Ulaz za korisnike

Čudo u Dugopolju

|
Čudo u Dugopolju
 
Čudo u Dugopolju
Dugopolje je gospodarski uvjerljivo naša najrazvijenija jedinica lokalne samouprave s dvostruko većim indeksom razvijenosti od onih iza njega

O dugopoljskoj smo poslovnoj zoni i iznimnouspješnom poslovanju pisali prije gotovoosam godina (Građevinar, 8./2004.),ali iskreno rečeno nismo vjerovali da će senjezini gospodarski rezultati toliko pojačavati,unatoč tome što smo najavili otvaranje još nekoliko poslovnih zona uokolo one koja je već bila nadaleko proslavila tomalo mjesto u zaleđu Mosora i nedalekood Splita. Kao da smo mislili, iako to nismonaznačili, da će se taj uspjeh pomalo"ispuhati" i da će se investitori masovnookrenuti nekim drugim i privlačnijimodredištima. Danas je Dugopolje uvjerljivogospodarski najrazvijenija jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj čiji je indeksrazvijenosti uglavnom dvostruko veći odonih što iza njega slijede, poput Kostrene, Bala, Medulina, istarskog Novigrada, gradaZagreba, Poreča i Opatije.

Povijesne i zemljopisne značajke

Dugopolje se nalazi gotovo u središtuDalmacije, u zaleđu prvog niza planinskihlanaca i desetak je kilometara udaljeno od drevne Salone, današnjeg Solina.Smješteno je uz plodno dugačko polje uzsjeverne padine Mosora koje u cijelosti okružuje s druge strane. Tragovi života natom području sežu u mlađe kameno doba, u peto tisućljeće prije Krista. Pronađeni su i tragovi iz željeznog doba (oko 800.pr. Kr.) i dokazi o životu ilirskih Delmata po kojima je Dalmacija i dobila ime. Na to su područje Rimljani stigli 156. pr. Kr. i potpuno ga zauzeli u 9. godini zajedno s cijelom istočnom obalom Jadrana koja je zatim postupno sasvim romanizirana. Kroz Dugopolje su vodili glavni prometni pravci od mora prema unutrašnjosti. Antički put iz Salone prolazio je pokraj Klisa, praktički neosvojive tvrđave na jedinom prolazu između Kozjaka i Mosora, a u Dugopolju se račvao prema Aequumu (Čitluku pokraj Sinja) i prema mostu preko Cetine i Tiluriju (logoru VII. rimske divizije) te dalje prema Naroni i unutrašnjosti. Upravo su blizina Klisa i važnih prometnih pravaca presudno utjecali na sudbinu Dugopolja od antičkih do današnjih dana. Srednjovjekovna se Hrvatska razvila između rijeka Zrmanje i Cetine, a Dugopolje je bilo u njezinu istočnom dijelu. Poslije je u dugogodišnjim sukobima Splita i hrvatskih velikaša koji su stolovali u Klisu i Dugopolje vjerski i upravno pripadalo ondašnjoj Kliškoj županiji pa se 1283. prvi put i spominje u jednoj kupoprodajnoj kliškoj ispravi.

Nakon hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara i kratke vladavine bosanskog kralja Tvrtka pristigli su Turci koji su dugo opsjedali Klis, ali su u Dugopolje naselili svoje podanike. Nakon pogibije slavnoga kliškog branitelja Petra Kružića 1537. Dugopolje je ušlo u sastav Kliškog sandžaka, sve dok u Kandijskom ratu 1648. nije oslobođeno zajedno s Klisom. Konačno je oslobođenje Dalmacije od Turaka uslijedilo nakon njihova poraza pod Bečom pa je 1699. u Morejskom ratu granica Mletačke Republike pomaknuta na sadašnje razgraničenje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Uoči i tijekom tih zbivanja područje su Dugopolja i drugih dijelova Dalmacije zapljusnuli valovi doseljenika iz prostora pod turskom vlašću.

Nakon oslobođenja Dugopolje je opet uključeno u sastav splitske nadbiskupije, ali je tada u Kliškoj krajini i ostalim dijelovima Zagore često bilo gladi i epidemija kuge. Nakon propasti Mletačke Republike i kratkotrajne francuske okupacije Dalmacija je postala austrijska krunska zemlja, a Dugopolje je bilo u sastavu kliške serdarije. Čak je 1802. u prvom popisu stanovništva zabilježeno da u dugopoljskom prostoru ima 1463 stanovnika. Pokrenuto je sređivanje posjedovnih odnosa, ali je zbog čestih oskudica bilo iseljavanja u Split i druga primorska mjesta. Ipak tada se u Dugopolju počinje saditi vinova loza, 1850. utemeljena je osnovna škola, a 1859. pristigao je i telegraf. Najveća je promjena u životu Dugopoljaca uslijedila 1903. kada je otvorena uskotračna željeznica (duga 45 km) koja je trebala povezati Split i Bosnu, ali je izgrađena tek do Sinja preko Solina, Klisa, Dugopolja, Dicma i Brnaza. Slavna je "Sinjska rera" prestala voziti 1962. kada je pruga uklonjena.

Prvi svjetski rat nije ostavio velikog traga u dugopoljskom kraju, a valja istaknuti da ni u međuratnom razdoblju Dugopolje nije pretrpjelo oskudicu koja je mučila ostala zagorska sela. U Drugome svjetskom ratu Dugopolje je imalo velike gubitke pa se vjeruje da je izravno i neizravno život izgubila gotovo petina stanovnika.

Nakon rata odmah su uslijedila brojna upravna prekrajanja, pa je Koprivno uključeno u sastav kliške općine, a 1955. sva su dugopoljska sela zajedno s Klisom pripojena solinskoj općini, da bi onda 1962. cijeli prostor bio uključen u općinu Split. Tada se masovno napuštaju sela u Dalmatinskoj zagori, ali je Dugopolje uspijevalo nekako održati ravnotežu prirodnog prirasta i iseljavanja na obalu i u inozemstvo. Dugopoljci su se najčešće zapošljavali u brodogradilištu, cementnoj industriji i ondašnjoj Jugoplastici, a Dugopoljke su povrće prodavale na splitskoj tržnici. Stara je solinska općina ponovno utemeljena 1986. i u nju je uključeno i dugopoljsko područje.

Raspadom Jugoslavije Dugopoljci su se mahom opredijelili za samostalnu Hrvatsku. U obrani je Hrvatske u raznoraznim postrojbama Hrvatske vojske, ponajviše u 114. brigadi i 4. gardijskoj brigadi (Četvrtoj splitskoj), sudjelovalo više od 600 dragovoljaca ili 40 posto svih muškaraca s područja današnje općine Dugopolje. Borili su se na svim ratištima, od Južnog bojišta na dubrovačkom području pa do Vukovara, a petorica su za hrvatsku slobodu položili život.

Dugopoljci su se mahom opredijelili za samostalnu Hrvatsku i u Domovinskom je ratu sudjelovalo više od 600 dragovoljaca

Materijali