Ulaz za korisnike

AB konstrukcije

|
AB konstrukcije
 
AB konstrukcije
Masivni građevinski materijali su krovne opeke i zidni moduli ,sačinjeni od najrazličitijih materijala, gotovih betonskih dijelova i mjesnog betona.

Bliže informacije o pojedinim građevinskim materijalima dobit ćete zu pojedinačne teme.

Za zidne module postoji sustav normiranja u odnosu na veličinu ,neovisno o materijalu modula/elementa:

oznaka.......visina(mm).....................širina(mm) .....................dubina (mm) DF..................52 .......................................240......................................115 NF..................71........................................240......................................115 2 DF..............113 .....................................240......................................115 3 DF..............113......................................240......................................175 5 DF..............113......................................300......................................240 4 DF(115).....238.....................................240.......................................115 6 DF(115......238......................................385......................................115

Betonski gotovi elementi

Beton je premi DIN normi 1045 (lipanj 1988.) definiran kao „umjetni kamen koji nastaje od mješavine cementa, dodataka za beton i vode- postupkom očvršćavanja“ .Betonski gotovi elementi se ne izrađuju na gradilištu, već se proizvode u tvornicama i transportiraju do gradilišta, gdje se mogu odmah ugrađivati.Betonski gotovi dijeli se koriste uglavnom na većim projektima kao što su hale ili neboderi( npr. stepenište, podrum, balkoni) ili u hidrogradnji (kanalizacioni odvodi na prometnicama ,manji pročistači otpadnih voda, kanalizaciona okna, okna za odvodnju oborinskih voda i sl.)

Betonski gotovi elementi imaju prednost što se na gradilište isporučuju već osušeni te tako značajno skraćuju vrijeme građenja te ne prenose vlagun u gotove stanove. Gotovi betonski elementi ne emitiraju štetne supstance u okoliš i ne opterećuju zrak u prostorima za stanovanje, jer je to kod suhih materijala gotovo nemoguće, odnosno gotovi betonski elementi jedva da imaju kontakt sa zrakom u prostorijama.

Nedostatak u poređenju s opekom je slaba sposobnost preuzimanja vlage,samim time ne posjeduju svojstvo balansa klime u prostoriji. Zato gotovi betonski elementi nisu pogodni za prostore boravka.

Gotovi elementi za masivnu gradnju se mogu proizvoditi i iz drugih materijala, npr. od opeke.

Betonski elementi

Betonski elementi pedstavljaju specijalni oblik betonskih gotovih dijelova. Primjeri za betonske elemente su:

  • Zidni moduli
  • Porozni betonski elementi ( beton s plinskim mjehurićima)
  • Kamen za oblaganje
  • Kamen za oblaganje s uzorkom zelenila
  • Stepenice
  • Elementi za oblikovanje gradskih površina i parkova
  • Držači za bicikle
  • Držači oznaka za promet
  • Krovni crijep

    Betonske zidne opeke su nakon otprilike četverotjednog sušenja u tvornici spremne za uporabu i mogu se odmah ugrađivati.Betonska opeka sadrži različite dodatke (umjetne smole, tekuće smole i sl.), koje u čvrstom stanmju betona nemaju više štetne emisije. Nedostatak u poređenju s opekom je slaba sposobnost preuzimanja vlage, samim time ne posjeduju svojstvo balansa klime u prostoriji. Zato gotovi betonski elementi nisu pogodni za prostore boravka.

    Plinoviti(porozni) beton

  • Isto što i porozni beton: te opeke nazvane po najpoznatijem proizvođaču “Ytong“ ispunjavaju se za vrijeme vezivanja pod utjecajem sredstva za pjenjenje(aluminijski prah) sitnim plinskim mjehurićima. Materijal postaje lakši ,termoizolacijska svojstva se poboljšavaju, dok čvrstoća slabi. Unatoč dodatnim šupljinama porozne betonske ploče imaju lošu sposobnost preuzimanja vlage te tako nisu pogodne za gradnju stambenih prostora kao opeka. U svakom slučaju se ta svojstva mogu poboljšati dodavanjem odgovarajuće žbuke.
    Betonska opeka sadrži različite dodatke ( umjetne smole, tekuća I suha pomoćna sredstva), koji se u vezanom stanju betona gotovo uopće ne otpuštaju u okoliš.

    Stakleni građevinski elementi

    Stakleni građevinski elementi se realiziraju prema individualnim arhitektonskim zamislima: nakon “vrhunca” staklenih modulamu 60-tim godinama moguće su moderne pa sve do onih futurističkih formi. Građenje staklenim elementima zahtijeva u poređenju s građenjem opekom I betonskim elementima duže vrijeme projektiranja.

  • Sljedeće točke se moraju pozorno razmotriti:
  • Postoji li dovoljna zaštita objekta(protuprovalno osiguranje)?
  • Je li konstrukcija statički dovoljna?
  • Može li se održati pravilnik o toplinskoj zaštiti (stakleni elementi imaju bitno veći prolaz topline od izoliranih zidova)?
  • Hoće li se zbog efekta staklenika preuzeti suviše topline, koja će u ljetnom razdoblju enormo zagrijavati?
  • Hoće li nastati kondenzacijske površine?
  • Hoće li proctor imati dovoljno mogućnosti za pufere vlage( staklo odbija vodu)?

  • Za sve ove točke postoje rješenja, koja međutim imaju za posljedicu veći utrošak vremena i rada te se moraju unaprijed osmisliti.

    Stakleni elementi ne emitiraju štetne sastojke, te su s ekološkog aspekta pogodni za gradnju.

    Elementi od vapnenca

    Građevinski elementi od vapnenca nastaju miješanjem vapna i pijeska u omjeru 1:12. Suhe supstance se miješaju s vodom. Nakon oblikovanja u presama slijedi učvršćivanje 4 do 5 sati na temperature od 160 do 220 ° C. Nakon hlađenja su elementi spremni za ugradnju. Elementi od vapnenca ne sadrže štetne supstance te su I zbog kratkih transportnih puteva ekološki prihvatljivi.

    Nedostaci u odnosu na zidnu opeku su nešto lošija toplinska izolacija I preuzimanje vlage.

  • Vanjske zidne konstrukcije se iz tog razloga montiraju dvokrilno I sa slojem toplinske izolacije.
  • Svojstvo akumulacije topline i zvuka kod elemenata od vapna može se ocjeniti pozitivnim.
  •  
  • Opeka od ilovače

    Takva opeka se sastoji od ilovače I dodataka. Ilovača je oplemenjena pijeskom( 30 do 80 %) i mršavom glinom s udjelom smeđe obojenog željeznog oksida ili vapna; masna ilovača sadrži dosta gline, ona mršava više pijeska. Kao Dodaci se koriste slama, grubo sijeno ili vrijesak, oni daju elementima od opeke žilavu konfiguraciju.

    Nedostaci gradnje ilovačom:

    Gradnja je skuplja i isplati se samo uz vlastiti angažman

  • Neophodna je dobra zaštita od atmosferilija, jer ilovača nije postojana na vlagu.
  • Projektiranjem se stoga mora pozabaviti iskusniji arhitekt.
  • Loša tlačna i vlačna čvrstoća, sklonost puvanju. Sve se to mora konstruktivno odmah uzeti u obzir.

    Prednosti i mogućnosti uporabe elemenata od ilovače:

    Nema opterećenja zraka štetnim supstancama

  • Upijaju mirise
  • Dobra zvučna izolacija
  • Osim građenja drvetom ne postoji drugi prirodni materijal
  • Uz adekvatnu lokaciju i dobro projektiranje objekat od ilovače može opstati nekoliko stoljeća.

    Ilovača je “simpatičan” građevinski materijal, ukoliko dospije u iskusne, projektantske ruke.Preveliko djelovanje vlage uništava taj materijal.

    Prirodni kamen

    Prirodni kamen se prema svom nastanku dijeli u više skupina: ukrućeni kamen, sedimentni kamen i metamorfni kamen. Ukrućeni kamen nastao je od tekuće magme, od više ili manje ohlađenog dubinskog stijenja,izlivenog stijenja ili cijepanog stijenja : granit, gneiss, basalt. Ovo stijenje može indicirati visoki stupanj radijacije.

    Sedimentno stijenje sastoji se od frakcija primarnog stijenja, koje se pod utjecajem atmosferilija,trenja i brušenja glečera cijepa i sedimentira, npr. pješčanik.

    Morski sedimenti, pretežito najfinije vapnene naslage odumrlih morskih živih bića također se ubrajaju u ovu skupinu. Oni formiraju debele naslage, koje se nakon seizmičkih pomjeranja zemljine kore formiraju u planine. Tu spadaju vapnenac, dolomite,mramor, jura-vapnenac i Solnhofer ploče.

    Metamorfne stijene: Sedimenti koje prekrivaju pokrivni slojevi, učvršćuju se ili se metamorfiziraju u udubinama pod tlakom ili kemijskim utjecajima i toplinom.

    Primjer: Škriljac

    Pojedinačni prirodni kamen:

    Vapnenac

    Geološki je to slojevita vrsta kamena, pogodan je za izradu pločica za kupaone i ploča za uređenje unutarnjih prostora kao i za oblikovanje fasade( gubici rezanjem su iznimno visoki). Građevinsko-biološki je vapnenac pogodan za uređenje interijera ( vidi mineralnu žbuku). Isto tako je pogodan kao zidna obloga upravo zato što dobro akumulira toplinu, doduše samo kod dodatne vanjske izolacije, jer neizolirani vapnenac ima veliki prolaz topline.

    Solnhofener ploče

    Solnhofener ploče su fizibilne, vrlo su kompaktne i sastoje se uglavnom od kristala islandskog dvolomca. Ploče potiču iz Solnhofena , okolice Eichstaettena u Bayernu(Altmuehltal). Ta regija je bila poznata zbog raritetnog sadržaja fosila, zatim po nalazištu praptice Archaeopteryx i po tragovima meduza.Ploče se koriste za zidove i podove, za stepeništa, prozorske klupice, krovne ploče, pokrivne ploče; zbog svoje finoće i kompaktnosti koristi se kao litografski kamen(litografija).

    Granit

    Granit je svijetli kamen, srednje do grube granulacije. Kako granit zbog svog magmatskog podrijetla može pokazivati određeni stupanj radijacije, pogodan je za unutarnje uređenje samo uz dokaz radioaktivnosti odnosno za manje površine. Uglavnom se primjenjuje pri izradi nadgrobnih spomenika.

    Mjesni beton

    To je beton, koji se za razliku od gotovih betonskih elemenata,ugrađuje kao svježi beton, dakle na licu mjesta i tamo se i učvršćuje. Mjesni beton se izrađuje tamo gdje se montiraju veliki elementi i površine. Manji dijelovi se mogu montirati pomoću gotovih betonskih elemenata.

    Beton baš i nije pogodan za montažu zidova unatoč svojim dobrim statičkim svojstvima, jer ima i neke nedostatke:

    loše odvlaživanje

  • manju difuzijsku sposobnosz
  • subjektivno hladnu površinu
  • „neugodno“ zračenje Građevinsko-biološki gledano je beton pogodnije za nosive konstrukcije.

    Šamot

    Šamot je oznaka izvedena iz talijanskog jezika za pečenu, usitnjenu glinu, otpornu na vatru, od koje se dodavanjem sirove, plastične gline (vezivna glina) pečenjem na temperaturi 1450 °C dobivaju šamotne opeke.Šamot je tako otporan na vatru te se najviše koristi za izradu peći i protupožarnih zidova.

    Zidna opeka

    Opeka se dobiva pečenjem oblikovane ilovače, gline i glinastih masa, uz dodavanje pijeska, brašna od opeke, pepela i to na temperaturama od 900-1200°C. Važno svojstvo opeke je njena poroznost, koja poboljšava toplinsku izolaciju te omogućava izmjenu zraka- opekakoja omogućuje „disanje“. Ukupna poroznost opeke iznosi 10-40%, pri čemu je 60-90 % pora protočno.

    Boja opeke ovisi o sastavu sirovina, posebno o sadržaju željeza i vapna te o obradi: kod normalnog oksidirajućeg pečenja visok udio Al2O3 daje smeđu, sadržaj vapna žutu i visoki sadržaj Fe2O3 crvenu boju. Kod visokih temperatura pečenja Fe2O3 prelazi u FeO te tako opeke dobivaju plavo-sivu do plavkasto-crne boje.Dodatna poroznost poželjna za toplinsku i zvučnu izolaciju postiže se dodavanjem zapaljivih materijala prije pečenja kao piljevina, kuglice polistirola.Ti materijali sagorijevaju za vrijeme pečenja opeke( i tako zagađuju zrak u ciglanama).

    Opeka ima dobre građevno-fizikalne osobine, dobro izoliraju i akumuliraju toplinu,te omogućuju da zrak i voda difundiraju. Proizvodnja opeke međutim uvijek iznova izaziva pozornost, jer ciglane koriste otpad i specijalni otpad za punjenje peći, što opterećuje okoliš.

    Također i uporaba polistirol-kuglica zagađuje okoliš. Prilikom odabira zato vodite računa o kupnji opeke bez štetnih tvari.

Materijali