Ulaz za korisnike

Casei na ulazu u grad čeka obnovu

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

PULA - Veliki dio stare Pule nestao je u zračnim bombardiranjima 1944. i 1945. godine, a u mirnodopskim godinama graditeljsko naslijeđe postalo je žrtva raznih drugih potreba.

No čuvanje vrijednih graditeljskih djela, čuvanje je memorije grada. Komadić te memorije je i derutna zgrada između elektromlina, vijadukta za Veli Vrh i željezničke pruge: zbog svojeg oblika i položaja prolazniku odmah upada u oči. Mnogi joj se dive, ali i začuđeno pitaju koja joj je bila prvotna namjena. Radi se o austrougarskoj mitnici »Ponte de ferro« koja se sada nalazi u Tršćanskoj ulici broj 41. Tu se nalazio ulaz u Pulu iz pravca Vodnjana - stari »most« koristio se još sedamdesetih godina i nakon izgradnje sadašnjeg vijadukta. Jedno jutro stanovnici Velog Vrha ostali su neugodno iznenađeni – most je srušen bez najave. S periferije Pule nestale su mitnice, kuće gdje su se za vrijeme Austro-Ugarske naplaćivale takse na robu koja se unosila u grad. Stari Puljani zvali su ih casei. »Casei su se nalazili u Vodnjanskoj i Valturskoj ulici, Ulici Braće Čeh, u Šišanskoj, Medulinskoj i Premanturskoj ulici te u Ulici Veruda, danas Rikard Benčić«, kaže Tomaso Poropat (82), jedan od starijih Puljana, koji se nikako ne može pomiriti s nestajanjem i zaboravljanjem mnogih simbola koji podsjećaju na bogatu povijest Pule. »Casei su bili obavezni prolazi prilikom ulaska u grad. Između njih se nalazilo razapeto šest redova bodljikave žice pričvršćene na željezne stupove T profila kako ne bi netko mogao na drugim mjestima ući u Pulu. Kada je fašistička Italija krenula u stvaranje svog imperija, skinula je tu žičanu ogradu i iskoristila je za druge namjene.

Tada je inače uništena s istim ciljem i ručno iskovana ograda oko današnjeg Doma oružanih snaga. Neki casei su prodani i nadograđeni, pretvoreni u kuće za stanovanje. Casei predstavlja povijesno blago grada i mora biti sačuvan kao što je to učinjeno s pisciatojom, javnim zahodom. Te zahode je 1935./1936. u Puli izgradila tvrtka Ugo Renzi iz Torina«, napominje Poropat. Kakva je sudbina pogodila »Ponte de ferro«? Stanar u prizemlju zgrade nije želio publicitet u novinama, ali susretljivo nam je ispričao da on sa svojom malom mirovinom iz bivšeg Siporeksa (Ytong) ne može održavati ni dio derutne zgrade stare jedno stoljeće s čijeg ravnog krova kišnica prodire i do njega. Kaže da je kupio stan, da plaća pričuvu već godinama, ali da popravaka nema. U Elektroistri pak kažu da brojilo, struju ima samo taj stan u prizemlju. Zapušten je i veliki okoliš u gradskom vlasništvu. »Predstavnici Odsjeka za zaštitu i očuvanje graditeljskog naslijeđa grada obišli su prije godinu dana bivšu mitnicu 'Ponte de ferro', a nakon toga predložili i radove koje bi trebalo obaviti«, kaže pročelnik Milan Vojnić.

Naknadno dograđene dijelove zgrade trebalo bi tako uskladiti s izvornim stanjem objekta, predlaže se i rušenje neadekvatnog aneksa u prizemlju, usklađivanje prozorskih otvora i otvaranje onih na kuli objekta koji se nalaze pod dotrajalom žbukom koju treba obnoviti na zgradi. Za završno bojanje objekta predlaže se korištenje bivših boja – svjetložute i svjetlosive. Treba zadržati i sanirati i izvorna željezna ulazna vrata. Novi ravni krov svakako je jedna od najveći troškovnih stavki, ali potrebno je obaviti i mnogo drugih radova. »'Ponte de ferro' je u paketu s austrougarskim tvrđavama, s tom problematikom upoznato je i Ministarstvo kulture. Po konzervatorskoj podlozi graditeljskog naslijeđa Pule spada u skupinu A kategorije 2«, kažu u Odsjeku. No sada je nemoguće reći kada će startati obnova bivše mitnice. R. RADOŠEVIĆ Izvor: Glas Istre www.glasistre.hr

Drvene kuće - Gradimo.hr

Materijali