Ulaz za korisnike

Boje za fasade i zidove

|
Boje za fasade i zidove - Foto: AkoTec Produktionsgesellschaft mbH
 
Boje za fasade i zidove - Foto: AkoTec Produktionsgesellschaft mbH
Jedan pigment za svaki slučaj. Nove boje omogućuju dosada nezamislive kombinacije tonova boja i veziva

 Oni su srce svakog premaza: pigmenti. Bilo organski ili anorganski, prirodni ili sintetski- za svaku primjenu možete naći odgovarajuće sredstvo za bojenje. Unatoč obilju raspoloživih pigmenata postoje i zahtjevi koji se teško mogu ispuniti. To je obično kod fasadnih premaza nedostatak postojanosti određenih pigmenata na atmosferilije. Kako bi riješili te probleme stručnjaci rade na devet novih vrsta pigmenata koji će objediniti sva željena svojstva.

U pravilu soboslikari i arhitekti mogu birati između organskih i anorganskih pigmenata, koji opet postoje u prirodnim ili sintetskim varijantama. Anorganski pigmenti ranije označavani i kao mineralni pigmenti predstavljaju uglavnom metale ili metalne soli kao što su oksidi, hidroksidi, silikati, sulfidi, cijanidi ili kromati. U najpoznatije predstavnike ove skupine ubrajaju se kreda, oker, umbra i grafit – supstance koje se iz prirodnih sirovina dobivaju mljevenjem, ispiranjem ili sušenjem, a koriste se još iz prahistorijskog doba.

Skoro najvažniji sintetski anorganski pigment jeste bijeli titan-dioksid , koji se u svijetu proizvodi godišnje u količinama većim od 2,5 miliona tona. Tu se također ubrajaju i crni pigmenti kao čađ te šareni pigmenti kao olovni-kromat, kobalt-plava, minij (olovni ortoplumbat), kadmij-narančasta, ultramarin-plava te pigmenti željeznog oksida u najrazličitijim bojama.

Organski pigmenti prvobitno dobiveni iz bojila povijesno gledano mlađi su od svojih anorganskih srodnika. Ekstremno su raznoliki i njihova kemijska struktura općenito je kompleksnija – svojstvo koje omogućuje proizvodnju najrazličitijih tonova boja jednostavnim laganim izmjenama molekula. Ta skupina upotpunjena je varijantama koje postoje u prirodi kao sepija, indigo, klorofil te druga biljna bojila.

Obje skupine pigmenata imaju svoje prednosti, ali i mane. Organske pigmente boduju enormno bogatstvo boja, visoki sjaj i jačina boje. Osim toga mora im se priznati i snaga pokrivanja, stabilnost i postojanost na svjetlost. Premazi s anorganskim pigmentima također pokrivaju uglavnom dobro, postojani su na vjetar i atmosferilije, mogu se međutim dobiti u relativno ograničenoj paleti boja, jer neki anorganski pigmenti nisu dopušteni iz ekoloških razloga primjerice olovni i kadmij pigmenti.

Odabir ispravnih pigmenata naročito je otežan ukoliko postoji nekompatibilnost između veziva i pigmenata. To je slučaj recimo kod omiljenih fasadnih silikonskih i silikatnih boja. Oba tipa boja koriste anorganske supstance kao vezivo: silikatne boje imaju kalijev silikat otopljen u vodi nazvan još i vodeno staklo, dok se silkonske boje baziraju na takozvanim silikonskim smolama. Ta dva veziva nisu kompatibilna s organskim pigmentima tako da za nijansiranje u obzir dolazi isključivo anorgansko bojilo.

Niti tu međutim nije kraj: ti anorganski pigmenti moraju biti ekstremno stabilni na utjecaje atmosferilija. I silikatne i silikonske boje na bazi smola imaju svojstvo visoke difuzije, može se reći da su mikroporozne. To se postiže tako što se nakon na preko nošenja boje u sloju boje stvaraju sićušne pore preko koji vodena para iz podloge izlazi vani. Ono što je prednost za kućne zidove odlučujući je nedostatak je za korištene pigmente: nisu u potpunosti zatvoreni vezivom te su tako praktično bez zaštite izloženi utjecajima sunčeve svjetlosti, vjetra i kiše.Jedan pigment za svaki slučaj Nove boje omogućuju dosada nezamislive kombinacije tonova boja i veziva

Silikatne i silikonske boje mogu se koristiti isključivo u kombinaciji s anorganskim pigmentima koji su izrazito postojani na UV-svjetlost te druge utjecaje atmosferilija - te zahtjeve može ispuniti vrlo mali broj pigmenata. Tako onaj tko je želio na svojoj fasadi iskoristiti sve prednosti silikatnih i silikonskih boja morao se odreći čitavog niza atraktivnih tonova boja kao primjerice moderno područje crvena-narančasta-terakota.

Nove boje omogućuju dosada nezamislive kombinacije tonova boja i veziva U međuvremenu etabliranom proizvođaču boja, firmi Brillux uspjelo je riješiti taj problem: na bazi novih, kvalitetnih čistih oksida Brillux je razvio nove anorganske paste od gline koje su kompatibilne sa silikatnim i silikonskim vezivima, postojane na vremenske utjecaje, koje istovremeno proširuju dosadašnji spektar boja. Fasade se sada mogu ukrašavati uz pomoć paste od gline u pastelno-narančastim, rubin, ultramarin-plavim i bor-zelenim tonovima, ubuduće i terakota, zelenim i plavim šatiranjima, a da se pri tome ne morate odricati pozitivnih svojstava silikatnih i silikonskih boja.  Više na temu fasaden boje pogledajte ovdje

www.brilux.de

Materijali