Ulaz za korisnike

Djela za sva vremena

|
Djela za sva vremena
 
Djela za sva vremena
Ove se godine obilježava 90 godina od osnutka Bauhausa, legendarne njemačke škole za arhitekturu i primijenjenu umjetnost. Arhitektura, namještaj i razni drugi predmeti dizajnirani u duhu Bauhausa i nakon 90 godina osvajaju svojom jednostavnošću, funkcionalnošću i ljepotom

Arhitektura se stoljećima bavila pitanjem ljepote. Upravo radi takvog estetskog kriterija, glavni arhitektonski uzusi postali su oponašanje antičkih preteča ili u gotičkom stilu - izmaštani rani srednji vijek.

Tu raspravu o ljepoti prekinuo je dolazak modernih vremena. Nova klasa ljudi - inženjeri, koji su stekli profesionalni ugled krajem 18. stoljeća, ali su se poslije toga ubrzano uzdigli na dominantno mjesto u izgradnji novih zgrada Industrijske revolucije, uveli su i samu zabranu rasprave o ljepoti. Ovladavši tehnologijom željeza i čelika, ravnog stakla i betona, oni su zatravljivali svojim mostovima, željezničkim hangarima i građevnim nastambama. Zaduženi da podignu most, oni bi nastojali smisliti najlakši mogući okvir preko najvećeg raspona i uz najmanje troškove.

Funkcionalna načela

Zamjena rasprava o ljepoti razmatranjem funkcije obećavala je izvlačenje arhitekture iz gliba zbunjujućih, nerješivih rasprava o estetici i njezinom skretanju u smjeru slijeđenja puta tehnološke istine. Time su funkcionalna načela postala nova mjera vrijednosti. Tako je najpoznatiji arhitekt modernosti Le Corbusier preporučivao da kuće budućnosti budu asketske i čiste, disciplinirane i skromne. Funkcija kuće, prema njemu jest stvaranje:

  • zaklona od vrućine, studeni, kiše, kradljivaca i radoznalaca
  • posude za skupljanje svjetla i sunca
  • stanovitog broja ćelija odvojenih za kuhanje, rad i privatni život.
  • Ipak, nisu svi tako razmišljali. Neki su slijedili misao kako je zadaća arhitekture pretvoriti nešto korisno, praktično, funkcionalno u nešto lijepo. Tako je nastao Bauhaus.

    Domovina Bauhausa

    Weimarska Njemačka bila je poražena Njemačka nakon Prvog svjetskog rata, ogorčena porazom, visokom ratnom odštetom, nezaposlenošću... Potresali su je stalni ulični neredi te konstantni pokušaji puča, bilo sa strane nacista bilo komunista, desnih i lijevih. Ipak, kao i uvijek za stanja nalik anarhiji, cvjetala je i druga strana medalje – neki od najvećih dosega u umjetnosti napravljeni su upravo tada. Bilo je to doba nadrealističkog slikarstva, romana Thomasa Manna, masovnog upijanja nove filozofije 'tubitka'. Tada je pod vodstvom Waltera Gropiusa nastao i Bauhaus - visoka škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Weimarskoj Njemačkoj.

    Walter Gropius

    Arhitekt i 'otac' Bauhausa, Walter Gropius je rođen 18. svibnja 1883. u Berlinu, a umro je 5. srpnja 1969. u Bostonu. Prije Prvog svjetskog rata projektirao je tvornice i stambena naselja, koja se odlikuju funkcionalnošću i primjenom novih građevnih materijala. U svom atelijeru u Berlinu projektirao je mnoge stambene zgrade, radnička naselja i javne zgrade. Sva ta djela obilježena su strogom jednostavnošću. Nakon dolaska nacista na vlast emigirira u SAD, gdje predaje na Harvardu i osniva New Bauhaus u Chicagu. Projektirao je ambasadu SAD-a u Ateni, neboder Pan Ama u New Yorku te rekonstruirao staro središte Bostona.

    Bauhaus kao škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj djelovala je od 1919. do 1931. godine. U njoj nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i oblikovanja uporabnih predmeta - dizajn. Riječ 'Bauhaus' znači kućogradnja, odnosno gradnja doma. Osnovana je u Weimaru, mitskom mjestu njemačke socijaldemokracije. Weimar, stari, pitoreskni njemački gradić, bio je značajan kao mjesto gdje je donesen prvi njemački demokratski ustav i službeno ukinuta monarhija – stoga i cijelo historijsko razdoblje prije nacionalsocijalizma nosi njegovo ime, koje je uvijek bilo mrsko ekstremistima i lijeve i desne orijentacije. Ipak i ideja Bauhausa ima preteču.

    Preteča ideje

    Krajem 19. stoljeća u Velikoj Britaniji se javila ideja o povezivanju umjetnika i industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili imitacija i kič. Začetnik ideje spajanja 'umjetnosti i obrta' bio je William Morris. Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački savez obrtnih i industrijskih proizvođača (Der Deutsche Werkbund). Jedna od struja u tom udruženju težila je standardizaciji industrijskih proizvoda najbolje prilagođenih namjeni te primjeni novih materijala i tehnika.

    Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te 1919. godine osniva specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus. S vrhunskim umjetnicima i izvrsnim pedagozima (L. Feininger, Paul Klee, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Moholy-Nagy, itd.) vodio je dva tečaja: materijali i tehnike obrade (ručne i strojne), te crtanje, projektiranje i teorija oblika. Škola je djelovala u tri njemačka grada - Weimaru, Dessau i Berlinu.

    Primjer izopačene umjetnosti

    U Dessau je prema projektu Gropiusa, 1926. dovršena zgrada Bauhausa. Sama zgrada je prijelomno djelo moderne arhitekture u kojem oblik slijedi namjenu. Hannes Meyer koji je postao direktor, poslije Gropiusove ostavke 1928. godine, donio je Bauhausu dvije najunosnije projektne narudžbe, koje postoje i danas, a to su: pet stambenih zgrada u Dessau i upravna zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau.

    Škola se 1932. seli iz Dessaua u Berlin, ali bauhausovce zbog njihova modernizma te političkih stavova konačno ukidaju 1933. godine. Nacionalsocijalisti ih proglašavaju oglednim primjerkom izopačene, degenerirane umjetnosti, te bilo kakva sveza s njima donosi stroge kazne, pa čak i smrt u koncentracijskim logorima.

    Jednostavnost prije svega

    Cilj Bauhausa bio je stvaranje novog udruženja obrtnika-umjetnika pod vodstvom umjetnika-nastavnika u zajedničkom traganju za novim tehnikama, materijalima i oblicima koji će se primjenjivati u arhitekturi, dizajnu namještaja i drugih uporabnih predmeta.

    U Bauhausu su se održavali tečajevi stolarstva, tkalačkog i keramičkog zanata, slikarstva, grafike i fotografije. Praktičnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji.

    Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom jednostavnošću.

    Umjetnost dostupna svakome

    Pod utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i nekih grana apstraktne umjetnosti), koji su težili simplifikaciji i pronalazili nove oblike, oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin.

    Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima industrijskog dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa serijske proizvodnje.

    Pravo ostvarenje ideja Bauhausa dogodilo se šezdesetih godina u SAD-u. Tim zamislima bio je fasciniran i sam Andy Warhol, koji se bavio i dizajnom, vjerujući kako svi uporabni predmeti mogu biti, odnosno jesu umjetnička ideja. Tako ideje te Gropiusove škole i danas žive, ne samo kao historijski artefakt ili predmet na umjetničkim školama, nego i u svakodnevnici, potvrđujući staru Bauhaus, obrtničku ideju kako je umjetnost dostupna svakome od nas.

    Izvor: PRO Gradnja

    Materijali