Ulaz za korisnike

Cijena nepovezanog softwarea u graditeljstvu

|
Cijena nepovezanog softwarea u graditeljstvu
 
Cijena nepovezanog softwarea u graditeljstvu
SOFTWARE - Nepovezanost informatičkih rješenja u graditeljstvu uzrokuje dodatne troškove poslovanja u visini od 3,7% ukupne vrijednosti projekta.

Ovaj zastrašujući postotak rezultat je opsežne studije koju je objavio na dvjestotinjak stranica američki Nacionalni Institut za Standarde i Tehnologiju (National Institute of Standards and Technology - NIST) sredinom 2004 godine pod brojem NIST GCR 04-867.

U Hrvatskoj najveći broj graditeljskih tvrtki spada u kategoriju od 20 - 50 uposlenih sa prihodom od 6,5 - 16,3 milijuna kuna, te često rade i izvođač i kao investitor / upravitelj. Izvještaj GCR 04-867 preveden na naše uvjete znači da svaka tvrtka iz navedene skupine ima dodatnih troškova u visini od 240.000,00 do 600.000,00 Kn godišnje.

Ne ulazeći u dodatne uštede u poslovanju, koje FIATECHov projekt AEX procjenjuje na 14 % smanjenja vremena izvođenja projekta, već sama funkcija integriranosti ukazuje na neophodnost uvođenja ovakvog programskog rješenja.

Preduvjet za ostvarivanje navedene uštede jest da pojedini moduli sustava i stvarno budu međusobno povezani, te da sustav u stvarnosti bude u primjeni, što neminovno zahtjeva određene organizacijske pretpostavke. Kako raspoznati koja programska rješenja su međusobno povezana u ovom smislu? U nastavku, pored osvrta na navedeno izvješće, iskazujemo našu viziju integriranog rješenja. No prije svega...

Zašto ne biste integrirali postojeće podsisteme od različitih dobavljača?

Jedna od najčešćih zabluda prosječnog korisnika je pretpostavka da je integriranje poslovnih rješenja od različitih dobavljača relativno jednostavna, kratkotrajna i jeftina zadaća, koju naši kolege, u nastojanju dobivanja posla, nastoje podvući.

No stvarnost je ponešto drukčija. Prema studiji grupe profesora sa Sveučilišta Južne Californije izvršene za potrebe USAF Electronic System Center s nazivom "Troškovni model intergracije komercijalnih aplikacija" (COTS Software Integration Cost Modeling Study, http://sunset.usc.edu/research/COCOTS/docs/USAFReport.pdf ) međusobna integracija postojećih rješenja boluje od slijedećih osnovnih nedostataka:

1) Nemate kontrolu nad performansama i funkcionalnošću takvih rješenja

2) Najveći broj takvih rješenja nije projektiran da radi sa drugim rješenjima

3) Nemate kontrolu nad razvojem i evolucijom takvih rješenja

4) Ponašanje različitih dobavljača prema integraciji s drugim rješenjima varira

Navedena studija je dala model za evaluaciju troškova potrebnog za integraciju takvih rješenja (COCOTS) na temelju kojeg je grupa autora (C.AbtsM.S., B.Boehm Ph.D i E.Clark Ph.D.) izvedela evaluacija tih troškova u NASA Software Engineering Laboratory ("Observations on COTS Software Integration Effort Based on the COCOTS Calibration database" - http://sel.gsfc.nasa.gov/website/sew/2000/topics/CAbts_SEW25_Paper.PDF ). Evaluirano je 20tak projekata iz najrazličitijih područja (zračni promet, biznis, logistika, komunikacije itd) i preko najrazličitijih vrsta kupovne programske podrške (od pisanja tekstova, grafičkih sučelja, klasičnih poslovnih aplikacija, do grafičkih sustava i middleware rješenja), a prema modelu identificirani su slijedeći osnovni izvori troškova:

1) Troškovi vezani uz ocjenu i odabir postojećih komercijalnih rješenja

2) Troškovi vezani uz prilagodbu odabranog rješenja

3) Troškovi vezani uz izradu "vezivnog koda" (eng. glue code)

4) Troškovi vezani uz testiranje i programiranje sistemske programske podrške za podršku takvoj nestabilnoj situaciji

Dobiveni rezultati su u najmanju ruku zanimljivi. Ocjena pogodnosti i odabir pojedinog rješenja je tipično bila završena u roku od 6 mjeseci (1 djelatnik mjesečno).

Prilagodba odabranog rješenja je, začuđujuće, bila nešto duža, no još uvijek u redu veličine 6 mjeseci. Izrada programske podrške za povezivanje, je međutim, tipično trajala 1-2 godine s angažmanom 1 programera 2 godine ili 2 programera unutar jedne godine. Troškovi vezani uz točku 4, traju za cijelo vrijeme implementacije i teško ih je izdvojiti od prve 3 aktivnosti.

Prevedeno na naše uvjete, integracija različitih rješenja uzet će danak od 3 programerske godine (bez obzira koliko programera na tome radilo. Uz prosječnu programersku plaću i davanja, troškove integracije možemo procijeniti na cca 360.000,00 Kn, što je potrebno uzeti u obzir prilikom odabira neintegriranog rješenja.

Cijena upotrebe neintegrirane programske podrške

U prethodnom odjeljku smo vidjeli kako integracija različitih riješenja i nije previše primamljiva ponuda, jer iako jednokratna, predstavlja upitni uspjeh zbog vjerojatnog raskoraka u razvoju pojedinih rješenja. No koliki su troškovi za vrijeme uobičajenog poslovanja ukoliko integracije nema, ili je ona skromne kvalitete?

Iz našeg iskustva, a koje su potvrdili i svjetski izvori ( "Gdje nestaje profit u graditeljstvu" - troškovi slabe koordiniranosti sudionika u projektu se kreću oko 12 % ukupne cijene projekta.

No, tu nisu uzeti u obzir i troškovi koji nastaju zbog neadekvatne integriranosti informatičkih riješenja unutar kuće, ili rješenja različitih dobavljača programske opreme.

Ozbiljnost ovog problema nagnala je Američki Nacionalni Institut za Standarde i Tehnologiju (National Institute of Standards and Technology - NIST) da pod brojem GCR 04-867 pokrene projekt pod naslovom "Troškovna analiza neadekvatne međusobne operabilnosti u Američkoj industriji kapitalnih objekata" ("Cost Analysis of Inadequate Interoperability in the U.S. Capital Facilities Idustry" - http://www.bfrl.nist.gov/oae/publications/gcrs/04867.pdf ) sa svrhom da se analizira i kvatificira koliki su mjerljivi troškovi zbog nepovezanih informatičkih rješenja u graditeljstvu i srodnim područjima. Pri tome, analizirano je 70 različitih tvrtki i 105 sudionika, sa investicijama u iznosu od 374 milijarde dolara u 2002 godini i to u svim industrijskim granama, te izdano završno izvješće na 210 stranica 2004 godine.

Ustanovljene su 4 interesne skupine: a) arhitekti i inženjeri, b) izvođači, c) dobavljači specijalnih proizvoda, te d) investitori i upravitelji, na temelju čega se ustanovila usporediva cijena (radnog sata, kvadrata održavanja itd) u svakoj od njih.

Također, ustanovljene su 4 različite faze života graditeljskog projekta, te je analiza rađena za svaku od njih: a) projektiranje, b) izvođenje / građenje, c) upotreba / održavanje / revitalizacija i d) dekompozicija, jer u svakoj od njih su informatička sredstva drukčija. Analizirani troškovi su podjeljeni u 3 skupine: a) troškovi izbjegavanja, b) troškovi saniranja, te c) troškovi zastoja.

Koliko se možemo pouzdati u dobivene rezultate, tj. kako se zapravo mjerilo? Važno je uočiti da troškovi propuštenih prilika (eng Opportunity losses) nisu uzeti u obzir zbog nemogućnosti njihovog točnog kvantificiranja.

U troškove izbjegavanja uzeti su u obzir troškovi nabavke, održavanja i školovanja za redundantne CAD/CAE sustave, troškovi manipuliranja održavanja redundantnog papirnog sustava, troškovi angažiranja trećih tvrtki, ulaganje u izradu programskih odsječaka unutar kuće radi rješavanja nepovezanosti, te troškovi sudjelovanja u forumima koji se bave nepovezanošću programskih rješenja.

U troškove saniranja uzeti su troškovi redizajna i popravaka nastalih zbog problema sa nepovezanošću programa, troškovi ponovnog unosa zbog pogrešnog unosa ili nepostojanja povezanosti, te troškovi provjere kad originalni izvori nisu dostupni.

U troškove zastoja su uzeti troškovi jalovog rada / čekanja na gradilištu kad aktivnosti kasne, izgubljeni profit zbog zakašnjenja u naplati (diskontirani prihod), izgubljeni prihod klijenata zbog kašnjenja u raspoloživosti uslugom / produktom, te jalovo vrijeme zbog toga što objekt nije u normalnoj upotrebi.

Integriranost programske podrške u smislu ovog izvještaja razmatrana je kao informatička povezanost različitih odjela unutar tvrtke: projektnog biroa, kalkulantskog odjela, nabava, komercijala, gradilište, ekonomske službe, računovodstva, kadrovska itd. Povezanost unutar računovodstvenih službi, ili povezanost skladišnog poslovanja s računovodstvom, ili slanje podataka sa gradilišta u računovodstvo nije smatrana integralnošću jer takva povezanost ne rješava niti jedan od prethodno definiranih vrsta troškova.

Analiza pokazuje, najblaže rečeno, zanimljive rezultate. Ustanovljeni su ukupni gubici od 15,8 milijardi dolara u 2002 godini. Lavovski dio toga otpada na grupu investitora i upravitelja (10,6 od čega 90 % u fazi upotrebe / održavanja), a najmanji na grupu arhitekata / inženjera. No vrlo su značajni troškovi izvođača i dobavljača specijalnih produkata, koji su najveći u fazi planiranja i izvođenja (cca 6,6 milijarde). Kako su kod nas izvođači često i investitori, jasan je značaj ove analize.

Izvođači su izjavili da najveću priliku za uštedu vidjeli u informatizaciji zahtjeva za informacijom, upravljanjem dokumentima, projektom, nabavom i koordinacijom aktivnosti / poslova. Prosječno su imali 350 različitih zahtjeva za informacijom po projektu u fazi projektiranja i 250 za vrijeme izvođenja, a na zadovoljavajući odgovor su čekali prosječno 10 dana, a posljedica je bila izračunati troškovi u visini 314 milijuna dolara. Troškovi ponovnog unosa podataka su u ove dvije faze izmjereni na 310 milijuna dolara sa dodatnih 50 milijuna nakon završetka projekta zbog kašnjenja papira. Konsenzusom su zaključili da bi elektronska povezanost informacija osigurala sažimanje trajanja aktivnosti, a time i projekta za 7,5%.

Kod investitora i upravitelja situacija je još gora, iako su imali oko 345 zahtjeva za informacijom na koji su prosječno čekali 6 dana. Njih opterećuje neadekvatno praćenje projekta nakon što uđe u fazu održavanja, a najskuplja je provjera i osiguravanje da informacija predstavlja i stvarnost na objektu. Ti troškovi su izmjenerni na 4.8 milijarde dolara.

Jednom kad je informacija nađena, inženjeri održavanja potroše oko 613 milijuna dolara na prijevod informacija u oblik koji izvršioci mogu razumjeti i odraditi u dnevnim poslovima. Ovi podaci i nisu čudni, kad se uzme u obzir da je 71 % inženjerskih i projektnih informacija u papirnatom obliku. U čekanju na informaciju, djelatnici su potrošili sate u vrijednosti od 1,5 milijarde dolara.

U svim analiziranim grupama kao osnovni uzroci troškova su se pokazali čekanje na zahtjeve za informacijom i upravljanje projektima. Ukupni trošak nedovoljne povezanosti programske podrške izračunat je na 1,11% za projektante, 0,86 % za izvođače, 1,24% za isporučioce specijalnih proizvoda i 2,84 % za investitore i upravitelje.

Odraz izvješća u našim uvjetima

Navedeni izvještaj je citiran u 210.000 različitih dokumenata i studija u svijetu (izvor Google). Većina njih smatra, a to je i jedan od zaključaka tima koji je izradio izvješće, da su dobivene vrijednosti u stvarnosti vrlo konzervativne, jer uključuju samo one troškove koje su se mogle u izraziti u količinama i iznosima.

U podacima o koristima Projekta AEX konzorcija Fiatech (http://www.fiatech.org/projects/idim/aex.htm ) u sklopu studije jednog od njihovih stvarnih projekata, konstatira se da su postignute uštede od 5 % samo u području integracije nabave. Ustvrđuje se također, da su rezultati izvješća GCR 04-867 konzervativni, te da su ti troškovi bliži 8% ukupne vrijednosti projekta, a da je uvođenjem povezanosti informatičkih modula moguće očekivati smanjenje trajanja projekta do 14% i troškova održavanja od 5-15%.

Prema Godišnjem izvještaju građevinskih radova u 2005, izdane od strane Državnog Zavoda za statistiku (http://www.dzs.hr/Hrv/publication/2006/3-1-7_1h2006.htm ) u 2005 godini je ukupna vrijednost izvršenih radova iznosila 17.807.328.000,00 Kn a ostvarila su ih poduzeća sa 5 i više radnika, tj ukupno 54.682 radnika. To znači da ostvarena vrijednost od 325.652,46 Kn po radniku. Najveći dio naših građevinskih tvrtki (gotovo 90 %) spada u grupu tvrtki sa 20 - 50 djelatnika, te je stoga zanimljivo vidjeti kakav utjecaj gornje izvješće ima na njih.

Za takve tvrtke je vrijednost ostvarenih radova u 2005 godini bila između 6,5 - 16,3 milijuna kuna. Ukoliko su u tim radovima bili i izvođači često i investitori i upravitelji, imali su 3,7% troškova zbog nepostojanja povezanog informatičkog rješenja ili zbog nepostojanja informatičkog rješenja uopće. U iznosu to ispada od 240.000,00 Kn do 600.000,00 Kn godišnje. Čak ako su bili samo izvođači, trošak nepovezanosti iznosi od 56.000,00 Kn do 140.000,00 Kn.

U stvarnosti, ovi troškovi su osjetno veći. Naime, u uređenom američkom radnom okolišu veći dio projekata se vodi pripremajući mrežni plan i pažljivo planirajući aktivnosti, što je kod nas još uvijek egzotična pojava. Kada se i napravi mrežni plan, u najvećem broju slučajeva on služi samo za predaju početnog ganttograma investitoru. U američkoj praksi se rijetko događa da odgovorna osoba dođe na gradilište i trenutno neki stroj ili tim ljudi prebaci na drugo gradilište, jer su tamo svjesni financijskih posljedica takvog zahvata.

Zaključak

Integrirano informatičko riješenje nije ono koje ima povezanost unutar financijsko računovodsvenog modula, već ono koje integrira sve službe u tvrtki. Osim evidencijskih dokumenta, takav sustav mora pružati mogućnost upravljanja i proslijeđivanja informacija koje nisu niti računovodstvene, niti tehničko tehnološke, kao što su dopisi, emailovi, faksovi, pozivi, sastanci i drugo.

U svijetu postoje različita rješenja koja obuhvaćaju sustav upravljanja informacijama koje nisu računovodstvene i koja dolaze kao različita CRM rješenja, no većini nedostaju specijalizirane funkcije za podršku graditeljstvu jer prate informacije samo po partnerima a manje po projektima. Sustav specijaliziran za graditeljstvo bi svakako morao imati i sustav koordinacije i rezervacije timova i strojeva na nivou tvrtke i pojedinog projekta, kao i upravljanje aktivnostima i zadacima ne samo po projektu, nego i u čitavoj tvrtki i to prema organizacijskoj hijerarhiji u tvrtki.

Kao što vidimo, nabavka programske podrške koja ne integrira sve funkcije poduzeća je osjetno skuplja i u momentu same nabavke (radi eventualne prilagodbe) kao i u fazi exploatacije ukoliko nije postignut dovoljan nivo povezanosti.

Stoga je financijski značajno da graditelj traži rješenje koje je integrirano, bez obzira hoće li ga odmah uvesti u cjelosti ili pojedine funkcije postepeno. Pri tome će veći izazov predstavljati neophodne organizacijske promjene, kako bi njegovi djelatnici zamijenili papirnate postupke elektronskim. Imali smo slučaj u kojem je klijent zahtjevao da naš sustav u potpunosti prilagodimo njegovom načinu poslovanja bez ikakvih organizacijskih promjena. Dakako da je takva implementacija kao rezultat mogla dati samo sustav s organizacijskim manjkavostima radi kojih su i ušli u implementaciju novog sustava.

Iz osobnog 25 godišnjeg iskustva u implementaciji sustava znam da je najveći problem vrijeme sudionika procesa implementacije i najčešći odgovor uposlenika jest da "nemaju vremena" prelaziti na informatički sustav. Iako u osnovi točan razlog, izvješće s brojem GCR 04-867 tom razlogu dodaje markicu sa cijenom. Stoga je jasno koliko je važno sudjelovanje rukovodnih struktura u implementaciji sustava. Posebno stoga, što ovako integrirani sustav omogućuje implementaciju takvog sustava kontrole kojemu je povezanost modula preduvjet .

Troškovi koji nastaju zbog toga što takav sustav nije uveden su toliki, da na godišnjoj razini praktički svaka tvrtka u graditeljstvu može vratiti uložena sredstva, te svake slijedeće godine imati dodatni iznos na raspolaganju za unapređenje poslovanja. Uz smiješak, možemo ustvrditi da srednja tvrtka, upotrebom sustava, može svake godine kupiti novi luksuzni BMW. Pod pretpostavkom, dakako, da je nabavljeni sustav u stvarnosti i integralan, te da ga djelatnici u stvarnosti i koriste.

Materijali