Ulaz za korisnike

Berlinski zid srušio TLM!

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

Šibenik - Gubitkom istočnonjemačkoga tržišta počela je prevladavati neshvatljiva filozofija - što manja proizvodnja, manji gubici - TLM još ima budućnost i ako ga Vlada namjerava spasiti, ne smije više oklijevati - Proizvodnja porasla 50 posto, što je garancija da će gubici biti manji za sto milijuna kuna, ali bez novih garancija Vlade nema novca i sirovina što definitivno znači ključ u bravu

Iako je šibenska Tvornice lakih metala u prvom kvartalu ostvarila 13.355 tona, što je, s obzirom na planirane količine od 12.458 tona, povećanje za 7,5 posto, a u odnosu na isto razdoblje lani više od 49 posto, Uprava ove tvrtke još nije dobila čvrsta jamstva da će Vlada RH osigurati 19,8 milijuna eura nužnih za nastavak tako dobre proizvodnje. Štoviše, iako je NO TLM-a prihvatio sve planove do 2007., nema ni ozbiljnih signala da se Upravi vjeruje da ona može ostvariti plan o smanjenju gubitaka u ovoj godini za 100 milijuna kuna te za dvije godine dovesti TLM do razine profitabilne tvrtke. Takvo nepovjerenje, na žalost, rezultirat će manjkom sirovine. To je put koji vodi u nove gubitke i do konačnog sloma TLM-a. Ova tvrtka ne može živjeti na obećanjima, jer se odugovlačenjem i odgađanjem nekih rješenja dramatično gubi bitka s vremenom - upozorava član Nadzornog odbora TLM-a Vlatko Nimac, koji se odlučio prvi put javno progovoriti o problemima šibenske aluminijske industrije, jer se, kaže, uvjerio da ona, uz uvjet da je pažljivo isplanirana i da je dobro vođena, ima osiguranu budućnost.

Krivi potezi

— Da bi se uopće razumjelo — kaže Nimac — zašto je TLM-u opet potrebna državna potpora važno je znati što je geneza TLM-ovih problema. Oni su isključivo plod lošeg vođenja ove tvrtke i nebrige vlasnika za svoje vlasništvo. Sve je započelo padom Berlinskoga zida kada je došlo do prekida vrlo povoljnog izvoznog aranžmana s bivšim DDR-om, koji je u TLM-u stvorio privid da se od tuđeg rada može dobro živjeti. To je, dakako, bila katastrofalna pogreška. S takvim prividom ušlo se u ratne godine. Umjesto da poslovanje prilagodi ratnim okolnostima, menadžment tvrtke je od 1991. vukao krive poteze. Skidanjem i pretapanjem elektrolitskih vodiča trošila se vlastita supstanca, a prestala je i proizvodnja asortimana u valjaonici lima i valjaonici traka. Počela je prevladavati neshvatljiva filozofija - što manja proizvodnja, manji gubici. To je uvelike promijenilo gospodarski karakter TLM-a. Orijentacijom na folijski asortiman TLM je ušao u ligu visokoproduktivnih proizvodnji, iako nikako nije mogao doći do količina koje su mu mogle jamčiti pozitivno poslovanje. Istodobno, u prešaoničkoj proizvodnji nije bilo ulaganja u razvoj, a asortiman je osiromašen.

Uslijedilo je razdoblje životarenja u kojemu je, uz visoke plaće menadžmenta i sigurne radničke plaće, tvornica praktično "pojedena" po drugi put. Krajem devedesetih započela je izgradnja novog toplovaljačkog postrojenja. Investicija je djelomično plaćana avansima, dok je sirovina kupovana i plaćana kreditima banaka s visokim kamatama. Država je ponovno sanirala gubitke i menadžment TLM-a je 2000. godine dobio još jednu prigodu da tvrtku postavi na zdrave gospodarske noge. Na žalost, Uprava je ponovno vukla krive poteze, kulminirali su rasipništvo, nemar, potpisivani su i loši poslovni ugovori, a neki dijelovi tvrtke (Elemes) bili su gotovo isključeni iz proizvodnog procesa. Do kraja 2004. TLM je još jednom "pojeden". Veliki uzrok tome leži i u zakašnjenjima i načinu financiranja nove investicije.

Prokockano jamstvo

Katastrofalno stanje, koje je kulminiralo 2003., navelo je Vladu RH na razmišljanje o promjeni tadašnje Uprave TLM-a. Umjesto odmah, trebalo je punih 10 mjeseci da se to i dogodi. U ljeto 2004. Vlada dr. Ive Sanadera, toj Upravi, koja je bila na odlasku, na temelju netočnih izvješća i krivih prognoza, osigurava državno jamstvo od 230 milijuna kuna. Iz toga vremena datira i prijedlog ministra gospodarstva Branka Vukelića Vladi RH da se TLM još jednom sanira kako bi, uz jamstvo države, stao na vlastite noge. Nekoliko mjeseci poslije, uvjerili smo se, TLM je završio poslovnu godinu s gubitkom od 218 milijuna kuna, od čega 183 milijuna iz poslovnih, a 35 iz financijskih aktivnosti. Takvo stanje dočekalo je novi Nadzorni odbor i novu Upravu TLM-a na čelu s Ivanom Koštanom.

Uprava ostavljena samoj sebi

Vlatko Nimac tvrdi da su dolaskom nove Uprave i imenovanjem novog NO-a krajem prošle godine u TLM-u konačno zapuhali novi vjetrovi. Izrađena je točna bilanca, prikazani su točni rezultati u 2004. i prihvaćen je plan za 2005., 2006. i 2007. Vrijeme loših odluka i još lošijeg upravljanja je završeno. Proizvodnja je živnula, što upozorava na činjenicu da problem TLM-a ne leži u tehnološko-tehničkim nedostacima, kako se obično misli, nego u tome tko i na koji način upravlja procesima, kaže Nimac i dodaje: — Međutim, novi plan je mrtav bez novog državnog jamstva od 19,8 milijuna eura. Sadašnja Uprava već mjesecima bezuspješno pokušava doprijeti do nadležnih ministarstava. Vrijeme nezaustavljivo curi. Početni proizvodni efekti brzo će nestati, ako Vlada ne obavi svoj dio posla. Ova Uprava, iako je dugo birana, ostavljena je samoj sebi, kao da ona sve sama može riješiti. Saborski zastupnici iz naše izborne jedinice nisu se ni potrudili upoznati se s problemima TLM-a kako bi mogli lobirati u Vladi.

Evidentno je da predsjednik NO TLM-a Petar Tolić u Ministarstvu gospodarstva nema dovoljno utjecaja, jer se to ministarstvo još nije očitovalo, ni uputilo prijedlog Vladi za rješenje TLM-a. Rad NO TLM-a također je vrlo problematičan. Zar nije smiješno da je odluka o ubrzanoj privatizaciji donesena na tzv. telefonskoj sjednici. Premijer Sanader i ministar Vukelić obilaze TLM u širokom luku. Prema Upravi TLM-a, čini se, imaju prilično rezerviran stav, jer ona iznosi istinite podatke koje izgleda nitko ne voli čuti. Ostale političke strukture u Šibeniku i županiji nedovoljno se bave TLM-om, jer su, čini mi se, preplašene veličinom toga problema. S druge strane, željezare u Sisku i Splitu, zahvaljujući svojim lobistima, dobile su još jednu državnu potporu.

Nova klima

Nimac naglašava kako ni on osobno, niti bilo tko u TLM-u nema ništa protiv državne potpore željezarama, ali isto tako ističe da TLM 85 posto svoje proizvodnje plasira na europskom tržištu, da ima dobar izvor sirovine i tradicionalno tržište, što željezare imaju samo djelomice riješeno. — Sada je nužno održati klimu, koja će osigurati da TLM 2005. godinu završi sa sto milijuna kuna manjim gubitkom. TLM konačno ima novu Upravu, radnici su prihvatili sve žrtve, koje će im nametnuti privatizacija. Izvršenje planova temeljni je preduvjet kvalitetne privatizacije koja je u tijeku. Vlada, međutim, i dalje neshvatljivo oklijeva. I nije problem samo u državnim jamstvima. Država, kao stvarni vlasnik TLM-a, neće učiniti krupnije pomake ako se ne donese, a potom preko resornih ministarstava i Nadzornoga odbora ne osigura i dugoročno praćenje strategije razvoja šibenske aluminijske industrije — ističe Nimac. Nikola URUKALO Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

Drvene kuće - gradimo.hr

Materijali