Gradske i prigradske mostove i mostove u čvorištima, osobito na raskrižjima u više razina treba osvijetliti radi osiguranja dobre vidljivosti kolnika. Razmak svjetiljki treba biti 20 do 40 m.

Slika 3. Različite vrste vodova često je potrebno položiti (prevesti) preko mosta

U pravilu, treba biti jednak trostrukoj visini nosača svjetiljke. Vrste rasvjetnih tijela, njihov oblik, dimenzije, raspored u uzdužnom i poprečnom smjeru i jačinu treba utvrditi projektom konstrukcije.

Električne kabele za dovod električne energije do rasvjetnih stupova učvršćenih u konstrukciju mosta treba položiti u otvore hodnika. Stupove treba izvoditi prema propisima važećim za nosive čelične konstrukcije i obojiti te antikorozivno zaštititi prema tehničkim uvjetima.

Stupove ili nosače vertikalne signalizacije treba ugraditi i učvrstiti na projektiranu poziciju prema uvjetima i detaljima iz projekta konstrukcije. Nosači trebaju zadovoljavati propise važeće za nosive čelične konstrukcije. Antikorozivno ih treba zaštititi prema tehničkim uvjetima.

Zaštitu prolaznika preko mosta od mogućeg dodira s vodovima elektrificiranih pruga i sličnih opasnosti treba izvesti posebnim zaštitnim čeličnim mrežama ili pločama postavljenim uz vijenac mosta.

Rješenja i kakvoću te zaštite treba uvjetovati projektom konstrukcije, mjeriti komadima postavljenih jedinica i obračunavati prema ugovorenim jediničnim cijenama. Površine rasponskih konstrukcija iznad željezničkih pruga treba zaštititi posebnim pločama ili premazima prema rješenjima i uvjetima koja treba dati projektom konstrukcije.

Način zaštite pojedinih dijelova mosta (uglavnom stupova) od udara plovnih ili prometnih tijela, leda i slično treba utvrditi i uvjetovati projektom konstrukcije.

Različite vrste vodova koje je često potrebno položiti (prevesti) preko mosta (telefonske, električne, energetske i sl.) treba, ako je to moguće, smjestiti u uzdignuti hodnik.

Za veće profile treba projektom predvidjeti posebna mjesta i načine pričvršćenja i osiguranja. Ova mjesta treba utvrditi tako da se omogući njihovo učinkovito održavanje (revizija i eventualna zamjena).

U izvedeni most izvođač treba o svom trošku prema projektnom rješenju ugraditi ploču s naznakom godine izgradnje mosta i eventualnim dodatnim tekstom i podacima koje trebaju utvrditi investitor i projektant mosta.

Ispitivanje mostova probnim opterećenjima

Svi cestovni mostovi raspona jednakog ili većeg od 15 m moraju se ispitati probnim opterećenjem prema HRN U.M1.046. Probnim se opterećenjem mora provjeriti ponašanje mosta pri statičkom i dinamičkom opterećenju da bi se utvrdila usklađenost s projektom, usklađenost kakvoće izvedenih radova s projektnim zahtjevom i uporabivost mosta za preuzimanje projektiranih opterećenja.

Položaj i veličina probnog opterećenja određuju se projektom konstrukcije. Način opterećivanja mora, u pravilu, odgovarati načinu opterećivanja u uporabi (statičko ili dinamičko).

Program ispitivanja sastavlja organizacija koja obavlja ispitivanja u suradnji s projektantom konstrukcije, izvođačem i nadzornim inženjerom. Ispitivanje mostova probnim opterećenjem mora se povjeravati u specijaliziranim institucijama osposobljenim za taj posao.

Probnom opterećenju može se pristupiti tek kad se pribave dokazi o kakvoći ugrađenih materijala i betona propisani tehničkim uvjetima i važećim propisima. Elaborat o izvršenom ispitivanju mosta probnim opterećenjem mora sadržavati mišljenje o ponašanju i upotrebljivosti objekta.

Ako su rezultati probnog opterećenja negativni, izvođač je dužan sanirati objekt o vlastitom trošku. Poslije sanacije konstrukcija se mora ponovno ispitati probnim opterećenjem.