Ulaz za korisnike

Brtvljenje plinskih vodova

|
Brtvljenje plinskih vodova
 
Brtvljenje plinskih vodova
Pronaći mjesta koja ne brtve ili čak obnoviti vod, znači oštećenja na zgradama, prljavštinu i prije svega troškove.

Rješenje problema predstavlja postupak unutarnjeg brtvljenja niskotlačnih plinskih vodova.

Plinski vodovi koji ne brtve moraju se popraviti. No, to je lakše reći nego učiniti. U zgradama se oni često nalaze ispod žbuke. Kod stavljanja u pogon korak po korak to znači priličnu vanjsku štetu. S postupkom unutarnjeg brtvljenja stvari funkcioniraju bez radova štemanja - no treba znati kako se to radi, inače realizacija neće biti uspješna.

Ako se prilikom provjere niskotlačnih podzemnih plinskih vodova otkriju smanjeno uporabljiva postrojenja, ona se moraju popraviti u roku od četiri tjedna. Kao rezultat popravka onda opet mora postojati brtvljeni vod. Doduše, u praksi se to često teško oblikuje. Naime, zna se da vod ne brtvi, no ne zna se na kojem mjestu. Konačno, veliki dio voda je nepristupačan jer se nalazi pod fasadom ili u instalacijskim šahtovima.

O bajkama starih majstora

Pronaći mjesta koja ne brtve ili čak obnoviti vod, znači oštećenja na zgradama, prljavštinu i prije svega troškove. Rješenje problema predstavlja postupak unutarnjeg brtvljenja niskotlačnih plinskih vodova. Kod tog postupka vod se brtvi doslovno s unutarnje strane.

Pretpostavka za uspješnu primjenu su svakako specijalno obučeni monteri, koji postupak ispravno koriste. Jer onaj tko misli da se sredstvo jednostavno napuni i da isteče, pa se time postiže cilj, vara se. Jednako kao što se na tom mjestu mora odstupiti i od modernih bajki, koje se vezuju za blagu sanaciju cijevi. Tu je riječ o plastičnoj cijevi koja se uvlači u vod i na taj način čak brtvi oštećenja od korozije. Govori se da se vodovi pune s pjenastim sredstvom – što je u svakom slučaju točno – ako je korisnik postupka doista oslobođen svakog predznanja pažljivo i planirano prionuo na posao – a kao rezultat postigao da plinski vod „brtvi s unutarnje strane“.

O čemu je zapravo riječ kod postupka unutarnjeg brtvljenja, može se sažeti u jednoj rečenici: Brtve se spojevi s navojima koji ne brtve. Ni previše ni premalo. Sredstvo za brtvljenje trajno brtvi navoje koji ne brtve. Na spojevima s navojima koji brtve ništa se ne događa kod uporabe postupka. Brtvljeno je brtvljeno. No, doći do navoja koji ne brtve – ne znajući njihov položaj – u tome se sastoji velika prednost postupka. Zidovi ostaju cijeli, prljavština i kaos ostaju teorija.

Navoji – i ništa više

Što se, zapravo, događa kod uporabe tehnike unutarnjeg brtvljenja? Pojednostavljeno rečeno, tekućina za brtvljenje, koja se naziva i disperzija, puni se pod tlakom u plinski vod. Disperzija koja ovisno o proizvođaču može biti različitog sastava, prodire u spojeve s navojima koji ne brtve. Mjesta na navojima gdje nema brtvljenja, konačno, nisu rupe. Puno više od toga radi se zapravo o kapilarnim kanalima i procjepima sličnima vlasima kose kroz koje otječe plin. Nakon otjecanja sredstva iz cijevnog presjeka ostaje tekućina u kapilarnim navojima i tamo se trajno elastično učvršćuje. Ako bi kanal u navoju bio prevelik, sredstvo za brtvljenje se ne bi učvrstilo, već bi jednostavno isteklo iz voda.

Stoga je važan uvjet uspješnog brtvljenja da pod pogonskim tlakom na nijednom navoju ne istječe više od 5,0 1/h plina. Kako se ne bi trebao pregledavati svaki navoj za sebe, utvrdilo se da mjesto curenja onog dijela voda koji se treba brtviti ne smije iznositi više od 5,0 1/h. Tako postaje jasno da se time ne mogu zabrtviti korozijske štete – dakle rupe u cijevi. Postupak je stoga ograničen samo na odstranjivanje spojeva s navojima koji su dimenzionirani tako da ne brtve. Budući da su to znanje i ispravna izvedba postupka saniranja alfa i omega uspješnog brtvljenja, ovdje smiju biti angažirani samo obučeni stručnjaci.

Treba biti dosta tlaka

Ako je utvrđeno da stopa curenja voda koji ne brtvi ne prelazi granicu od pet litara, čini se da je primjena postupka moguća. Može li se onda uistinu postupak i provesti , ispostavlja se na početku radova. Prvo se cijelo postrojenje voda mora provjeriti u pogledu oštećenja od korozije. To se događa s probom opterećenja koja treba pokazati neizravno prepoznatljiva oštećenja. Prije nego što se provede provjera opterećenja, trebaju se izgraditi plinska brojila, armature kao i plinski tlačni regulacijski uređaji i trebaju se plinski uređaji odvojiti od voda.

Provjera opterećenja treba se provesti s inertnim plinom (npr. dušikom), ne s kisikom, s tlakom provjere od 3 bara i vremenom provjere od oko tri do pet minuta. Budući da se trenutno nastalo korozijsko oštećenje može odvojiti skupa s metalnim dijelovima koji pucaju, trebalo bi osigurati da se za vrijeme izloženosti pritisku ili tlaku nitko ne nalazi u neposrednoj blizini voda. Ako za vrijeme provjere opterećenja nema nikakvih upadljivih stvari, onda se nakon toga još jednom utvrđuje količina plina koji curi. Ako ona još ne prelazi 5,0 1/h, može se započeti s unutarnjim brtvljenjem.

Odstranjivanje prljavština

Prije nego što se plinski vod napuni s disperzijom brtvljenja, treba ga očistiti iznutra. Najveći dio sredstva se opet može ispustiti iz voda i dalje koristiti. To je moguće samo ako sredstvo nije previše onečišćeno. Za čišćenje se vod s inertnim plinom stavlja pod tlak od 3 bara. Na najširem cijevnom presjeku priključuje se crijevo i odvodi do otvorenog prostora (do na van). Nakon toga se brzo otvara kuglična pipa na početku crijeva. Pad tlaka istjera prljavštinu, hrđu i prašinu. Taj se postupak ponavlja tako dugo dok sva nečistoća ne izađe van.

Nakon toga se plinski vod mora napuniti disperzijom. To se događa u crpki s membranom koja može biti u pogonu na dušik, ali i na tlačni zrak. Pri tome je važno da je sredstvo na najvišem mjestu voda nalazi još pod nadtlakom od 3 bara. Budući da crpka može proizvesti do 7 bara tlaka, moguća je sanacija vodova do visine od 40 m. Tlak od minimalno 3 bara je potreban kako bi se sredstvo stlačilo u spojeve s navojima koji ne brtve.

Nakon ispunjenja voda mora se provesti odzračivanje na svim mjestima gdje se uzima plin. U tu su svrhu specijalno ugrađene pipe za odzračivanje. Budući da se ne zna gdje plinski vod ne brtvi, mora se osigurati potpuno punjenje. I sami dijelovi voda na kojima više nisu priključeni plinski uređaji, moraju se odzračiti.

Ostaviti pod tlakom

Napunjeni vod mora ostati pod tlakom 30 minuta (obratiti pozornost na podatke proizvođača). Kako bi kod smanjenja tlaka uvjetovanog curenjem u postrojenju voda i nadalje moglo teći sredstvo za brtvljenje, moraju se držati otvorenima zaporne pipe boce s dušikom. Moguća je i uporaba posude koja održava tlak. To omogućava da se crpka izravno nakon punjenja odvoji od voda i da se započne sa sljedećim vodom u kući.

Ako je prošlo 30 minuta, sredstvo se vadi van. Pri tome se vod mora odzračiti, inače disperzija neće oteći u prihvatni spremnik. Ako ne isteku veće količine sredstva za brtvljenje, onda se vod još jedanput izlaže tlačnom pritisku od 3 bara. Brzim otvaranjem pipe za punjenje zrak istjeruje ostatak sredstva iz voda. Kako bi se izbjeglo da sredstvo za brtvljenje prska iz prihvatnog spremnika, preporuča se da se pokrije krpom.

Nema bojazni, ne radi se o mučenju životinja. To su tijela od pjenaste tvari koja uklanjaju ostatak sredstva za brtvljenje iz voda. Jer, osobito kada se radi o duljoj horizontalnoj provedbi cijevi, ostaju veće količine u vodu. Spomenute naprave koriste se na mjestima s kojih se uzima plin i kroz vod se provode pod pritiskom pomoću dušika ili tlačnog zraka. Njihova se veličina odabire na taj način da one ne ispunjavaju u potpunosti najveći poprečni presjek voda kroz koji trebaju proklizati. Naime, to je jedini način da plinski tlak ostane iza „ježa“ i da ga može pogurati. Ako se dogodi da ponekad cijeli proces ne funkcionira, u uporabu dolazi tzv. „jež za spašavanje“.

Kako ježevi ne bi uronuli u sredstvo za brtvljenje i tamo ostali neotkriveni i na sljedećem gradilištu čvrsto ostajali u crpki, hvataju se preko rupičastog lima, koji je dimenzioniran u oblik slova T. Nakon toga „ježevi“ se mogu oprati vodom i opet koristiti. Natrag dobiveno sredstvo za brtvljenje može se koristiti višestruko. Onečišćeno sredstvo za brtvljenje može se očistiti u cjedilu s maksimalno 1 mm širine rupica.

Osušiti, provjeriti, zapisati

Kako bi se vod osušio, pušu se mjehurići zraka kroz vod. Na krajevima voda se hvata eventualno sredstvo koje izlazi van preko cijevnih lukova i obješenih vjedra. Nakon dobrih sat vremena se na taj način oduzima vlažnost. Na kraju izvedba glavne provjere pokazuje da li vod brtvi. Prema DVGW-radnom listu G 624 [1] za svako brtvljenje se mora izvršiti dokumentacija bitnih radnih procesa. Zapisi se moraju sačuvati, kako bi se kod eventualnih nedostataka moglo omogućiti ciljano utvrđivanje uzroka.

Dokumentacija minimalno mora sadržavati: ime poduzeća izvršitelja, ime odgovornog montera, zapisnik o izmjerenim količinama curenja plina, zapisnik o provjeri opterećenja, zapisnik o završnoj provjeri brtvljenja, korišteno sredstvo za brtvljenje s brojem šarže (punjenja) DVGW-registracijskim brojem, datum i mjesto.

Nadalje, u blizini plinskog brojila mora se nalaziti natpis: „Ovaj plinski vod brtvljen je s . . . „ tako se na jedan pogled dobije uvid u to je li provedena sanacija i s kojim sredstvom. Jer, unutarnje brtvljenje plinskog voda gotovo da ne ostavlja nikakve tragove.

Na koji se način odvija postupak unutarnjeg brtvljenja korak po korak, pokazuje film koji je dostupan na internetskoj adresi: www.sbz-monteur.de

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali