Ulaz za korisnike

AutoCAD i projektiranje

|
AutoCAD i projektiranje
 
AutoCAD i projektiranje
Želja je autora ovog članka ukazati na prednosti pri korištenju Autocada u projektiranju, dati neke osnovne smjernice u njegovoj primjeni te za tu temu zainteresirati kako prosječnog čitatelja tako i ostale kolege projektante

Iz zavoda za katastar nabavila bi se željena podloga na transparentu. Potom bi se istu umnožilo jednom ili više puta te na jednu od kopija rapidografom ucrtale prethodno pribavljene komunalne instalacije. Tada bi se u radionici za kopiranje izradio ozalid kojim bi projektant otišao na teren odabrati trasu buduće podzemne mreže i snimiti postojeće stanje nadzemne mreže. Sve bi se to docrtalo na već prije kopirani transparent od kojeg bi se opet načinili ozalidi za idejni projekt ili radnu podlogu. I tako redom. Sve daljnje faze projektiranja ostvarivale bi se kopiranjem i docrtavanjem one početne podloge iz koje je sve krenulo do dovršetka projekta.

Nekim mlađim projektantima koji su odmah počeli projektirati u Autocadu ovo se vjerojatno čini kao fikcija, no stvar je funkcionirala. Danas je uz Autocad sve to puno jednostavnije, iako se način projektiranja koncepcijski nije promijenio. Opet se nabavlja podloga iz zavoda za katastar, ali ovoga puta u digitalnom formatu. Isto je i s komunalnim instalacijama koje su već više ili manje također dostupne u digitalnom formatu.

Geodeti sa svojom sofisticiranom opremom mogu stvarno stanje na terenu vjerno prenijeti u računalo, a u zadnje vrijeme može se u digitalnom zapisu nabaviti i urbanizam. Dakle, sve što je za projekt potrebno sada imamo u računalu,samo treba sjesti, latiti se miša (umjesto rapidografa i šablona) i odraditi posao do kraja. Naravno, da bi stvar tekla glatko, potrebna je dobra organizacija u Autocadu i općenito u računalu.

Organizaciju posla u Autocadu treba povjeriti iskusnom projektantu koji je istovremeno i dobar poznavatelj Autocada jer on zna što želi dobiti i kako će to ostvariti. Naravno, funkcionalnost ne dolazi preko noći

Predlošci, layeri, blokovi

Predložak (template) najvažnija je stvar u Autocadu jer sadrži sve što je potrebno za početak stvaranja jednog nacrta, izvedbenog crteža ili bilo čega drugog. Što je zapravo predložak i kako se kreira? To je jedan poseban dokument (file) u kojem se prema vlastitim željama i zahtjevima definiraju radni parametri kao što su granice crteža, osnovne jedinice, layeri, blokovi, načini iscrtavanja linija, stilovi teksta, stilovi kota, vrste točaka, okviri nacrta, sastavnice i još štošta. Početak stvaranja novog dokumenta uvijek treba započeti otvaranjem predloška. Što su layeri, a što blokovi? Layer (sloj) određuje kojom će se bojom crtati te vrstu i debljinu linije.

Layerom se može upravljati na način da ga se sakrije ili otkrije, možemo ga zaključati ili mu pak možemo onemogućiti ispis. Blokovi su jednostavni ili složeni elementi čije je kreiranje potrebno zbog čestog pojavljivanja u nekom crtežu. Oni se u pravilu pohranjuju u zaseban direktorij na disku. Treba spomenuti da postoje i blokovi s atributima odnosno pripadajućim tekstom koji se kod svakog unosa bloka može mijenjati. To je posebno interesantno kod izrade sastavnice koju je upravo najbolje kreirati kao blok s atributima. Što je veći broj layera i blokova definiran, to je veća fleksibilnost i komotnost u izradi crteža. Kod velikog broja layera i blokova treba pametno odrediti njihovo nazivlje kako stvari ne bi izmakle kontroli.

Vanjske reference

Vanjska referenca nije ništa drugo doli jedan crtež ugniježđen u drugi. Na primjer; da bih mogao započeti s crtanjem trase novog podzemnog kabela, želim u svom dokumentu preklopiti sljedeće crteže: katastarsku podlogu, geodetsku snimku terena i komunalne instalacije. Ili pak, ako crtam novu nadzemnu mrežu, preklopit ću katastarsku podlogu, geodetsku snimku terena i postojeće stanje nadzemne mreže.

Dok je nekad izvedbeni nacrt nastajao docrtavanjem raznih etapa na katastarsku podlogu, sada (kako je svaka etapa dokument za sebe) izvedbeni nacrt nastaje njihovim preklapanjem odnosno (žargonom Autocada) pozivanjem vanjskih referenci u glavni dokument. Na slikama 1 do 4 vidi se kronološki nastajanje upravo jednog takvog izvedbenog crteža.

Konkretno, radi se o izvedbenom crtežu srednjenaponskih i niskonaponskih kabelskih vodova iz projekta elektroenergetske mreže u mjestu Orešje na širem području grada Samobora, koji datira iz 2004. godine. Slike 1, 2, 5 i 6 prikazuju nastajanje izvedbenog crteža niskonaponske nadzemne mreže na istom području. Bitno je naglasiti da je prednost načina rada s referencama u tome što postoji stalna veza između reference i dokumenta u kome je ona pozvana (glavnog dokumenta).

Drugim riječima, bilo koja promjena u referenci odražava se i u glavnom dokumentu. Nadalje, upravljanje referencama moguće je i iz glavnog dokumenta na način da ih se može sakriti, otkriti ili im mijenjati podešenja layera. Također je moguće referencu i razbiti pri čemu će se ona stopiti s crtežom u glavnom dokumentu. Mogućnosti su zaista brojne. Sve nacrte potrebno je efikasno prenijeti i na papir, a u tome važnu ulogu imaju layouti.

Što je layaut?

Layout je najlakše objasniti kao prozor koji gleda na model. Naime, crtanje u Autocadu uglavnom se odvija u modu koji se zove model, dok je layout mod koji ima izgled papira i služi da bi se lakše uobličio i organizirao ispis. U layoutu se može otvoriti i više otvora (prozora) s pogledom na model što omogućava izgled nacrta kakav god zamislimo (npr. razna uvećanja detalja, više manjih nacrta na jednom papiru i slično). Kako bi nacrti što bolje izgledali na papiru, važan je i kvalitetan ispis pa je stoga važno imati dobar printer ili ploter (po mogućnosti laserski u boji), da bi boljitak projektiranja u Autocadu još više došao do izražaja.

Zaključak

Projektiranje u Autocadu vrlo je zanimljiv posao i treba ga dobro naučiti. Nije dovoljno samo znati projektirati - treba dobro poznavati i Autocad. Ali, vrijedi i obratno, nije dovoljno samo znati Autocad - treba znati i projektirati. Organizaciju posla u Autocadu treba povjeriti iskusnom projektantu koji je istovremeno i dobar poznavatelj Autocada jer on zna što želi dobiti i kako će to ostvariti. Naravno, funkcionalnost ne dolazi preko noći. Duljinom staža projektiranja u Autocadu stječe se i iskustvo pa će se često dogoditi da ukidamo ili mijenjamo neke layere, poboljšavamo stare ili stvaramo nove blokove, dodajemo nove stilove kotiranja, mijenjamo veličine tekstova itd. Svaka i najmanja promjena odmah iziskuje ažuriranje predložaka i šprance, a sve valja pomno bilježiti i u nekakvom papirnatom obliku. Stvar je prilično dinamična, živa, no to je i normalno jer uvijek težimo za boljim.

Izvor: www.masmedila.hr

Materijali