Ulaz za korisnike

Autocestovni most preko Mure kod Goričana

|
 Most preko Mure kod Goričana
 
Most preko Mure kod Goričana
Autocestovni most preko Mure kod Goričana

Autocesta Budimpešta - Zagreb - Rijeka (međunarodna cesta E71) prelazi rijeku Muru (granicu između Hrvatske i Mađarske) kod Goričana, dotično nedaleko od Le- tinje (Letenye) na mađarskoj strani.

Os je autoceste na tomu mjestu u tlocrtnoj krivini R = 2.000 m, a visinski je u ispupčenoj krivini R = 18.000 m, sa sjecištem tangenata u polovištu duljine mosta. Os autoceste siječe os rijeke pod kutom 750. Korito Mure široko je pri velikoj vodi oko 200 m, a budući da rijeka nije osobito duboka (prosječno 3 do 4 m), izvedivi su stupovi u koritu. Tako je odabran uzdužni raspored mosta: 36,0 + 3 × 48,0 + 36,0 m (slika 69.). U poprečnom presjeku oba kraka autoceste stoje na odvojenim mostovima (slika 70.). Rasponski je sklop spregnut i protežan (kontinuiran). Po dva čelična sandučasta nosača presjeka 2,1 × 2,0 m spregnuta su s dobetoniranom kolničkom pločom promjenjive debljine (u polju među sanducima 23 cm).

Stupišta se sastoje od po dvaju stupova tlocrtnih izmjera 2,0 × 4,0 m sa zaobljenim čelima (R = 1,15 m), radi smanjenja otpora tečenju. Srednje je stupište u koritu (S3) s uzvodne strane obloženo eruptivnim kamenom do mjerodavne razine poplave radi zaštite od erozije. Upornjaci su masivni, s obješenim usporednim krilima. I stupišta i upornjaci te- meljeni su na zabijenim predgotovljenim armiranobetonskim pilotima Ř 50 cm, duljine 8,6 do 11,3 m.

Naglavne ploče krajnjih stupišta (S2 i S5) izmjera su 4,5 × 1,2 × 14,3 m; stupišta S3: 5,0 × 1,5 × 15,49 m, a stupišta S4: 6,5 × 1,5 × 15,49. Među naglavnim pločama stupištā dvaju krakova mosta umetnute su ploče polistirena radi razdvajanja (odatle neokrugla dulji na naglavne ploče). Sve su naglavne ploče zaštićene od podlokavanja, a osobito one stupištā S3 i S4. Osim toga u osi stupišta S4 predviđena je usporedna regulacijska građevina duljine 50,0 m (uzvodno) dotično 30,0 m (nizvodno). Između upornjaka U1 i stupišta S2 te između upornjaka U6 i stupišta S4 predviđene su gabionske obloge dna korita.

Ležajevi su lončasti, s tim što su na unutarnjim stranama (prema susjednom kraku mosta) stupišta S4 nepomični; na ostalim supištima i upornjacima jednostrano (uzdužno) pomični, a na vanjskim su stranama na stupištu S4 jednostrano (poprečno) pomični, a na ostalim stupištima i upornjacima svestrano pomični. Isporučila ih je hrvatska tvrtka Polirol iz Zagreba. Prijelazne su naprave češljaste, s rasponom pomaka ± 85 mm (nad upornjakom U1) dotično ± 75 mm (nad upornjakom U6). Isporučila ih je njemačka tvrtka RW. Preko mosta nije predviđen pješački promet, pa su ograde lagane. Odbojne su ograde čelične, s tim što su unutarnje stupnja otpornosti H2, a vanjske H3. Odvodnja je zatvorena, a slivnici su, zbog promjenjiva uzdužnog nagiba kolnika, na različitim razmacima: nad srednjim poljem po 4,0 m, nad susjednima po 8,0 m, a nad krajnjima po 12,0 m. Iz slivnika se prljava voda ulijeva u cijevi Ř 300 mm, a odatle prolazi kroz mastolove iza upornjakā, tako da se u prirodne vodne tokove ulijeva razmjerno čista voda.

Na mostu je predviđena javna rasvjeta, pa su u tu svrhu ugrađeni rasvjetni stupovi visine 11,0 m, na razmaku 36,0 m, uz oba ruba mosta. Rasvjetni su uređaji predviđeni i u nutrini čeličnih sanduka radi omogućivanja pregledā. Također je ugrađen uređaj za uzbunjivanje, povezan s uredima za gospodarenje mostom, a i s pograničnim službama, u slučaju da neovlaštena osoba uđe u sanduk. Most je opskrbljen i uređajem za praćenje smrzavice te uređajem za mjerenje brzine vjetra. Preko mosta provedeni su i električni i telefonski vodovi.

Na kolniku je predviđena prskana izolacija od umjetne smole debljine centimetar i troslojni asfaltni zastor: lijevani asfalt 4 cm, vezni sloj 6 cm i trošeni (habani) sloj 4 cm. Ovo je osjetno veća debljina kolničkog zastora od onih što se obično izvode na hrvatskim mostovima.

Radovi na temeljenju imali su ovaj slijed: nakon zabijanja pilota i pokusnog opterećivanja pojedinih od njih zabijano je žmurje u sloj gline, pa je izvođen podvodni beton debljine 40 do 50 cm. Zatim je iz prostora omeđena žmurjem crpljena voda i radovi na izvedbi naglavne ploče pilota i debala stupova odvijali su se kao na suhu. Na upornjacima nije bilo potrebe za izvođenjem žmurja. Odsječci čeličnoga sklopa izrađeni su u tvornici, gdje je obavljeno i predsklapanje, a do mjesta ugradbe dopremljeni su kamionima - tegljačima. Odsječci su sklapani na lijevoj obali (na mađarskoj strani) s koje su postupno navlačeni. Svi su spojevi (i radionički i gradilišni) zavareni. Kolnička je ploča betonirana na oplati ovješenoj o čelični sklop. Betoniranje je izvedeno u tri faze: u prvoj su potezi od upornjaka do 7,5 m ispred stupišta S2 i S5; u drugoj su potezi duljine po 48,0 m, a u tećoj središnji dio. On je betoniran počev od polovišta raspona prema radnim reškama.

Predgotovljene armiranobetonske pilote izradila je Tvornica betonskih stupova -TBS iz Jastrebarskog, opće građevinske radove Hidroelektra-Niskogradnja iz Zagreba, a čelični sklop Đuro Đaković is Slavonskoga Broda. Projekt je izradio zavod Uvaterv iz Budimpešte. Most je jednostavan, ali skladan i lijepo srasta s okolišem (slika 71.). Pušten je u promet 23. listopada 2008.

Materijali