Ulaz za korisnike

8. “Dani Orisa”

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

Već osmu godinu u Zagrebu se tradicionalno, posljednjega vikenda u listopadu, održava međunarodni arhitektonski simpozij “Dani Orisa” u organizaciji tvrtke Arhitekst, izdavača časopisa za arhitekturu i kulturu Oris. Manifestacija koja svake godine dovodi u goste neke od najeminentnijih imena svjetske arhitekture i urbanizma upisala je Zagreb na mapu svjetskih arhitektonskih zbivanja te postala neizostavno mjesto za sve ljubitelje arhitekture. Dvodnevnim nizom predavanja arhitekata koji prezentacijom vlastitih radova izlažu svoj stvaralački credo posjetitelji imaju priliku dobiti uvid u neka od najvažnijih kretanja suvremene arhitekture te čuti izlaganja nekih od najznačajnijih arhitekata današnjice. Uz predstavljanje najbolje svjetske arhitekture jedan od ciljeva “Dana Orisa” je prezentiranje i afirmiranje lokalne i regionalne suvremene arhitekture. Tako se svake godine uz vodeća svjetska imena na simpoziju predstavi i po jedno ime s hrvatske i slovenske arhitektonske scene. [u]www.ORIS.hr[/u]

Uz predstavljanje najbolje svjetske arhitekture jedan od ciljeva “Dana Orisa” je prezentiranje i afirmiranje lokalne i regionalne suvremene arhitekture. Tako se svake godine uz vodeća svjetska imena na simpoziju predstavi i po jedno ime s hrvatske i slovenske arhitektonske scene. Na ovogodišnjim “Danima Orisa”, koji će se održati 25. i 26. listopada (Velika dvorana KD Vatroslav Lisinski) predavanja će održati: David Adjaye, Engleska The next ENTERprise, Austrija dekleva gregorič arhitekti, Slovenija Annette Gigon (Gigon/Guyer arch.), Švicarska Mansilla + Tuñon arq., Španjolska Sami Rintala, Finska Peter Ebner, Austrija Igor Franić, Hrvatska Lebbeus Woods, SAD Steven Holl, SAD [u]www.oris.hr[/u]

Činjenica da je iz godine u godinu sve više publike iz Hrvatske i susjednih zemalja, natjerala je organizatore da ponovo “Dane Orisa ” smjeste u Veliku dvoranu KD Vatroslav Lisinski, gdje se očekuje više od 2000 posjetitelja.

David Adjaye

Rođen je 1966. godine u Dar-Es-Salamu u Tanzaniji. Školovanje je završio na Royal College of Art u Londonu (1993.). Godine 1994. počinje svoju praksu, a 2000. osniva studio - Adjaye/Associates. Bio je gost-profesor na sveučilištima Pennsylvania i na Harvard's Graduate School of Design. Bio je mentor na Architectural Association, a sada je predavač na Royal College of Art. Najznačajniji projekti su mu: Elektra House, London, 2000.; Prljava kuća, London, 2002.; Idea Store na Chrisp Streetu, London, 2004.; Nobelov mirovni centar, Oslo, 2005.; Your Black Horizon, umjetnički paviljon (sa Olafurom Eliassonom), Bijenale u Veneciji, 2005., Lopud, Hrvatska, 2006.; Idea Store Whitechapel, London, 2005. Dobitnik je RIBA-ine nagrade 1993. 2007. nagrađen je Četvrtim činom Britanskog viteškog reda za službu arhitekturi u povodu rođendana britanske kraljice. O njegovom radu napravljena je izložba David Adjaye: 'Stvaranje javnih zgrada', koja je popraćena i istoimenom knjigom. Izložba je zatim gostovala u Studio Museum na Harlemu, New York, Muzej suvremene umjetnosti u Denveru i Arario Gallery u Pekingu.

dekleva gregorič arhitekti

Aljoša Dekleva (rođen 1972. godine u Postojini) i Tina Gregorič (rođena 1974. godine u Kranju ) osnovali su ured dekleva gregorič arhitekti u Ljubljani 2003. godine. Lea Kovič im se pridružila 2004. godine. Svo troje je diplomiralo na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Tina i Aljoša su nastavili studirati na Architectural Association u Londonu, gdje su 2002. godine magistrirali. Na Architectural Association zajednički su pokrenuli međunarodnu arhitektonsku mrežu RAMTV. U razdoblju između 2002. i 2004. Tina je predavala na Tehničkom sveučilištu u Grazu, u Austriji. Ured dekleva gregorič arhitekti je prvi put privukao međunarodnu pažnju kućom XXS u Ljubljani, koja je nagrađena Srebrnom plaketom, europskom nagradom za arhitekturu Luigi Cosenza 2004. godine i nagradom WALLPAPER, Best breakthrough designers 2005. godine. Za objekt Odpad – recikliranje odpadnih kovina u Pivki godine 2008. nagrađeni su Plečnikovom medaljom. Važne realizacije su im: stambeni blok L, L2, L3, L4, Sežana, 2005.- 2008.; Showroom Pertot - bath & floor laboratory, Trst, 2007.; Maui rezidencija, Havaji, 2008. Godine 2007. pobijedili su na dva javna natječaja: preuređenje Tvornice duhana u Ljubljani i Sveučilišni kamp u Izoli.

Igor Franić

Rođen je 1963. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1989. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Vodi vlastiti projektni ured, od 1996. godine radi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu kao docent. Dobio priznanje za projekt na 35. zagrebačkom salonu za natječaj Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta 2002. godine. Nominiran za nagrade godišnjih realizacija UHA - 2005., 2006., 2007. godine. Značajnije realizacije su mu: Dječji vrtić, Ston,1995.; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, u izgradnji od 2003.; Osnovna škola Putnikovići, 2005.; Dogradnja OŠ Vugrovec , Vugrovec, 2006.; Sportska dvorana, Gruda, 2006.; Sportska dvorana, Dubrava , 2006.; Stambeno poslovni objekt Mercator Zagrebačka , Zagreb, 2007. Značajniji projekti i natječajne nagrade su mu: Natječaj forum , Zadar , otkup, 1989.; Natječaj za Muzej Narona , Vid, 2. nagrada, 2001.; Natječaj za sportski kompleks s bazenom , Pula , 2. nagrada, 2003.; Natječaj za Pile , Dubrovnik , 1.nagrada, 2003.; Natječaj za Muzičku akademiju , Zagreb , 2. nagrada, 2004.; Natječaj za poslovnu zgradu Adris, Zagreb, otkup, 2007.; Natječaj za stambeno-poslovnu zgradu Autocommerc , Zagreb, 1.nagrada, 2008. Značajnije izložbe su mu: Salon mladih , Zagreb 1987. , 1988. , 1990.; Kuća kao Hommage , Beograd , 1998.; Izložba zagrebačke arhitekture , Bologna , 1991.; Zagrebački salon , Zagreb, 1991., 1994., 1997., 2000., 2003.; Oris ideja , Zagreb, Ljubljana , Beč , 2004. i 2005.; Magazzino del sale , MSU, Venezia, 2007.; Suvremena hrvatska arhitektura , Beograd, Torino 2008.; Suvremena hrvatska i slovenska arhitektura , Harvard , USA, 2008.

Smiljan Radic Clarke

Rođen je 1965. godine u Santiago de Chileu. Diplomirao je 1989. na Arhitektonskom fakultetu Čileanskog katoličkog sveučilišta, a nakon toga studirao na Istitutto Universitario di Architettura u Veneciji. Godine 1994., nakon pobjede na međunarodnom natjecanju Platía Eleftería (Heraklion, Kreta), udružuje se s arhitektima Nicolásom Skutelisom i Flaviom Zanon na razvoju i realizaciji tog projekta u Grčkoj. Dobio je nagradu za projekt Barrio Cívico de Concepción, 2000. 2001. godine proglašen je najboljim čileanskim arhitektom mlađim od 35 godina prema mišljenju Udruge arhitekata Čilea. Održao je brojna predavanja i izložbe u Meksiku, Argentini, Španjolskoj, SAD-u, Norveškoj i Austriji. Njegova su djela objavljivana u časopisima poput Casabella, A+U, Quaderns, Detail, 2G, Electa, Lotus, Arq, između ostalih i u dva monografska kataloga izdana u Španjolskoj i u Čileu. Tijekom 2007. je bio gost-profesor na Teksaškom sveučilištu, a od 2008. predaje na Harvardu zajedno sa stalnom suradnicom Marcelom Correa.

the next ENTERprise – architects

Ernst J. Fuchs rođen je 1963. u Anrasu, Austrija. Marie Thérèse Harnoncourt rođena je 1967. u Grazu, Austrija. Oboje su diplomirali na Hochschule für Angewandte Kunst Wien početkom devedesetih godina. Svoj ured the next ENTERprise – arhitects utemeljili su u Beču 2000. godine. Od svojih početaka ured djeluje u rasponu od eksperimentalnih instalacija (Blindgänger, 2000.; Audiolounge, 2002.; Trinkbrunnen, 2003.) do arhitektonske prakse (kuća Zirl, 1997.; bazen ispod razine zemlje, Beč, 2001.; kupalište kraj jezera, Caldaro / Kaltern, 2006.). Dva posljednja projekta su: Open Air pozornica u parku kraj dvorca Grafenegg, otvorena 2007. godine i nove toplice u Villach Warmbadu. Članovi studija the next ENTERprise držali su predavanja u Beču, Innsbrucku, Linzu, Bratislavi i Parizu. Svojim radovima sudjeluju na izložbama i u publikacijama širom svijeta: Bijenale u Veneciji, Italija, 2004. i 2006.; 5. bijenale arhitekture, São Paulo, Brazil, 2003.; Archilab 5, Orléans, 2003.; Latente utopije, Graz, 2002. Studio je nominiran za nagradu Mies van der Rohe, a o njihovom radu objavljena je i prva monografija Iskreno do boli (Close to the Bone) u biblioteci Design Document Series 22, u izdanju Damdi Architecture Publishing Co., Južna Koreja.

Steven Holl arhitekti

Steven Holl rođen je 1947. godine u Bremertonu, Washington, SAD. Diplomirao je na Sveučilištu Washington i nastavio studij arhitekture u Rimu 1970. godine. Steven Holl realizirao je kulturne, civilne, akademske i stambene projekte u SAD-u i diljem svijeta. Stalni je profesor na Sveučilištu Columbia. Predavao je i izlagao svoje radove u mnogim zemljama, a mnogobrojni njegovi tekstovi su objavljivani u raznim publikacijama. Početkom 2007. godine objavljene su njegove dvije nove knjige: Kuća: teorija crnog labuda (Princeton Architectural Press) i Arhitektura u govoru (Rizzoli). Steven Holl je član Američkog nacionalnog savjeta Odbora registracije arhitekata (NCARB), Američkog instituta arhitekata, Američke asocijacije muzeja, Počasnog društva Whitney, Whitney muzeja američke umjetnosti te Međunarodnog počasnog odbora Knjižnice Vilpuri u sklopu Fondacije Alvar Aalto. Između ostalog izvedeni su slijedeći projekti: Kiasma muzej suvremene umjetnosti, Helsinki, Finska ,1998.; uredi Sarphatistraat, Amsterdam, 2000. i kapela sv. Ignata, Seattle, Washington, 1997. U lipnju 2007. godine je otvoreno proširenje Nelson-Atkins muzeja umjetnosti u Kansas Cityju, Missouri, SAD. Od mnogih priznanja svakako treba izdvojiti: nagrada AIA New York za zasluge u arhitekturi, 2006. i 2007.; Grande Médaille d'Or za najboljeg arhitekta Akademije arhitekture, Francuska, 2001.; 2001. godine proglašen je najboljim američkim arhitektom prema časopisu Time za „građevine koje udovoljavaju kako oku, tako i duhu“, a 2003. imenovan je počasnim članom The Royal Institute of British Architects, RIBA.

Lebbeus Woods

Rođen je 1940. u Lansingu, Michigan, SAD. Studirao je na Fakultetu strojarstva Purdue (1958.-1960.) i na Fakultetu arhitekture Sveučilišta Illinois (1960.-1964.). Od 1976. godine usredotočio se na teoriju i eksperimentalne projekte. Izlaže svoje radove, drži predavanja i publicira svoje projekte diljem svijeta, a napisao je i mnogobrojne kritičke članke o arhitektonskoj praksi i teoriji. Važniji projekti su mu: Solohouse, 1988.; Zagreb Free-Zone, Zagreb, 1991.; Havana projekti, Havana, 1995.-1996.; projekti za rekonstrukciju Sarajeva, Sarajevo, 1993.-1996. i The Fall (La Chute), Pariz, 2002. Njegovi su radovi tema mnogih članaka u arhitektonskim časopisima, knjigama i monografijama, kao na primjer: Arhitektura: arhitektura je politički čin (London, 1992.), Radikalna rekonstrukcija (New York, 1997.), Zemljotres! (Beč, 2001.), Oluja i pad (New York, 2004.), Lebbeus Woods: eksperimentalna arhitektura (Pittsburgh, 2004.) i Sustav Beč (Stuttgart, 2005.). Predavao je kao gost-profesor na brojnim školama uključujući SCI-ARC, Školu Bartlett u Londonu i sveučilišta Harvard i Columbia. Trenutno radi kao profesor arhitekture na školi Cooper Union u New Yorku.

MANSILLA+TUÑÓN ARQUITECTOS

Luis Moreno Mansilla rođen se u Madridu 1959. godine. Emilio Tuñón Alvarez rođen je u Madridu 1958. godine. Obojica su diplomirali na Arhitektonskom fakultetu Tehničkog sveučilišta u Madridu početkom osamdesetih i potom tamo i doktorirali. Godine 1992. zajednički su osnovali arhitektonski ured MANSILLA+TUÑON ARQUITECTOS, biro koji je posvećen konfrontaciji teorije i akademske prakse, dizajna i građevinskih aktivnosti. Emilio Tuñón i Luis Mansilla rade kao stalni profesori na Katedri za arhitektonsko projektiranje na madridskoj Visokoj školi za arhitekturu. Godine 1993. pokrenuli su CIRCO, platformu za razmjenu ideja, unutar koje se objavljuje i istoimeni bilten. Najveći izvedeni projekti su im: Centar za umjetnost MUSAC, Castilla León, 2004.; Madridski regionalni dokumentacijski centar, Madrid, 2002.; Muzej likovnih umjetnosti, Castellón, 2000.; Provincijski muzej arheologije i likovnih umjetnosti, Zamora, 1996. Među mnogim nagradama treba izdvojiti: Nagrada Mies van der Rohe, 2007.; Nagrada Enor, 2005.; Nagrada za španjolsku arhitekturu, 2003.; Nagrade za izvrstan rad. 2000.; Nagrada fondacije CEOE, 1997.; nagrada Arquitecti, 1996.

Sami Rintala

Rođen je 1969. godine u Helsinkiju u Finskoj. Diplomirao je na Tehnološkom sveučilištu u Helsinkiju 1999. godine. Godine 1998. utemeljio je arhitektonski ured Casagrande & Rintala. Od 2004. godine radi kao profesor na NTNU Trondheim, a od 2007. kao profesor na AHO u Oslu. Godine 2008. Rintala je osnovao novi arhitektonski ured Rintala Eggertsson arhitekti s islandskim arhitektom Dagurom Eggertssonom. Najznačajniji realizirani radovi / arhitektonske instalacije su mu: Land(e)scape, Savonlinna, Finska, 1999.; 60-minutni čovjek, Bijenale u Veneciji, Italija, 2000.; 1000 bijelih zastava, Nacionalni park Koli, Finska, 2000.; Quetzalcoatlus, Havanski bijenale, Havana, Kuba, 2000.; Echigo-Tsumari trijenale umjetnosti, 2003; Šumski observatorij, zbirka u Muzeju Kirishima na otvorenom, Kyushu, Japan, 2004; Kuća Element, Anyang, Seoul, Južna Koreja, 2006.; Luoto, dizajn namještaja za Danese Milano, Milanski salon, Milano, Italija, 2008. Najznačajnije nagrade su mu: 1. nagrada na nacionalnom natječaju u oblikovanju krajolika za naselje, Finska, 2000.; nagrada Lorenzo il Magnifico, Bijenale suvremene umjetnosti, Firenza, Italija, 2001.

Annette Gigon (Gigon/Guyer arhitekti)

Annete Gigon rođena je 1959. godine u Hirsauu, Švicarska. Diplomirala je na ETH Zürich 1984. godine. Godine 1989. utemeljila je arhitektonski ured Gigon/Guyer u Zürichu s Mikeom Guyerom. Od 2001. radi kao gost-profesor na ETH Zürich. Glavni projekti ureda Gigon/Guyer arhitekti su : Kirchner muzej, Davos, 1. nagrada na natječaju 1989., realizacija 1992.; proširenje Winterthur muzeja umjetnosti, 1. nagrada na natječaju, realizacija 1995. Značajnije nagrade su im: nagrada Bauen in den Bergen, 1. nagrada Sexten Kultur Italy (za Muzej Kirchner, 1996.); nagrada Fritz-Schumacher za uzornu arhitekturu (Alfred Toefper Stiftung F.V.S), Hannover, 2002.; nagrada BDA, Niedersachsen, za muzej i park Kalkriese, 2003.

Peter Ebner

Rođen je 1968. godine u Hallwangu, Austrija. Studirao je arhitekturu na Tehničkom sveučilištu u Grazu i na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Od 1998. godine je gost-profesor na Sveučilištu Harvard. Godine 1998. utemeljio je ured u Beču i započeo suradnju s Franziskom Ullman iz Beča. Profesor je na Tehničkom sveučilištu u Münchenu od 2003. godine. Najznačajniji projekti su mu: Glockengasse, studentski dom, Salzburg, 1999.; Fußgängerturm, Salzburg 2002.; Klinika St. Anna, Stuttgart (sa F. Ullmann i G. Leonhardtom); Kuća O, Salzburg, 2003.; Muzej Heldenberg, NÖ Landesausstellung, 2005.; industrijski dizajn za Doors, Fa. Topic Rohrbach, 2006.; nadogradnja hotela Rathaus, Beč, 2007.; paviljon, Osaka, Japan, 2007.; Schenkergelände München, 1. nagrada na natječaju, 2003.; Mineria Mexico City (s Javierom Sanchezom), 2006. Izlagao je na izložbama: Piranesi, Piran, Slovenija, 1999.; 1070 Vienna, Beč, Austrija, 1999.; Nova austrijska arhitektura (1994.-1999.); Oris Ideja, Zagreb i drugi gradovi, 2004.-2007.; Dichte Packung, München i drugi gradovi, 2004.-2005.

[u]www.ORIS.hr[/u]

Materijali