Ulaz za korisnike

Akrilni lakovi

|
Akrilni lakovi
 
Akrilni lakovi
Akrilni lakovi su lakovi na bazi akrilnih smola. Naziv akrilne smole pedstavlja zbirni pojam za različite umjetne smole, od kojih je najpoznatija „pleksiglas“.

Akrilne smole karakterizira posebno dobra postojanost na vremenske utjecaje.

Kao akrilni lak se akrilne smole mogu otapati ili u otapalima ili dispergirati u vodi. Akrilni lakovi koji sadrže puno vode a malo otapala mogu dobiti tzv“ plavog anđela/Blaue Engel“.

Dodatni uvjet je mali sadržaj konzervansa i pomoćnih tvari na bazi olova. Akrilni lakovi se prevashodno koriste za bojanje radijatora, jer nemaju tako intenzivan miris kao npr. lakovi na bazi alkidnih smola.Otapala koja sadrži služe kao emulgatori i kao pomoćna sredstva za stvaranje zaštitnog filma. Upute za primjenu Svakako voditi računa o uputama za primjenu. Za vrijeme uporabe oslobađaju se velike količine otapala, zato treba voditi brigu o provjetravanju. Akrilni lakovi na bazi vode su manje štetni po zdravlje. Nakon bojanja radijatora moguća su još nekoliko sati nakon uključenog grijanja isparenja, pa čak i kada su radijatori bojani nekoliko mjeseci ranije. Zato je dobro grijanje uključiti neposredno nakon bojanja zu istovermeno provjetravanje. Štetni sastojici su: • Konzervansi • Ftalati (omekšivači), isparavaju nakon niza godina • Otapala • Vrlo su otrovni bazni sastojci iz proizvodnje akrilnih smola(ostaci monomera) koji su sadržani u lakovima i do 1%.

Azo-boje

Azo-boje spadaju u skupinu disperzivnih boja. Naziv su dobile po integriranim „azo-pigmentima“, koji predstavljaju sintetičke, vrlo intenzivne sastojke. Azo-boje sadrže sporne i po zdravlje dokazano štetne sastojke (izazivaju rak). Većina azo-pigmenata nije štetna. Azo-pigmenti su testirani na štetnost po zdravlje te je uporaba štetnih pigmenata u međuvremenu ograničena ili čak zabranjena. Na taj način te boje više nisu ništa manje štetne od svih ostalih disperzionih boja na tržištu. Osim u građevini azopigmenti se koriste u velikim količinama za bojenje tekstila, ranije su se koristili i za bojenje živežnih namirnica. Upute za primjenu Postoje uobičajene propisane mjere za primjenu ove vrste boja: dobro provjetravanje, izbjegavanje kontakta s kožom, i čuvanje na sigurnom od dohvata djece. Razrjeđivanje i doziranje prema uputama proizvođača. Štetne tvari: otapala, razrjeđivači, konzervansi

Boje za bajcanje

Pod pojmom „bajcanja“ podrazumijeva se općenito dekapiranje, prskanje , luženje ili močenje površina čvrstih tijela kao npr. tkanine, drveta, metala, sjemena za sjetvu uz pomoć odgovarajućih otapala, pri čemu se već pema vrsti materijala realizira dezinficiranje, bojenje, uklanjanje rđe itd. U normalnoj jezičnoj uporabi misli se prije svega na bajcanje drveta, pri čemu je struktura površine posebno naglašena. Boje za bajcanje predstavljaju bojani prah ili već gotove izmješane, tekuće preparate , koji se nakon nanošenja na drvo brzo upijaju, naročito u mekanim područjima ( mlado drvo), pri čemu se dobije „negativna“ optika drveta. Kemijske bajc-boje međutim reagiraju sa štavilima iz drveta u obojene komplekse. Kako je sadržaj štavila u tvrđim područjima drveta veći (straije drvo) , tamnije i starije drvo će se jače obojati te tako nastaje „pozitivna“ optika drveta. Nedostatak bajcanje je u tome što se prilikom oštećenja površine mora ponoviti cijeli proces za cijelu površinu. Pod pojmom odbajcavanje se podrazumijeva oslobađanje jednog sloja (boje) nanošenjem tekućeg sredstva ali i paste za odbajcavanje ( može i: odluženje). Nakon djelovanja tog sredstva stari sloj se jednostavno skida pranjem ili struganjem. Upute za uporabu Voditi računa o uputama proizvođača.

Protupožarne boje

Protupožarne boje su boje kojima su dodana sredstva za zaštitu od požara i vatre. Primjena takvih boja proteže se uglavnom na industrijsko područje : nosive građevinske konstrukcije (T-nosači) , revizijska i kabelska okna te protupožarna stepeništa moraju se zaštiti ovim bojama. Protupožarna svojstva postižu se tako što se bojama primješaju zaštitna sredstva od vatre. Uobičajena sredstva za zaštitu od vatre su prije svega organski spojevi fosfora: Poznato halogenirajuće sredstvo za zaštitu od vatre naziva se TCEP ( Tris-kloretilfosfat). Ove protupožarne boje nisu uobičajene u privatnoj sferi. Primješani dodaci mogu izazvati zdravstvene tegobe, jer se ti sastojci s tretirane površine mogu emitirati još dugi niz godina. Disperzivne boje Disperzivne boje se öesto označavaju pojmom disperzije. Postoji još jedan uvriježeni naziv za taj tip boja “lateks- boje”, iako često uopće ne sadrže lateks sastojke. Disperzivne boje obuhvaćaju veliku grupu različitih boja: postoje one bezbojne, kao lakovi i lazure,za vanjska i unutarnja područja, za gotove sve vrste podloga. Naziv dolazi od činjenice da kod disperzivnih boja vezivna sredstva dispergiraju u vodi (“disperzija = fina raspodjela”) Vezivna sredstva se ne otapaju u vodi i nakon što voda ispari formiraju površinu sličnu plastičnoj masi. U pravilu se radi o bojama koje se razrjeđuju vodom, što je u odnosu na boje na bazi otapala prednost. Kao vezivno sredstvo dolaze u obzir različiti materijali. Kod”prirodnih” disperzivnih boja su to primjerice laneno ulje, kod disperzivnih boja na bazi plastičnih masa je to akrilat. Većina disperzivnih boja nude se kao bijele boje, kojima se dodavanjem različitih tonera postiže željena nijansa boje. Za specijalne zahtjeve (npr. vanjsko područje, sanitarna javna područja) postoje posebne disperzivne boje , koje ispunjavaju velika opterećenja specijalnim recepturama. Takve boje obično sadrže fungicidne sastojke, veći udio vezivnih sredstava ili posebne materijale za formiranje zaštitnog filma. Sve disperzivne boje se lako peru i kada su potpuno suhe postojane su na gljivice i plijesan, tako u području stanovanja ( u kuhinji I kupaoni) ne tebate u pravilu koristiti još dodatne specijalne boje. Zbog velikog udjela vode su još tekuće, neobrađene disperzivne boje neotporne na pojavu plijesni I gljivica. Kako bi se to izbjeglo gotove sve disperzivne boje sadrže konzervans; to mogu biti klor-organska otapala ili ocjepljeni dijelovi fomaldehida. Disperzivne boje koje proizvođači nude na prirodnoj bazi ne sadrže sintetska otapala (umjetne smole), pigmente i konzervanse. Zato su iznimno ekološki prihvatljivi. Sadržavati međutim mogu glikol-eter ili terpen 3-caren, koji djeluje alergizirajuće. Od 2000. godine egzistira RAL-linija za zidne boje koje su siromašne emisijom. Zahtjevi su sljedeći:

• Max. 700 ppm otapala ( 0,07 %)

• Bez sastojaka iz pravilnika o opasnim tvarima ili iz skupine tvari koje izazivaju rak prema TRGS 905 • Olovo < 0,02 %, kadmij i krom VI < 0,01 % • Omekšivač < 0,1 % • Formalehid < 10 mg/kg Upute za primjenu Ličenje normalnim disperzivnim bojama nije opasno. Treba izbjegavati kontakt s očima, ukoliko se to dogodi dobro isprati dijelove kože vodom. Prilikom nanošenja osigurati dobro provjetravanje. Ukoliko se koriste tehnike prskanjem izbjegavati udisanje i nositi obvezno zaštitnu masku. Četke i kistove oprati u vodi, osušene kistove možete očistiti nitro-razređivačem. Štetni sastojci su: • Mali udio otapala • Formaldehid • Omekšivači • Stirol • Glikoleteri Zaključak: Disperzivne boje su boje koje se miješaju s vodom i nude se na tržištu za gotovo sve namjene. Postoje sintetske i boje na bazi prirodnih materijala. Primjena nije problematična, ukoliko se ne radi o specijalnim bojama s posebnim dodacima, koji mogu biti eventualno štetni po zdravlje.

Materijali