Ulaz za korisnike

Autocestovni most kod Maslenice

|
Most Maslenica
 
Most Maslenica
Most Maslenica

Idejno rješenje autocestovnog mosta kod Maslenice izrađeno je još 1986. godine u IGH, u sklopu projekta autoceste, ali je rušenje mosta na Jadranskoj turističkoj cesti ubrzalo njegovu izgradnju, kao što je i osamostaljenje Hrvatske višestruko ubrzalo izgradnju autocesta. I po rješenju iz 1986. bio je predviđen betonski luk, ali je neposredno prije početka građenja ponuđeno šest rješenja: po dva su nudila protežne grede, razupore i upeti luk, a što se gradiva tiče, tri su bila od čelika, dva od betona i jedan spregnuti [8], [9]. Nakon vrjednovanja svih rješenja najpovoljnijim se je pokazao četverotračni most na jednom betonskom luku (slike 12 i 13).

Već i prije izgradnje ovog mosta Hrvatska je imala tri betonska luka raspona većega od 200 m i još jedan samo malo manjeg raspona (paški). Međutim, svi su ti mostovi bili pretrpjeli znatna oštećenja pod djelovanjem morskog okoliša, a u najvećoj mjeri zbog premalena zaštitnoga sloja, ali i drugih projektnih i izvedbenih manjkavosti. Zato je u ovom projektu osobita pozornost posvećena u prvom redu trajnosti, što je dovelo do znatnog povećanja izmjera pojedinih presjeka. To je, naravno, imalo odraza i na načelno jednak postupak građenja. Zato je projekt pridržavanja luka za vrijeme izvedbe povjeren švicarskoj tvrtki Cepas Plan AG, dok je stijenska sidra projektirao Conex iz Zagreba. Krletke za betoniranje luka izradilo je brodogradilište Remont u Kaštel Sućurcu.

Temelji, stupovi i upornjaci s krilima izvedeni su na uvriježen način, dok je luk građen postupnim prepuštanjem u odsječcima duljine 5,25 m (po 23 odsječka s obiju strana i zaglavni, duljine 2,0 m). Stijenska su sidra, sustava BBR-Geotehnika, 32 Ø 7 mm, dok su vješaljke (31 Ø 7 mm do 61 Ø 7 mm) i zatege (31 Ø 7 mm do 82 Ø 7 mm) sustava BBR. Predgotovljeni prednapeti betonski nosači kolničkoga sklopa izrađeni su na zaravancima uz most (na riječkoj strani 80 /za tri polja do luka i za sedam polja nad lukom/, a na zadarskoj 16 /za dva polja do luka/). Nakon polaganja nosača preko triju polja s riječke strane navlačna je rešetka rastavljena i prevezena na zadarsku stranu, a po dovršetku betoniranja luka i stupova na njemu ponovno je vraćena na riječku stranu, odakle su prenošeni i polagani nosači za nadlučna polja. Kolnička je ploča betonirana na uvriježen način, a tako su izvedeni i završni radovi. Jedino valja uočiti zatvoreni sustav odvodnje zbog kojeg su betonski odbojnici tipa New Jersey provedeni duž cijelog mosta.

Radovi na mostu otpočeli su nepuna dva mjeseca nakon Masleničke akcije (siječanj 1993.) i cijelu je godinu gradilište bilo na dometu neprijateljskog topništva, a ipak je most dovršen za samo četiri godine. Građenje je vodila mlada, ali iznimno darovita družina splitskoga Konstruktora, dok je projekt izrađen na Građevinskom fakultetu u Zagrebu (Z. Šavor). Most je izniman po tomu što je prvi autocestovni betonski lučni most u Hrvatskoj doista velika raspona. Slika 14. predočuje izgled mosta.

Materijali