Ulaz za korisnike

Blanjanje i brušenje

|
Blanjanje i brušenje
 
Blanjanje i brušenje
Postoje blanjalice vrlo različitih izvedaba u ručnim i strojnim varijantama. Za razliku od brušenja, blanjanjem se može skidati veća debljina materijala za manje vremena, a ispravnim postupanjem moguće je postići ujednačene rezultate na velikim elementima

Površine drvenih gradivnih elemenata nakon piljenja nisu niti glatke – površine su grube zbog profila oštrice pile – niti su svuda ravne. Grede i daske ipak se u stanju nakon piljenja mogu nabaviti bitno povoljnije od onih obrađenih i može ih se u vlastitoj izvedbi zaravnati blanjanjem te izgladiti dodatnim struganjem i blanjanjem sve dok površine ne postanu toliko glatke da se prelaskom dlana ne osjeti nikakvo trnje i neravnine. Najfinija obrada površine, koju nalazimo kod namještaja, postiže se završnim poliranjem.

Kućni majstor često mora dodatno zaglađivati strojno blanjane drvene elemente, posebice ako su oni prethodno obrađivani drugim tehnikama.

Glatke površine drvenih elemenata uostalom nisu samo čimbenik ljepote, nego uvelike pridonose zaštiti drva od štetočina. Tako, na primjer, kućna strizibuba, štetočina drva, najradije polaže svoja jajašca u pukotine i udubljenja.

Blanjanje

Postoje blanjalice vrlo različitih izvedaba u ručnim i strojnim varijantama. Za razliku od brušenja, blanjanjem se može skidati veća debljina materijala za manje vremena, a ispravnim postupanjem moguće je postići ujednačene rezultate na velikim elementima.

Odluku o isplativosti nabavke strojne blanjalice za kućnu radinost treba donijeti prema individualnim potrebama. Ako je naglasak na svestranosti, prednost ima set ručnih blanjalica, jer se za jednaku količinu novca može nabaviti za sve primjene.

Način rada

Temeljni dio tradicionalne ručne blanjalice naziva se sanduk. Na donjoj strani nalazi se površina koju nazivamo stopa. Vrsta drva koja se koristi za sanduke je bukva ili, kod posebno vrijednih varijanti, kruška. Zakrivljeni dio koji viri iz kraja sanduka zbog svoga tipičnog oblika nosi ime „rog“, a riječ je o zakrivljenoj dršci.

Klin i ležaj klina zajedno čine dio za vođenje čeličnog noža. Na stražnjem je kraju zaštita za ruke, a koso ispod na sanduku nalazi se udarno dugme kojim se prilagođava nož.

U posljednje vrijeme većina tipova blanjalica dolazi u lijevanoj izvedbi metalnih dijelova. Takve blanjalice imaju vijak za jednostavno i precizno prilagođavanje noža.

Priprema

Tijekom blanjanja drveni se element ni u kojem slučaju ne smije izmicati. Fiksiranje je stoga najbolje izvesti vodoravno klupom za blanjanje ili – u nedostatku spomenutoga –pritiskanjem o stol škripom. Blanjalica se obično s dosta zamaha jednolično povlači u smjeru vlakana drva. Ni u kojem se slučaju ne blanja samo preko grubih mjesta, nego različitim pritiskom dalje od tih mjesta u oba smjera, ovisno o tome treba li skidati malo ili puno materijala.

Kod povlačenja blanjalice unatrag treba je lagano zadignuti. Tako će s nešto osjećaja i izdržljivosti s vremenom nastati posve glatka površina. Je li površina ravna, može se ustanoviti ako se na svjetlu na nju postavi metalno ravnalo na bok (pomoću sjene). Na vrlo neravnim drvenim elementima prije zaglađivanja uklanjaju se veća izbočenja blanjalicom za grubo ravnanje. Vrlo hrapave površine se, pak, prethodno moraju obraditi posebnom blanjalicom koja ostavlja lagano valovitu površinu, pa se nakon toga prelazi blanjalicom za grubo ravnanje.

Dvostrukom se blanjalicom čak može blanjati u smjeru suprotnom od smjera vlakana. Konstrukcija s dodatnim nožem iza oštrice djeluje tako da iverje neposredno iza oštrice biva prekinuto da se materijal ne bi dalje otkidao. Nakon malo vježbanja blanjalica će skladno kliziti preko površine. Stolari to nazivaju prema zvuku koji pri tom nastaje „zviždanje“. Suprotno su od toga trešnja, zapinjanje i poskakivanje, a njih treba izbjegavati jer tako ne nastaju glatke nego površine pune špranja i oštrih bridova.

Naš savjet :

Pri namještanju noža pripazite da ne strši previše ispod stope. Maksimalno virenje neka bude 0,5 mm. U suprotnom blanjalica neće kliziti, nego će kidati površinu materijala. Laganim udaranjem o klin nož se fiksira u svom položaju, dok udarcima o udarno dugme na stražnjem dijelu sanduka nož labavi. Pogled na stopu pokazat nam će je li nož postavljen paralelno. Tko još nikad nije blanjao, ili je bio dugo izvan forme, treba trenirati na otpadnim elementima prije nego što se baci na ozbiljnu obradu. Među lakše vježbe spada npr. lomljenje ili skidanje slojeva bridova.

Na se taj način vrlo učinkovito može vježbati vođenje blanjalice. I strojno blanjanje se uči. Kao i kod ručnog blanjanja bit je u konstantnom vođenju bez drhtanja, kidanja itd. Ako se to događa, najbolje je uzeti „sat vježbanja“ na dasci koja više nije potrebna. Prednosti strojnog blanjanja veća su brzina rada, sporije umaranje te posebne primjene, kao npr. guljenje bridova pomoću V žlijeba u stopi blanjalice te koso blanjanje pomoću šine za vođenje.

Noževi strojnih blanjalica naknadno se ne oštre. Kad postanu tupi, valjak s noževima se okrene (dvostrani nož blanjalice) i koristi se dalje. Kad i druga strana otupi, potrebna je zamjena.

Oštrenje noževa blanjalica

Nož je kod nove blanjalice izbrušen, ali ne i dovoljno oštar. Zato ga je potrebno prije prve upotrebe i kasnije u pravilnim vremenskim razmacima prevlačiti preko specijalnog kamena. Prevlačenjem se uklanjaju najsitnije i najfinije brazde i ogrebotine nastale u postupku brušenja. Da bi se spriječilo pregrijavanje čelika, kamen se tijekom prevlačenja vlaži uljem ili vodom. Za noževe blanjalica potreban je kamen srednje zrnatosti.

Kod prevlačenja nož se sa stranom oštrice prislonjenom uz kamen pritisne o površinu i toliko dugo povlači koso spram ruba kamena dok se cijela strana oštrice (ravni šlif) ili samo vrh oštrice (šuplji šlif) ne zasjaji. Izvježbani majstori mogu poboljšati otpornost oštrice prislanjanjem druge strane oštrice pod kutom od 35°. Nakon svakoga trećeg prevlačenja preko kamena nož treba izbrusiti pomoću brusne ploče.

Brušenje

Brušenje je neizbježan radni korak u obradi drva. Ako je često riječ o većim površinama, isplati se nabaviti strojnu brusilicu koja ne mora poslužiti samo za zaglađivanje, nego i za uklanjanje laka.

No, krenimo prvo s ručnim alatima.

Stolari i lakireri cijene je danas kao i prije – oštrica za struganje kojom se mogu vrlo precizno odstranjivati izbočenja, fine neravnine i slojevi laka. Rad njome u biti ne spada u brušenje, nego struganje. Prednost u odnosu na brušenje veća je preciznost i mogućnost izbjegavanja zahvaćanja susjednih slojeva drugog materijala.

Tako se, na primjer, oštricom za struganje može obrađivati drvena lajsna koja leži izravno pokraj već lakirane površine a da se na toj lakiranoj površini ne ostave ogrebotine. Ako oštrica nije pri ruci, može poslužiti plosnati komadić stakla koji se pod oštrim kutom povlači svojim rubom preko površine. Pri takvom postupku nosite radne rukavice od tvrde kože zbog zaštite ruku. Korisna pomoć pri odstranjivanju laka s vrata, prozora i strukturiranih elemenata je spužva za struganje koja je komad umjetne pjene koji na gornjoj površini ima sloj pijeska. Zbog elastična oblika njome je moguće brušenje udubina i profila.

Brusnih papira ima različitih stupnjeva zrnatosti, odnosno grubosti. Za veće poslove upotrebljava se npr. zrnatost 80. Za srednji stupanj brušenja uzima se zrnatost 100, a za završno fino brušenje 120. Ako se brusi samo drvo, dostatna je jeftinija varijanta sa staklenom prašinom kao sredstvom brušenja. Nasuprot tome imamo tzv. „šmirglpapir“ koji ima oblogu od tvrda korunda i pogodan je za brušenje metalnih površina.

Po želji možete dobiti varijante za mokro brušenje koje imaju vodootporni sloj pletiva umjesto papira. Pri brušenju drva treba što ravnomjernije prelaziti preko površine, dugim potezima u smjeru vlakana. Kod metalnih površina koje nakon brušenja treba lakirati, smjer brušenja ne igra nikakvu ulogu. Ipak, treba paziti da se dobije ujednačena površina bez ulegnuća i ogrebotina.

Naš savjet :

Prilikom ručnog brušenja brusni se papir omota oko pravokutnog komada drva ili se u trgovini nabavi poseban drveni komad za brušenje s prilagodljivom površinom koji je savršen za profilno brušenje starih okvira i vrata. Za brušenje manjih elemenata komad daske ili drveni komad na jednoj se strani oblijepi obostrano ljepljivom trakom.

Nakon toga na tu stranu pritisnemo brusni papir željene grubosti i odsiječemo dijelove koji strše. Ta metoda omogućuje potpuno nalijeganje cijele površine brusnog papira, što daje vrlo dobre rezultate. Za posebne primjene na taj način se mogu napraviti duguljaste «jednokratne brusilice».

Strojna pomagala

Kod tračne brusilice motor pokreće okretanje obložene tekstilne trake. Univerzalno su primjenjive, a ovisno o grubosti, mogu se rabiti za fine i grube radove. Do izražaja dolaze na velikim površinama. Postoje izvedbe s različitim širinama (važno pri kupnji tračnih brusilica).

Specijalna je varijanta takozvana „power brusilica“ koja ima vrlo usku brusnu traku. Njome se može obrađivati i u najtješnjim uvjetima. Vibracijske su brusilice brusni strojevi s pravokutnom površinom. Kod njih se „tanjur“ giba tamo-amo u ravnini i pri tome skida samo malo materijala.

Te su brusilice pogodne za fino brušenje drvenih površina i popratno brušenje pri lakiranjima. Za lakiranje se često rabe ekscentrične brusilice čiji se fleksibilni brusni tanjuri gibaju kružno. To izaziva relativno jako skidanje materijala pa se njima bez problema može odstranjivati stari lak ili oblikovati stvrdnuti kit.

Delta brusilice prepoznatljive su po zaobljeno trokutastim tanjurima. Način rada stroja sličan je onom oscilirajuće brusilice, a zahvaljujući domišljatom obliku, moguće je doprijeti do inače nedostupnih mjesta.

Kod uporabe brusnih strojeva nužna je zaštita usta i očiju, prije svega kod odstranjivanja laka. Za što manje dizanje prašine gotovo svi strojevi raspolažu priključkom za usisivač ili se on ugrađuje naknadno.

Nagrada za trud

Posebno glatke površine dobivaju se poliranjem. Pri tome se pore fino izbrušene površine drva ispunjavaju sjajnim materijalom. To je najčešće smola, vosak i tvari s kaučukom koje se prije obrade otapaju u lako isparivim tekućinama. Najpoznatija je tzv. stolarska politura. Dobiva se miješanjem jednog dijela šelaka i sedam dijelova etilnog alkohola. Dodaci smole daju sjajne, a voska svileno matirane površine.

Naravno da se mogu kupiti i gotove politure. Politura se nanosi pomoću tamponskog materijala laganim kružnim potezima i razmazuje ravnomjerno po površini materijala.

Tablica 1

Najvažnije vrste blanjanja ukratko

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali