Ulaz za korisnike

Deficitarna hrapavost površine svježe žbuke

|
Deficitarna hrapavost površine svježe žbuke
 
Deficitarna hrapavost površine svježe žbuke
Ukoliko površinski sabijena svježa žbuka nije dovoljno hrapava nastaje manja ukupna površina i blokirajući sinterirani omotač (kompaktni, vodonepropusno sloj) od vapnenih kristala. To smanjuje brzinu karbonizacije uslijed prisustva C02 iz zraka.
Žbuka se sporije suši i učvršćuje. Sinteriranje površine uvjetovano sušenjem obogaćuje veziva te pogoršava pokrivni sloj morta plastificiran prevelikom količinom vode. Neravnomjerna struktura čvrstoće u presjeku žbuke vodi ka nastanku pukotina.

Blokirano sušenje povećava opasnost od mraza . Klasična greška kod nanošenja žbuke za fuge mistrijom u vlažnom stanju; obogaćivanje vlagom, finim granulatom i vezivom na površini, to vodi ka oštećenjima od mraza i do smanjenja vezivanja žbuke uslijed prevelikog sabijanja i blokade sušenja na površini. Posljedice povrh toga mogu biti i cvjetanje nedovoljno učvršćenog veziva te smetnje u prianjanju podloge zbog brzog prodiranja stražnje zone u podlogu. Pomoć; korektna izvedba strukture s dovoljno vlage, čišćenje površine metlom još u fazi svježeg morta, naknadno vlaženje sve do završenog procesa vezivanja.

Materijali