Ulaz za korisnike

Blokada prolaza pare ili parna brana

|
Blokada prolaza pare ili parna brana
 
Blokada prolaza pare ili parna brana
Ne samo kod novogradnje već i kod sanacije starijih zgrada postavlja se pitanje je li blokada prolaza pare ili parna brana bolje rješenje za izolaciju dijelova zgrade (naročito onih već izoliranih).

Blokada prolaza pare uopće ne propušta vlagu, dakle apsolutno je paronepropusna. Nasuprot tomu kod parne brane mala količina vodene pare difundira. U kontekstu blokade vodene pare i parne brane govori se o Sd-vrijednostima. Sd-vrijednost odnosno difuzijski ekvivalentna debljina zračnog sloja iskazuje koliko dugo treba vodenoj pari prilikom njenog prolaska kroz zrakonepropusni građevinski element. Ukoliko ta vrijednost iznosi recimo 3 m, to znači da vodena para pri konvekciji kroz zrakonepropusnu ravninu treba jednako dugo kao i za prolaz kroz zračni sloj debljine 3 m.

Kod blokade prolaza vodene pare govori se o Sd-vrijednostima preko 1.500 m, sve vrijednosti koje leže ispod ubrajaju se u pojam parna brana. Međutim koja od ovih folija bolje štiti građevinski element i toplinsku izolaciju od prodora vlage? U prvom trenutku skloni smo vjerovati da je blokada prolaza vodene pare ultimativno rješenje, jer u konačnici vlaga ne može prodirati u građevinski element.

Međutim iskustva iz prošlosti pokazala su da je blokada prolaza vodene pare često uzrok za masivna oštećenja od vlage. To je zato što je konstrukcija s blokadom prolaza vodene pare u rijetkim slučajevima apsolutno nepropusna, što je uglavnom posljedica izvedbenih nedostataka. Blokada prolaza vodene pare nije dobro postavljena (priključci su najčešće problematična mjesta) ili je oštećena (primjerice kod postavljanja utičnica). Rezultat toga je lokalno skupljanje vlage koja se više ne može isušiti. Čak i kada je blokada prolaza vodene pare postavljena ispravno dolazi do oštećenja uslijed nakupina vlage – i to uglavnom tada kada je toplinska izolacija već ugrađena vlažna. Građevinski dijelovi osušeni na zraku sadrže često više litara vode po metru kvadratnom zahvaljujući svojim svojstvima apsorpcije. Svatko si jasno može zamisliti što se događa kada blokada vodene pare sprečava vodenu paru da izađe iz konstrukcije.

Tamo gdje je to moguće u građevinskoj praksi se blokade prolaza vodene pare sve više izbjegavaju te se čak prihvaća da konstrukcija zimi jedno kratko vrijeme bude vlažna. Naravno svakako se mora osigurati da se u ljetnom razdoblju konstrukcija temeljito isuši.

Odustajanje od blokade vodene pare moguće je gotovo svuda-osim malog broja iznimki. Blokade prolaza vodene pare neophodne su tamo gdje je indicirano statičko opterećenje vlagom. Statičko opterećenje vlagom znači da vlažnost želi prodrijeti u građevinski element uvijek s jedne strane – i to s tople na hladnu. Kod hladnjaka vlažni topli zrak uvijek se giba izvana prema unutra, kod parne kupelji je obrnuto. Tu je blokada prolaza vodene pare neophodna i to uvijek na toploj strani. Kod uobičajene visokogradnje u pravilu nema statičkog opterećenja vlagom, tu vrijede dinamičke relacije. Bilo da je ljeto ili zima, dan ili noć, kiša ili sunce vlaga se uvijek kreće u nekim slučajevima prema unutra, u nekim slučajevima prema vani.

Problem zato predstavljaju krovovi i fasade koji su difuzijski nepropusni na vanjskoj strani. Najbolji primjer su nadstrešnice odnosno kosi krovovi pokriveni škriljevcem ili limom. Fasade obložene limovima ili plastičnim zaštitnim premazom također su difuzijski nepropusne. Teški prirodni kamen je materijal vanjskih zidova koji je isto difuzijski nepropustan te vodonepropusni beton i glazirani ili sinterirani klinker. U takvim slučajevima u prošlosti se blokada prolaza vodene pare generalno navlačila na unutarnju stranu uz sve prethodno nabrojane probleme.

Većina stručnjaka savjetuje u slučajevima paroneprosnih vanjskih strana uporabu blokada prolaza vodene pare na unutarnjoj strani. Korisna je primjena folija s varijabilnom propusnođću vodene pare. Tu sd-vrijednost varira u ovisnosti o vlazi u neposrednoj blizini folije. Takva parna brana zimi funkcionira gotovo jednako kao blokada prolaza vodene pare, dakle propušta malu količinu vlage u konstrukciju. Ljeti (ali i u drugim godišnjim dobima pri inverznoj difuziji uvjetovanoj vremenskim prilikama, to znači vlaga se giba prema unutra) takva folija je naprotiv ekstremno difuzijski otvorena tako da se vlaga na strani prostorije brzo isušuje. U takvom slučaju govorimo o parnim branama adaptivne vlage u suprotnosti prema kapilarno aktivnoj parnoj brani.

Kapilarno aktivne parne brane imaju konstantne moderatorske sd-vrijednosti od 2 do 5 metara. Transport vlage funkcionira kapilarnim djelovanjem s jedne strane folije na drugu stranu. Proces sušenja javlja se tok kod stvaranja jakog kondenzata, tako da takve vrste folije na zidnim konstrukcijama nisu adekvatne. Kod kosih krovova je formiranje kondenzata značajno jer se krov uslijed sunčevog zračenja jako zagrijava, a preko noći se naglo hladi. U takvom slučaju su kapilarno aktivne parne brane pravo rješenje.

Svoju granicu dosežu kod uporabe izolacijskih materijala koji apsorbiraju vlagu, jer i oni sprečavaju ljetno stvaranje kondenzata odnosno oni sami upijaju kondenziranu vodu. I kod unutarnje izolacije kuća s rešetkastom konstrukcijom treba koristiti parne brane adaptivne vlage. U kuće s rešetkastom konstrukcijom između fuga drvene konstrukcije i ispune još dodatno prodire i vlaga od kiše. Cijela konstrukcija pa tako i unutarnja izolacija moraju biti što je više moguće paropropusne. To se najbolje postiže varijabilnim parnim branama.

Materijali