Ulaz za korisnike

Crkva Sv. Donata u Zadru

Crkva Sv. Donata u Zadru
 
Crkva Sv. Donata u Zadru
Crkva Sv. Donata u Zadru

Obično se iz zadarske crkvene graditeljske baštine posebno ističu i slave starokatoličke crkve od kojih su neke u sakralnoj uporabi još iz početaka kršćanstva u tom gradu. Nekako se stječe dojam da su te crkve, vjerojatno i zbog njihove brojnosti, mnogo više od ostalih i predmet proučavanja od strane znanstvene i stručne javnosti. Ipak jedna je mlađa predromanička crkva, a radi se dakako o crkvi Sv. Donata (izvorno Sv. Trojstva) u sklopu episkopalnoga kompleksa, postala simbolom grada Zadra te je svrstana među najpoznatije i najvrjednije spomenike ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Štoviše, zbog neobičnoga cilindričnog izgleda i pomalo robusne monumentalnosti pripada najpoznatijim i najznačajnijim europskim predromaničkim crkvama. Stoga smo odlučili tu vrijednu i zanimljivu crkvu posebno prikazati.

Začetnik i graditelj

Nastanak je crkve Sv. Trojstva, osobito njezina sadašnjeg izgleda, povezan sa zanimljivom ličnošću zadarskog biskupa Donata (lat. "od Boga dan") koji je živio od druge polovice 8. st. do 850., a prema kronotaksi zadarskih biskupa bio biskupom od 801. do 850. O njemu svjedoče skromni pisani izvori s početka 9. st. i opsežna ostavština koja mu se izravno ili neizravno pripisuje. Legenda je Sv. Donata pretvorila u rođenog Zadranina (danas se poudano zna da to nije bio), a bio je i lokalni svetac kojega nema u službenom Martirologiju Katoličke crkve, iako valja istaknuti da se sveci onako kako je do danas uobičajeno službeno proglašavaju tek od pape Aleksandra III. (1159.-1181.) i prije su najčešće bili u nadležnosti lokalnih biskupa. Ujedno je proglašavan i za zadarskog nadbiskupa, dakle i prije nego što je 1154. papa Anastazije IV. zadarsku biskupiju proglasio nadbiskupijom i metropolijom.

Podatke o Sv. Donatu zamagljuje i činjenica da gotovo u svim biografijama piše da je umro oko 811. godine. Ipak kao starac zabilježen je na svim poznatim prikazima (freska u katedrali, prikaz na relikvijaru Sv. Zoila i lik na oplati rake Sv. Šime). Ime mu je sačuvano na brojnim natpisima (s poznatom izrekom: Donatus peccatur episcopus fecit – učinio grešni biskup Donat), a za svoje je bivše i sadašnje sugrađane Sv. Donat bio vješt diplomat, mudar čuvar grada i graditelj slavne crkve. Neki su povjesničari isticali da su Zadrani Sv. Donata nazivali i "ocem domovine".

Nedvojbeno je i da su Sv. Donat i zadarski prior (arhont) Pavao kao zastupnici dalmatinskih gradova 805., zajedno s mletačkim velikašima i duždevima Obelarijem i Beatom, s "mnogim darovima" bili kod cara Karla I. Velikog u njegovoj rezidenciji u Diedenhofenu (danas Thionville u sjeveroistočnoj Francuskoj) jer je to zabilježio dvorski kroničar Einhard u Annales Regni Francorum [1]. Doduše ponegdje se u biografijama u našem katoličkom tisku (koje su dostupne na internetu) navodi da je to bilo iste te godine poslije Božića u Salzburgu, no taj podatak valja zanemariti jer je zaista teško pretpostaviti da su se Sv. Donat i prior Pavao dvaput u jednoj godini sreli s Karlom Velikim. Ipak putovanje do carske rezidencije zaslužuje posebnu pozornost jer se radi mogućih prolazaka kroz Ravenu i Aachen zaključivalo o uzorima po kojima je građena crkva Sv. Donata.

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali