neprimjetno curi (mlaz od 2 milimetra!!) može na razini godine ispustiti i do 100 m3; što naravno višestruko premašuje cijenu novog vodokotlića.
Također, i razna curenja vanjskih slavina te puknuća uzrokovana dotrajalosti i neadekvatnim tlakom mogu doprinijeti većoj potrošnji vode. Stoga je preporuka da je klasično održavanje osnova učinkovitosti, a potom opcija ulaganja u naprednije sustave i armature te uređaje tipa reduktora tlaka i protoka, ili programibilnih ventila, jer će se njihova dobrobit u sustavu vrlo brzo poništiti neadekvatnim održavanjem.
Sam bi cjevovod trebao biti izveden što jednostavnije, bez suvišnih „koljena“, te s dobro zabrtvljenim spojevima jer propusti u ovom dijelu kasnije imaju dalekosežne posljedice. Napukla cijev ili ventil, sapnica za navodnjavanje ili za regulaciju vodoskoka koji gube „samo“ jednu čašu vode u minuti, što na prvi pogled izgleda iznimno malo, godišnje mogu u nepovrat izbaciti 100 - 200 kubnih metara vode, dočim samo jedna puknuta cijev za vrijeme vikenda može prouzročiti jednake gubitke. Ponekad se i zbog većeg intenziteta potrošnje i angažmana osoblja u špici sezone kvarovi i nedostaci otkriju prekasno. Na slici je primjer istjecanja vode koji se nije primjećivao tijekom ljetne sezone zbog isparivanja, ali se vrlo dobro uočio kasnije, zimi.
 CIJEVI Pucanje cijevi u vrlo kratkom roku može prouzročiti velike gubitke |
Dodatne investicije
Najveća je greška koja se dešava u upravljanju vodnim bogatstvom da se voda za piće koristi na neprimjeren način, stoga je nužno za velike objekte koji imaju tavu mogućnost da obrate pažnju na taj problem. Sustavi dvostrukog cjevovoda, rekuperacija vode, sustavi za skupljanje kišnice, upravljanje bojlerima i sl. postaje standard u razvijenijim, ali vodom manje bogatim zemljama, i traži dublje razumijevanje tehnologije problema vodoopskrbe.
Primjerice u SAD-u su čest primjer objekti s dvostrukim cjevovodima, jedan za sanitarne potrebe, a drugi za piće, te se tako rekuperacijom ostvaruju uštede. Turistički je sektor odličan kandidat za promociju ponovnog korištenja prerađene otpadne vode koja nije pogodna za piće. Mnogi procesi (sanitarna voda, zalijevanje i pranje u okolini) za koje je potrebna voda mogu se provoditi jeftinijom prerađenom vodom, koja ne mora biti pitka. Prikupljanjem ove "sive vode" ili njenom nabavkom iz vanjskih izvora hoteli mogu uštedjeti novac koristeći jeftiniju vodu, lokalni distributeri vode mogu smanjiti troškove osiguravajući manje količine potpuno prerađene vode, a drugi vodeni resursi mogu biti sačuvani za druge potrebe. Zalijevanje okoliša kišnicom, a ne pitkom vodom, godišnje bi moglo uštedjeti hotelu i do nekoliko tisuća eura. Uštede se multipliciraju ako u sklopu ponude postoji i golf teren.
Smjernice upravljanja
Načini za očuvanje vode u hotelu svode se na to da treba implementirati sustav preventivnog održavanja, održavati vodovodne instalacije, odmah prijaviti uočeno prokapljivanje ili curenje, zatvarati slavine prilikom čišćenja, često provjeravati slavine, vodokotliće i toalete, instalirati opremu koja detektira curenja, izbjegavati prevelike bojlere i čestu upotrebu air-conditiona, minimalizirati količinu vode potrebne za rashladne uređaje. Rublje treba prati kada je perilica puna, koristiti minimalnu količinu sredstava za pranje, smanjiti vrijeme ispiranja, ukoliko je moguće razdvojiti sustav tople vode u praonici i u sobama gostiju.
Potrebito je i često kontrolirati sustav cjevovoda i ventilacije, instalirati infracrvene aktivatore slavina u kupaonica te vodomjere za kontrolu visoke potrošnje vode od strane pojedinih uređaja. Ukoliko postoji mogućnost, potrebno je rekuperirati otpadnu vodu od ispiranja rublja i sušenja za ponovnu upotrebu. Što se tiče dijela potrošnje vezane uz pripremu hrane, namirnice treba prati u posudama ili spremnicima, a ne pod tekućom vodom, perilicu treba uključivati samo kada je puna, redovito kontrolirati gumene dijelove i strojni dio, izbjegavati vodu za odmrzavanje zaleđene hrane, već odlediti hranu u hladnjaku te instalirati slavine s niskim protokom u kuhinji.
Sustavno treba čuvati i provjeravati račune za vodu kako bi se usporedila potrošnja pojedinih uređaja te ustanoviti raspored održavanja opreme i postupaka, kao i ustanoviti efektivnu edukaciju zaposlenika o očuvanju vode. Što se tiče vanjskog održavanja, ne treba zalijevati okolicu hotela dok je kišno, rad vrtnih prskalica treba prilagoditi sezoni, opremiti ih senzorima vlage i biti siguran da zalijevaju isključivo vegetaciju, ukoliko je moguće koristiti sustav „kap po kap“ koji štedi vodu umjesto sustava prskalica iz kojih se dio vode gubi evaporacijom, reducirati vrijeme zalijevanja, ako je moguće koristiti kišnicu za zalijevanje vrta, za vrt izabrati domaće, otporne vrste koje se neće trebati često zalijevati, ne koristiti previše gnojiva jer će gnojene biljke biti podložnije bolestima i ovisnije o zalijevanju, po mogućnosti izbjegavati trave jer su najovisnije o zalijevanju, a bazene prekrivati ako se ne koriste kako bi se smanjila evaporacija, pumpe isključivati preko noći i ponovno upotrijebiti bazensku vodu ako je moguće.
Hrvatska je država bogata vodnim resursima te je među prvih deset u svijetu što se tiče tog prirodnog bogatstva, ali nam to ne daje za pravo, iako imamo dvadeset puta više vodenih rezervi nego nam je potrebno, da vodu trošimo neracionalno. S druge strane, gledajući globalno, intenzitet potrošnje u turističkom sektoru rapidno raste te današnji standardi traže sve više vodenih resursa – samo jedan golf teren treba vode kao manje mjesto¬¬- a na nama je da ih koristimo što učinkovitije, jer paradoks današnjeg života je da se voda kao temeljni element svih živih bića najmanje koristi za piće (što joj je elementarna namjena). Zato vodu treba tretirati kao prirodno bogatstvo, a ne kao bezvrijednu tekućinu.
Izvor: www.masmedia.hr