Ulaz za korisnike

Autocestovni most preko Cetine

|
Most preko Cetine
 
Most preko Cetine
Autocestovni most preko Cetine

Dionica Bisko – Šestanovac autoceste Split – Dubrovnik prelazi preko duboke sutjeske Cetine obrubljene krševitim zaravankom. Graditelji mosta imali su kao glavnu zadaću što manje okrnjiti ovu surovu prirodnu ljepotu, dakle nisu bili dopušteni nikakvi radovi ni uza sam rub sutjeske [31]. Zato je razinica autoceste gotovo priljubljena uz površinu zaravanka, a sam most ostavlja bokove sutjeske netaknutima. Pri tomu se sam od sebe nameće gredni rasponski sklop, a kao postupak građenja – slobodno prepuštanje. Međutim, upetost grede glavnog otvora moguće je zajamčiti jedino obostranim usidrenim prijepustima (slika 63.).

Os je autoceste na mjestu mosta u pravcu, a visinski je u ispupčenoj krivini R = 21.000 m. Izvedena su dva odvojena sklopa, kao i na mostu preko Guduče (rabljene su iste krletke). Greda je sanduk stalne širine i promjenjive visine (slika 64.). Donja mu je ploča poprečno vodoravna, a gornja slijedi nagib kolnika. Hrptovi sanduka stalne su debljine, 46 cm. Nad ležajevima uz glavni otvor stoje ukrutne prepone sanduka debljine 75 cm, s otvorima u sredini što omogućuju preglede nutrine sanduka. Zadnjih po 8,0 m sanduka ispinjeno je betonom kako bi se smanjila odizna pridržajna sila na kraju prijepusta.

Prijepusti su usidreni u gornju prečku stražnjeg okvira upornjaka s pomoću prednapetih natega usidrenih u donju prečku. Naime, prijepust ima na kraju zub na kojem su elastomerni ležajevi Ø 600 mm i visine 200 mm što preuzimaju odizne reakcije, a u prostor ostavljen zubom ulazi gornja prečka (slika 63.). Međutim, kada se vozila nađu samo na prijepustu, pridržajna sila djeluje prema dolje, a nju preuzimaju lončasti klizni ležajevi nosivosti 6,0 MN na donjoj prečki okvira. Ona se pak, kao i prag pod ležajevima uz glavni otvor, nalazi na temeljnoj ploči duljine 33,0 m, obrubljenoj zidom debljine 70 cm. I donja prečka okvira i prag debeli su 3,0 m. Presjek je gornje prečke 3,4 × 2,0 m, a uz nju je ugrađena prijelazna naprava. Uz glavni su otvor lončasti ležajevi nosivosti 26,0 MN, s tim što je jedan nepomičan, a drugi svestrano klizni. Os mosta blago je koso položena u odnosu na okomicu na obale: zbog toga nije bilo podjednako dosta prostora za temeljenje, dotično za preuzimanje vodoravne sile, pa je nepomični ležaj lijevog (sjevernoga) sklopa na desnoj, a desnog na lijevoj obali Cetine. Prijelazna naprava bliža nepomičnom ležaju ima raspon pomaka 80 mm, a ona dalja 240 mm.

Izvedbena se je osobitost očitovala već pri iskopu za temeljnu ploču: nije bila dopuštena uporaba razornika (eksploziva), nego je sve rađeno s pomoću rovokopača s probojnim čekićem. Valja naglasiti da je dubina iskopa u dosta čvrstoj stijeni sezala od 9 do 15 m, te da je ukupno iskopano oko 30.000 m3 gradiva što je i trajalo i stajalo znatno više nego inače.

Nakon dovršetka iskopa radovi na izvedbi temeljne ploče, a zatim pragova, uzdužnih zidova i donjih prečaka stražnjeg okvira upornjaka (za jedan rasponski sklop) odvijali su se istodobno na objema obalama. Slijedila je izvedba prijepustā na skeli i dovršenje stražnjih okvira, pa sidrenje prijepustā, nakon čega je moglo otpočeti simetrično slobodno prepuštanje u odsječcima duljine 5,0 m. Zanimljivo je da su odsječci betonirani u punom presjeku odjednom. Za vrijeme radova na slobodnom prepuštanju dovršavane su potpore i prijepusti drugoga rasponskoga sklopa, tako da je rabljen samo jedan par krletaka. Most je izgrađen za točno godinu dana, što je s obzirom na iznimno teške okolnosti vrijedan uspjeh. Graditelji su uspjeli u namjeri da izgrade što manje upadljiv most u iznimno lijepu okolišu (slika 65.).

Materijali