Ulaz za korisnike

Crpke – središte interesa

|
Crpke – središte interesa
 
Crpke – središte interesa
Crpke – središte interesa

U načelu se toplinske crpke mogu promatrati kao aparati koji temperaturu nekog izvora topline preuzimaju na sebe uz pomoć dodatne energije, tu toplinu podižu na viši temperaturni nivo, te ju na taj način čine korisnom

Kranji su izgledi s obzirom na okoliš pozitivni: od topline koju neka toplinska crpka ispušta za zagrijavanje, približno tri četvrtine potiče iz tla, podzemnih voda ili iz zraka. Preostala četvrtina se odnosi na struju koja se koristi za pogon kompresora. Na taj način toplinske crpkr predstavljaju ogromni doprinos uštedi energije, kao i očuvanju klime.

U osnovi se toplinske crpke mogu promatrati kao aparati koji temperaturu nekog izvora topline preuzimaju na sebe uz pomoć dodatne energije, tu toplinu podižu na viši temperaturni nivo, te ju na taj način čine korisnom. Najnovije ostvarenje tehnike predstavljaju električno pogonjene kompresorske crpke, koje su zbog toga i najraširenije. Njihov princip rada odgovara onome uobičajenih kućnih hladnjaka – samo sa obrnutom funkcijom. Nekom se izvoru topline (primjerice tlu) izvlači toplina, pri čemu unutar mjenjača topline (isparivač) isparava takozvano rashladno sredstvo.

Rashladna sredstva su materijali sa tako niskom točkom ključanja, da čak i kod temperatura ispod minus 40 ºC, isparavaju. Rashladno sredstvo koje tada postaje plinovito, komprimira se u kompresoru, te se pri tome zagrijava. Dok se nalazi pod visokim tlakom, predaje toplinu preko drugog mjenjača topline (koji se još naziva i kondenzator) vodi centralnog grijanja ili zračnoj struji, te se kondenzira. Prije nego što rashladno sredstvo ponovno uđe u isparivač, a cirkulacija započne iz početka, unutar ekspanzionog ventila mu se smanjuje tlak i na taj način se dodatno rashlađuje.

Rashlađivanje toplinskom crpkom

Kompresione toplinske crpke, koje raspolažu takozvanom funkcijom «prirodnog» hlađenja, tijekom vrućih ljetnih dana brinu za posebnu udobnost i komfor. U takvoj situaciji, niske temperture tla odnosno podzemnih voda, koje zimi služe kao izvor topline, mogu biti iskorištene za rashlađivanje. Regulacije modernih toplinskih pumpi u tu svrhu posjeduju takozvanu funkciju «prirodnog» hlađenja. Na temelju visokih vanjskih temperatura tijekom ljeta, ova funkcija kod toplinskih pumpi koje iskorištavaju zrak kao izvor topline, nije moguća.

Pri funkciji rashlađivanja regulacija isključuje kompresor toplinske pumpe, otvara trotračni preklopni ventil (C i G) uvijek prema mjenjaču topline (D), te uključuje u pogon cirkulacijske pumpe (B i E). Na taj način relatino topla voda iz podnog centralnog grijanja (F) može u toplinskom mjenjaču (D), toplinu predati mediju primarne cirklacije, a priključenim se prostorijama na taj način oduzima toplina. Vodeni sadržaj primarne cirkulacije ponovno svoju prekomjernu toplinu predaje rasolinskoj cikulaciji (A) i na taj način opet tlu ili podzemnim vodama. Za rashlađivanje zgrade na raspolaganju moraju postojati odgovarajući sistemi za prijenos topline u samim prostorijama.

Takvi su sistemi primjerice:

  • konvektori sa puhaljkama
  • rashladni stropovi
  • podna centralna grijanja
  • jezgreno temperiranje betona

    Kompresione toplinske crpke, koje raspolažu takozvanom funkcijom «prirodnog» hlađenja, tijekom vrućih ljetnih dana brinu za posebnu udobnost i komfor. U takvoj situaciji, niske temperture tla mogu biti iskorištene i za rashlađivanje

    Rashlađivanje bez odvlaživanja

    Funkcija «prirodnog» hlađenja se može aktivirati pomoču malog broja dodatnih komponenata (mjenjač topline (D), trokraki ventili (C i G) i cirkulacijska pumpa (E)), te tako omogućava ugodno dodatno korištenje toplinske pumpe. Ova se funkcija naravno, sa svojom sposobnošću učinka, u osnovi ne može uspoređivati sa klima uređajem. Zajedno sa rashlađivanjem ovdje se ne sprovodi odvlaživanje zraka. Konstruktor ovakvog uređaja sigurno nije prilikom njegove izrade želio da se vlažnost zraka kondenzira na stropovima ili na podu. Snaga, učinak hlađenja ovisi o temperaturi u tlu i podzemnim vodama, koja može odstupati s obzirom na godišnja doba.

    Tako tlo, s obzirom na stečena iskustva, krajem ljeta ima više akumulirane topline, pa će rashladni učink tada biti manji. No to predstavlja samo manji nedostatak, koj se u ovom slučaju može zanemeriti. Razlog za to je činjenica, da ovakav način rashlađivanja zgrada predstavlja jednu energetski vrlo štedljivu metodu. Primjetniti se mora tek neznatna količina električne energije koju koristi cirkulacijska pumpa, a koja pak služi za otvaranje «rashladnog izvora» tla odnosno, podzemne vode. Toplinska se pumpa za vrijeme hladnog pogona, uključuje samo za zagrijavanje pitke vode. Upravljanje svim neophodnim cirkulacijskim pumpama i preklopnim ventilima, kao i ostvarivanje potrebnih temperatura, te nadgledanje točke rošenja, odvija se preko regulacije toplinske pumpe.

    Proširenom upotrebom, koju nude toplinske pumpe nadopunjene funkcijom «prirodnog» hlađenja, značajno raste i njihova ekonomičnost. Troškovi za postavljanje velikih polja zemnih kolektora, sa za to neophodnim radovima u zemlji ili za bušenja namjenjena zemnim sondama odnosno bunarima podzemnih voda, mnogo se brže isplačuju, pošto ovi izvori topline čak i tijekom ljeta imaju veliko značenje. Dodatno tome bi u pravilu toplinska pumpa sa rashladnom funkcijom prilikom nabave trebala biti povoljnija, nego što je to sistem za centralno grijanje ili odvojeni uređaj za rashlađivanje zgrade.

    Izvor: www.masmedia.hr

  • Materijali