Ulaz za korisnike

Ambiciozni planovi ili lijepe želje

|
Ambiciozni planovi ili lijepe želje
 
Ambiciozni planovi ili lijepe želje
Do 2020. središnji bi London trebao postati područje vozilima bez ili s minimalnim emisijama štetnih plinova za trajanja radnog vremena

Gradonačelnik Londona Boris Johnson u ožujku 2013. objavio je nešto što bi se moglo svrstati među najambicioznije planove protiv zagađenja velikih gradova. Do 2020. godine središnji London treba postati zonom posebno niskih emisija plinova, zapravo područje u kojem su dopuštena vozila bez ili s minimalnim emisijama štetnih plinova za trajanja radnog vremena.

Velikim potrošačima, poput dizel kamiona i londonskoj zastarjeloj floti taksija bit će zabranjen ulaz u središnje gradske ulice, a građani i roba kružit će okolo isključivo uporabom električnih i hibridnih vozila. Prvi dio plana predviđa 600 hibridnih autobusa koji će početi prometovati 2016., pa i to Londonu pruža mogućnost da postane jedan od najvećih zelenih gradova na svijetu.

Planovi su toliko ambiciozni da su prema njemu protivnici gradonačelnika nepovjerljivi i inicijativu nazivaju "spiskom lijepih želja", a ne kao stvarnu namjeru.

Zelena stranka u londonskoj skupštini nije propustila primijetiti da je londonski gradonačelnik, kojega smatraju ljubiteljem publiciteta, odredio datum završetka projekta izvan rokova svoga mandata. Plan je svejedno najveća takva promjena u odnosu na postojeće europske planove smanjivanja uporabe automobila u središnjim gradskim zonama. Naime širom kontinenta gradovi nastoje progurati nove zakone koji bi izbacili nehibridna vozila izvan gradskih područja.

Pariz je među gradovima koji potiče slične pobude. Od 2010. povećavaju se autobusne linije i biciklističke staze te se uvodi shema raspodjele električnih automobila. Sadašnji gradonačelnik Bertrand Delanoë planira zabraniti automobile proizvedene prije 1995. unutar prostora što ga omeđuje pariška obilaznice i transportne kamione koji ulaze grad te dodatno ograničiti brzinu u okviru unutrašnjega pariškog prstena.

Milano je također 2012. započeo borbu protiv zona prometnih zagušenja, a Göteborg, drugi po veličini švedski grad, pokrenuo je početkom 2013. posebno kontroliranu prometnu zonu. U međuvremenu je Rim zabranio ulazak u grad vozila koji su teški zagađivači i smanjio emisije štetnih plinova za hladnog vremena inzistirajući da većina nestambenih zgrada smanji grijanje i potrošnju struje na točno 12 sati na dan. Pridružujući se zonama ograničenog kretanja u Londonu, Stockholmu i Rigi ta nova ograničenja odražavaju pojačani europski konsenzus koji otprilike glasi: Ako hoćemo održati kvalitetu zraka u gradovima, osiguravanje dobroga javnog prijevoza i nada da će automobili postupno nestati nisu dovoljni!

Opće je slaganje, dakako opravdano. Američki entuzijasti mogu čeznutljivo gledati visoku razinu uporabe javnog transporta u europskim gradovima, ali je također istina da mnoga urbana područja u Europi i dalje imaju potencijalno smrtonosnu razinu zagađenja zraka. Gotovo 9 % smrtnih slučajeva u Londonu povezano je s česticama u zraku stvorenim od strane čovjeka, dok je u cijeloj Francuskoj približno 42.000 smrti na godinu povezano s kvalitetom zraka u gradovima.

Nepravedno je doduše za svaku smrt kriviti uporabu automobila u gradovima. U Londonu, primjerice, 40 posto dušikova dioksida i najmanje 60 posto čestica u zraku nastaju izvan grada i donosi ih vjetar, dok slični iznosi u Francuskoj otkrivaju da industrija izbacuje više štetnih čestica od cestovnog prometa. Kada razina zagađivača zraka u gradskim okruzima pređe dogovorene razine u Europskoj Uniji, ipak je neizbježan zaključak da je tome uzrok lokalni promet.

Unatoč novim europskim nastojanjima za poboljšanje, čini se da planovi što su trenutačno na snazi još uvijek ne daju očekivane rezultate. Kvaliteta je zraka u Londonu i dalje nepovoljna i toplog i za hladnog vremenu usprkos razdoblju od deset godina zabrane ulaska automobila u središte grada. Stoga se uskoro može očekivati takva primjena i na hibridna vozila jer i ona i ispuštaju previše ugljikova dioksida.

S iznesenim londonskim planovima smanjivanja emisija štetnih plinova jasno je da i institucije, a ne samo ekološke udruge, razmišljaju gdje treba usmjeriti napore i na koji se način može poboljšati kvaliteta zraka u gradovima.

Izvor: www.theatlanticcities.com

Materijali