Ulaz za korisnike

Bijela boja za svakoga

|
Bijela boja za svakoga
 
Bijela boja za svakoga
Već skoro stotinu godina taj pigment brine za sjajnu bijelu boju

Prekrasna bijela za svakoga: otkrićem pigmenta titan-dioksida prije skoro stotinu godina mogla je početi industrijska proizvodnja sjajne bijele boje koja dobro pokriva i u mokrom stanju. Tek tada se bijela probila kao boja za masovnu uporabu. Svojstva titan-dioksida dosada nisu dostignuta -i to ne samo kao pigmneta za boje: multitalent se koristi primjerice u kremama za sunčanje kao zaštita od štetnog UV-zračenja.

Bijela je čista, bijela je bez primjesa. Bijela ne trpi devijacije - primjerice grozne tamne mrlje. Što je više bijelo, to čistoća više zrači. To ne vrijedi samo za odjeću, već i za zidove, namještaj, uporabne predmete. Svuda gdje se inzistira na čistoći vlada bijela boja. Pa i tamo gdje je estetika oblika u prvom planu bijela ne odstupa. Ipak ranije nije bilo tako jednostavno s bijelom bojom. Boja je doduše bila otmjena, ali uzrokovala je oboljenja. Jer jedino sredstvo kojim se moglo dobro ličiti ili slikati bilo je puno olova. Ta takozvana olovno bijela boja blistala je dobrim karakteristikama za obradu, štetila je međutim zdravlju. Zato je u srednjem vijeku izašla iz mode kao šminka. Njene nuspojave bile su jasno prepoznatiljive u obliku apscesa na licu.

Kao boja za masovnu uporabu bijela je mogla postati tek kada je 1908. godine otkriven novi, neotrovni mineralni pigment titan-dioksid. Dobiva se iz crnog ilmenita ili titan željezne rudače, minerala koji nastaje iz magme, a danas se velikim dijelom nalazišta nalaze u Australiji, kanadi i Južnoj Africi. Može se naći i u Norveškoj, Finskoj i Njemačkoj.

U Norveškoj su naučnici 1915. godine otkrili postupak proizvodnje titan-oksida koji se koristi i danas. Titan-željezna rudačae fino se melje i priprema. Takozvani sulfatni postupak razdvaja uz pomoć koncentrirane sumporne kiseline željezo od titana. Tako nastaju oksid-sulfati željeza i titana. Dodavanjem vode željezni sulfat se kristalizira te se izdvaja, a titan sulfat se kuha te s vodom reagira u titan-oksidhidrat koji se žari u pećima na temperaturi od 1.000 °C.

Jedan od danas također uobičajenih načina pripreme titan željezne rudače jeste takozvani kloridni postupak, kod kojeg klor i ugljik preuzimaju razdvajanje željeza- i titan-oksida u pećima na temperaturi od 1.000°C. Tako nastali željezni klorid otapa se u vodi te se razdvaja, dok se titan-klorid kondenzacijom, destilacijom i ponovljenom kondenzacijom najprije pročišćava, a zatim se dovođenjem čistog kisika pretvara u titan-dioksid.

Industrijskom proizvodnjom titan-dioksida u velikom stilu započinje i era bijele boje. Minimalizam u pogledu boja nije se samo proširio na područje zidova i namještaja, već i na kuhinjske aparate, pa čak i na papir, koji je konačno sjajio u jasnoj bijeloj boji. Pošto je titan-dioksid kemijski stabilan koristi se pod oznakom E 171 kao dodatak živežnim namirnicama te slatkišima –bombonima te kozmetici – puderi, sapuni i paste za zube.

Ali niti tu nije kraj. Titan-dioksid dobro reflektira sunčevu svjetlost pa je pogodan kao zaštita od štetnog UV-zračenja te se koristi kao sastojak zaštitnih krema za sunčanje. Značajna prednost u odnosu na kemijske zaštitne tvari: titan-oksid ne upija se u kožu te tako nije štetan. Ranije je to bio nedostatak jer je na koži ostajao bijeli sloj. On je doduše pomagao protiv UV-zračenja, izgledao je međutim ružno. Danas su čestice titan-dioksida mikroskopski tako malene te se bijela boja više ne primjećuje.

Kod boja za ličenje i lakova bjelina titan-dioksida mora biti uočljiva. Pigment je zato sastavni dio mnogobrojnih boja, lakova i silkatne žbuke. Njegova izvanredna moć pokrivanja i izdržljivost čine titan-dioksid markom kvalitete jedne boje. Upravo zbog njegove UV-postojanosti sjajna bijela boja ne dobiva žućkaste nijanse te kao premaz štiti u vanjskom području od preranih pojava starenja, čak i one slojeve ispod.

www.brillux.de

Materijali