Ulaz za korisnike

Arhitekt koji je zadužio Beč

|
Arhitekt koji je zadužio Beč
 
Arhitekt koji je zadužio Beč
Friedensreich Hundertwasser - Arhitekt koji je zadužio Beč

Hundertwasserovo remek-djelo, spalionica smeća u bečkom Spittelau, ima sve dijelove estetike 'sto voda': vrtne terase, krovne šume, raznobojne fasade i začudne prozore

Hundertwasser je zasigurno jedan od najvećih umjetnika suvremenosti. Na umjetničkoj sceni druge polovice dvadesetog stoljeća dijeli mjesto s velikanima poput Warhola i Beuysa. Slikar, grafičar i arhitekt, ekološki aktivist i pobornik slobode, sve je to u 'stotinu voda', pa čak i uređenje vlastite smrti, po jednoj slici davno naslikanoj...

Portret umjetnika i arhitekta

Hundertwasser je rođen u Beču 15. prosinca 1928. godine pod imenom Friedrich Stowasser. Puno puta je mijenjao svoje ime. Prvi put mijenja prezime iz Stowasser u Hundertwasser, što u prijevodu znači stotinu voda. U vodi vidi utočište, mjesto na koje uvijek može pobjeći. Kada je 1961. živio u Japanu, promijenio je ime iz Friedrich u Friedensreich , što pak znači carstvo slobode, a često se nazivao i gospodin Regentag ili kapetan Regentag po svom jedrenjaku. Brod je nazvao Regentag, odnosno kišni dan, zbog ljepote boja koje se mogu vidjeti u kiši i jer su 'kišni dani jedini dani kad može raditi, kad je sretan'.

Sa samo pet godina počinje otkrivati umjetnost i radi prve crteže. Godine 1936. upisuje se u Montessori školu, ali je napušta nakon godine dana zbog financijskih problema. U školi primjećuju njegov neobični smisao za boje i oblike. Godine 1948. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, u klasi Robina Christiana Andersena, ali je uskoro napušta. Ubrzo posjećuje izložbu Egona Schielea, čiji je rad imao velik utjecaj na njega, za razliku od formalnog obrazovanja. Impresioniraju ga Schieleove boje, kao i živost i humanost građevina koje prikazuje na svojim slikama. Također ga fasciniraju djela Waltera Kampmanna i njegovo prikazivanje stabala kao da su ljudska bića, te djela velikih majstora poput Paula Kleea i Gustava Klimta.

Hundertwasserova filozofija

Za Hundertwassera, čovjek posjeduje tri kože – vlastitu prirodnu kožu ili epidermu, svoju odjeću i svoju kuću. U skladu s tim pogledom na život, nastoji razviti i vlastitu umjetnost u tri pravca – slikarstvo, grafika i arhitektura. Postao je međunarodno poznat već 60-ih godina, kada nakon boravka u Parizu slijede neprestane izložbe, predavanja i performansi.

Slavu mu učvršćuju svjetske turneje njegovih radova po muzejima na svih pet kontinenata, globalni poduhvat koji je od 1975. do 1983. godine vodio njegov impresario i menadžer Joram Harel pod nazivom 'Austrija predstavlja Hundertwassera na svim kontinentima'. Prijateljstvo s Harelom započelo je 1972. godine i oslobodilo je Hundertwassera svih životnih briga materijalne prirode. Omogućilo mu je da živi u skladu sa svojom najdubljom željom – u neprekidnom suglasju s prirodom – i da djeluje u svakome trenutku svojega postojanja u potpunom skladu s njezinim principima. Ta 1972. godina bila je prekretnica u njegovom životu i zbog smrti majke, uz koju je bio duboko vezan.

Organska arhitektura vrijedna čovjeka

Od vremena kada je naslikao svoju prvu spiralu, 1953. godine, Hundertwasser je učvrstio svoju viziju svijeta i svoj odnos prema izvanjskoj stvarnosti. Bio je to odnos osmišljen kao osmoza, postupni prijelaz koji slijedi razine svijesti, a u svojem je središtu uvijek imao njegovo unutarnje 'ja'. Slikarski simbol spirale predstavlja biološku metaforu. Ravne linije nazivao je 'đavoljim oruđem'. Svoju umjetničku teoriju nazvao je 'transautomatizam', a bila je zasnovana na nadrealističkom automatizmu, ali se fokusirala na iskustvo gledatelja, radije nego umjetnika.

Hundertwasser nije samo počeo kao slikar, njegovo slikarstvo je također i početna točka svih ostalih aktivnosti. Slikarstvo je utjecalo na njegove grafičke teorije i 'gramatiku gledanja'. Ono je temelj njegovih arhitektonskih manifesta i posvećivanja organskoj arhitekturi vrijednoj čovjeka, u kojoj je individualno uređenje fasade, okvira i zida oko prozora pravo svakoga. Na kraju, sve njegove grafike su bazirane na njegovom slikarstvu, gdje spaja slikarstvo s drugim sredstvima – sitotiskom ili litografijom.

Svijet Hundertwasserovih boja

U Hundertwasserovu slikarstvu jako je bitna boja. Boje koristi instinktivno, bez povezivanja istih s uobičajenim značenjima ili čak svojim osobnim razmišljanjima. Preferira intenzivne, sjajne boje i voli postavljati komplementarne boje jednu do druge da bi primjerice naglasio dvostruko kretanje spirale. Također, voli koristiti zlato i srebro, koje lijepi na sliku kao tanku foliju. Na njegovim slikama primjećujemo dvije velike grupe motiva: jedna obuhvaća svijet likova koji predstavljaju vegetativni rast i animističku prirodu; i druga grupa u kojoj se ponavljajući pojavljuju arhitektonski simboli: kuće, prozori, ograde, ulazi, krovovi...

Zanimljivo je kako su obje grupe motiva međusobno povezane: vegetativne forme izgledaju statično, dok sve arhitektonsko izgleda kao da je organsko, kao da raste i da je nastalo od same prirode. Kuće su često smještene na planinama ili brdima, ograde rastu iz zemlje poput trave... Spojio je i različite metode tiskanja: offset tisak s bakrorezom, litografijom, sitotiskom i prešom. Upotrijebio je tehnike i boje koje do tada u grafici nisu bile uobičajene: fluorescentne boje, zlatne i srebrne bronce, reflektirajuću prašinu staklenih perli, fosforescirajuće boje, koje zrače u tami i metal. Tiskao je na pleksistaklu, na podloge slikane rukom, na kartone s metalnom naslagom, na papir za pakiranje i na bitumen­papir. Čak 38 pojedinačnih otisaka u boji dao je za svoje poznate obojene drvoreze tiskati od najboljih japanskih majstora i tiskara na najfinijem japanskom papiru.

Pravo na prozor

Godine 1972. Hundertwasser je objavio manifest pod nazivom 'Vaše pravo na prozor – vaša obveza prema drvetu' u kojem se zalaže za krovove prekrivene vegetacijom i za individualni dizajn fasada. Manifest je popraćen ekstravagantim televizijskim i inim medijskim nastupima. Hundertwasser je naime, potpuno nag, deklamirao vlastite naturalističke i ekološke stavove. 'Pravo na prozor' je bila impresivna gesta koja je upotpunila Hundertwasserov recept za sreću na zemlji – iskazan u tekstovima poput 'Inquilino Albero' i 'Manifest svetog izmeta'.

Ipak, prijelomna točka njegove karijere dogodila se 1980. godine. Tada je bečko gradsko vijeće prihvatilo Hunderwasserov model budućnosti urbaniteta – Hundertwasserovu kuću – koja je i sagrađena na uglu ulica Lowengasse i Kegelgasse. Time su ideali postali praktičnom akcijom, te je prihvatio vokaciju 'doktora arhitekture'. U središtu kuće raste drvo, dok niz katove prolazi žuboreća voda, a na krovu raste bujna vegetacija i raznobojno cvijeće. Na otvaranju kuće, na koju su sami stanari izuzetno ponosni, iako im pomalo smeta turistička graja, bilo je više od sto tisuća posjetilaca, a kuće je ostala bečka turistička atrakcija do danas.

Najoriginalnija spalionica smeća na svijetu

Najmonumentalnije Hundertwasserovo dostignuće u području uređenja okoliša jest projekt spalionice smeća i jedinice gradskog grijanja u bečkom Spittelau. Uspio je u pretvorbi žalosnog industrijskog kompleksa, prekrivenog sivim metalom, u mosušnu palaču koja kao da je izašla iz 'Tisuću i jedne noći'. Katedrala – bazar svetog izmeta, okružena je oblicima nalik na minarete spojene svijetlećim lukovima i predstavlja najmagičniji signal koji se može vidjeti pri ulasku u bilo koji grad na svijetu. Dah legendarnog Orijenta spojen je s bečkom baroknom tradicijom, te čini sintezu u neprepoznatljivosti kontinuuma, čime je umjetnik odao najveću počast dječjoj mašti i kreativnosti kojoj je oduvijek težio. Spalionica ima sve dijelove estetike 'sto voda': vrtne terase, krovne šume, raznobojne fasade i začudne prozore. Stubovi su različitih volumena, prekriveni ultramarin plavom bojom, te okruženi loptama svijetlećeg srebra. Luk je veličine 20.24 x 17.8 metara, te žarko sjaji na visini od sto metara, šaljući u bečko nebo poruku sreće i ljepote.

Vrt sretne smrti

U godinama pred smrt, Hundertwasser je izgradio i Crkvu svete Barbare, te dizajnirao prigodnu marku prilikom ulaska Austrije u Europsku Uniju.

Hundertwasser je preminuo 2000. godine, na palubi broda Queen Elizabeth II., na Tihom oceanu. Prema vlastitoj želji, pokopan je na svom posjedu na Novom Zelandu, ispod stabla magnolije. Godine 1953. naslikao je sliku 'Vrt sretne smrti', koja je proročanska zamisao ekološkog ukopa gdje mrtvi nastavljaju živjeti kroz drveće posađeno na njihovim grobovima. I tako stotine voda i dalje teku ispod jednog drveta magnolije...

Izvor: PRO Gradnja

Materijali