Ulaz za korisnike

Antikorozivna zaštita čeličnih dijelova mosta

|
Antikorozivna zaštita čeličnih dijelova mosta
 
Antikorozivna zaštita čeličnih dijelova mosta
Sve čelične dijelove na cestama i cestovnim prometnim građevinama, pa tako i na mostovima; kao što su ograde, zaštitne mreže, odbojnici, nosači vertikalne signalizacije i nosači rasvjete (rasvjetni stupovi) treba zaštititi od korozije.

 Za antikorozivnu zaštitu čeličnih dijelova treba u skladu sa stupnjem korozijskog opterećenja, tj. određenog razreda korozijske klime u kojoj se građevina nalazi i važećim propisima, izraditi zasebno projektno rješenje i njime utvrditi i uvjetovati način pripreme čelične površine za izvedbu zaštite, izbor, svojstva i uvjete kakvoće zaštite, izbor pogodnog izvođača, postupak izvedbe i način održavanja izvedene zaštite.

Za sidrene ploče i vijke odbojne ograde i vertikalnu signalizaciju treba uvjetovati valjanost i debljinu zaštitnog sloja nosača, vijaka, matica i podložnih pločica, kao i kakvoću reflektirajućih folija. Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti i popravku zaštite zavarenih mjesta.

Pri projektiranju i primjeni treba razlikovati sljedeće moguće vrste zaštite: premaze i prevlake, metalne i anorganske. Projektom konstrukcije treba za svaki dio čelične konstrukcije izraditi tehničke uvjete izvedbe antikorozivne zaštite.

Prema svojstvima i trajnosti razlikuju se sljedeći sustavi organskih zaštitnih premaza: klorkaučukovi, epoksidni, poliuretanski, bitumenski i kombinirani. Klorkaučukovi premazi primjenjuju se kao kvalitetnija zaštita, koja se sastoji od dva temeljna i dva pokrivna sloja debljine po 25 do 35 mikrona ili od temeljnog međusloja i završnog sloja.

Međusloj je deblji, a debljina ukupne zaštite iznosi 160 mikrona. Pojačana zaštita konstrukcija koje nisu izložene dužem djelovanju Sunčevih zraka izvodi se epoksidnim premazima u tri sloja ukupne debljine 120 do 180 mikrona.

Vremenski pomak nanošenja pojedinih slojeva može biti najviše 24 do 72 sata. Ne smije se nanositi pri temperaturi ispod 10°C. Pojačana zaštita konstrukcija koje su izložene Sunčevom zračenju izvodi se poliuretanskim premazima. Nanose se u 3 do 4 sloja ukupne debljine 140 do 210 mikrona. Moguća je, često i poželjna, kombinacija epoksidnih i poliuretanskih premaza. Bitumenskim premazima u dva sloja treba zaštićivati dio ogradnih stupića koji se ugrađuju u beton do približno 10 cm iznad betona i donji dio rasvjetnih stupova visine do 1 m.

Kombinirani sustavi zaštite čeličnih elemenata od korozije primjenjuju se ovisno o posebnim okolnostima utvrđenim projektom konstrukcije.

Metalne antikorozivne zaštite izvode se pocinčavanjem ili metalizacijom. Toplim pocinčavanjem obično se izvode elementi koji se mogu uranjati u odgovarajuće kade s rastaljenim cinkom. Pocinčanje treba biti ravnomjerno bez nakupina pjene cinka (salmijaka) i nepokrivenih površina.

Debljina sloja cinka treba biti prema EN ISO 1461. U jače agresivnim uvjetima može se zaštita pocinčanjem pojačati organskim premazima (dupleks-sustavi). Metalizacija je postupak prskanja čeličnog elementa rastaljenim zaštitnim metalom (cinkom, aluminijem, olovom) pomoću posebnih pištolja. Najmanju debljinu takve zaštite treba ovisno o vrsti i uvjetima uporabe konstrukcije prema važećim propisima uvjetovati projektom konstrukcije.

Treba se nanositi na neposredno pjeskarenjem očišćenu površinu čeličnog elementa (najkasnije nakon 4 sata od završene pripreme). Ne smije se izvoditi po kišnom ili maglovitu vremenu niti pri relativnoj vlazi zraka iznad 80%. Po potrebi se i ove zaštite mogu pojačavati organskim premazima. Popravci montažom oštećenih metalnih zaštita izvedenih vrućim pocinčavanjem ili metalizacijom izvode se premazima na bazi cinka (97,5% do 99,5% cinka). Oštećeno mjesto treba dobro očistiti i napraviti blage prijelaze rubova te na tu površinu nanijeti dva sloja premaza bogatog cinkom. Popravke zaštite izvedene metalizacijom aluminijem treba izvoditi premazom na bazi aluminijske paste.

Antikorozivna zaštita ne smije se izvoditi na vlažnu površinu elementa, pri relativnoj vlazi zraka iznad 80%, pri temperaturi zraka ispod +5°C i iznad +40°C ili na nečisti prethodni sloj.

Pri izvedbi antikorozivne zaštite treba u dnevniku rada voditi evidenciju temperature zraka i stanja površine elementa, vlažnosti zraka, vrste i jačine vjetra, stupnja pripremljenosti površine za svaki sloj premaza, debljine pojedinih slojeva premaza i prianjanja pojedinih slojeva premaza, uzimanja kontrolnih uzoraka sastavnih materijala za kontrolu njihovih svojstava, broja pakiranja i datuma proizvodnje pojedinih materijala te potvrde sukladnosti pojedinih materijala i sustava zaštite u cjelini.

Evidenciju kao i ukupnu kontrolu nabave i primitka pojedinih materijala i izvedbe antikorozivne zaštite treba provoditi kvalificirano osoblje, s iskustvom u ovoj djelatnosti, u uskoj suradnji s institucijom ovlaštenom za ispitivanje i potvrđivanje sukladnosti materijala i radova antikorozivne zaštite metalnih konstrukcija. Ako izvođač za taj posao nema osposobljeno osoblje i odgovarajuću opremu, treba ga povjeriti ovlaštenoj instituciji.

Materijali