Ulaz za korisnike

Domovinski most u Zagrebu

|
Domovinski most
 
Domovinski most
Domovinski most u Zagrebu

Ovo je višenamjenski most u pravom smislu, jer osim što prevodi četverotračnu cestu, tramvajsku prugu (a u budućnosti možda i laku željeznicu), te ima po dva traka za pješake i bicikliste, preko njega ide kanalizacija i vodovod i još niz manjih vodova.

Naime, na lijevoj obali Save nalazi se uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, a na desnoj su vodocrpilišta, pa i s jednim i drugim treba povezati dijelove grada na objema obalama. Za njegovo projektno rješenje bio je raspisan natječaj u listopadu 1997. na koji se je odazvalo sedam skupina stručnjaka. Natječaj je dovršen u ožujku 1998., a kao najbolje odabrano je rješenje s poluovješenim rasponskim sklopom (engl. extradosed structure) nad glavnim otvorom preko Save [32].

Poluovješeni sklop odabran je, s jedne strane, iz oblikovnih razloga: htjelo se da ovim mostom bude dojmljivo obilježen jugoistočni ulaz u grad, a s druge strane zbog blizine aerodroma nastojalo se izbjeći visoke pilone što ih iziskuje ovješeni sklop. Dosta je vremena prošlo do početka radova, a zbog ne osobito sretna izbora izvoditelja (koji je još morao ustupiti dio radova drugomu) radovi su i potrajali, pa je most pušten u promet gotovo deset godina nakon raspisivanja natječaja. U međuvremenu je došlo i do brojnih preinaka u odnosu na natječajno rješenje [33], [34].

Radi se o mostu ukupne duljine 840 m (u natječajnom radu 660 m) sa sandučastim prednapetim betonskim sklopom nepromjenjive visine (3,5 m) duž cijelog mosta. Tlocrtno je u ispruženoj kružnoj krivini, R = 2.500 m, a visinski je u ispupčenoj krivini, R = 16.500 m, s nagibima tangenata 2,0 %. Korito Save premošteno je jednim poluovješenim otvorom raspona 120,0 m, s bočnim otvorima po 72,0 m, dok su ostali otvori po 60,0 m osim krajnjih koji su po 48,0 m (slika 66.). Sanduk je širok 34,0 m (u natječajnom radu 40,5 m), što je dostatno za dva tramvajska kolosijeka (smještena među ovjesnim ravninama), dva puta dva kolnička traka širine 3,75 m i za po dva traka za pješake i bicikliste širine 3,0 m (slika 67.). Vodovod i kanalizacija, kao i drugi vodovi, smješteni su unutar sanduka. Sanduk ima četiri hrpta i dvije nagnute bočne ploče što zatvaraju trokutaste rubne klijetke.

Vješaljke (vanjske natege) simetrično su mahaljkasto raspoređene u odnosu na skretnik (devijator) visine 16,5 m koji je upet u rasponski sklop. Skretnici su trapezasta obrisa u uzdužnom smjeru, a pravokutna u poprečnom, tako da im je presjek pri dnu 1,8 × 1,0 m, a pri vrhu 4,0 × 1,0 m. Usidrenja vješaljaka razmaknuta su uzdužno po 6,0 m s tim što su prva odmaknuta od osi skretnika po 12,0 m. Vješaljke se opiru o skretnik preko sedala s uređajima za smanjenje trenja.

Dvanaest otvora nad plavištima (inundacijama) razmjerno su nisko nad tlom, pa je taj dio rasponskoga sklopa izveden na čeličnoj cijevnoj skeli. Betoniranje je izvođeno polje po polje s tim što su radni prekidi bivali u presjecima s najmanjim momentima savijanja: 12,0 m od osi bližega stupišta. Na skeli su betonirani i kraći prijepusti prema glavnom otvoru, po 9,25 m. Glavni je otvor građen postupkom slobodnoga prepuštanja (konzolno) u 2 × 16 odsječaka duljine 3,05 m. Betoniranje je, nakon početnog uigravanja, trajalo sedam dana po odsječku. Za ovu je svrhu trebalo izraditi dvije osobite krletke širine 35,0 m, koje su same po sebi dojmljiv prostorni rešetkasti sklop s vrlo složenim sustavom sidrenja. Završni je odsječak duljine 3,9 m. Vješaljke su napinjane tek pošto bi se krletka odmaknula za dva odsječka od usidrenja. Usidrene su u poprečnom nosaču ispod kolničke ploče, koji je i sam prednapet kako bi osigurao prijenos opterećenja s hrptova sanduka na vješaljke.

Parovi stupova iz razumljivih su razloga jači - radi se o vrlo široku mostu znatnih raspona. Načelno su pravokutna obrisa, s tim što su im čela istaknuta trokutasto radi manjega ometanja tečenja. U tu su svrhu i osi stupišta usporedne s osi tečenja pri velikoj vodi. Dno plavišta oko stupišta osigurano je protiv podlokavanja. Stupišta uz korito (što nose skretnike) temeljena su na pilotima, dok su ostala temeljena plitko. Nepomični je lončasti ležaj na stupištu na lijevoj obali, a budući da su svi stupovi kratki i vrlo kruti, na njima moraju biti pomični ležajevi. Zato se golema uzdužna potresna sila, izračunana uz pretpostavku Zemljina ubrzanja jednaka 0,19 g, mora ublažavati s pomoću osam prigušnika ugrađenih na upornjacima. Upornjaci su masivni, sandučasti i imaju stube po bokovima kako bi se omogućio silazak pješaka niz nasip.

Radovi su bili povjereni Industrogradnji iz Zagreba, što je bila nepromišljena odluka, jer ta tvrtka nije imala iskustva u građenju većih mostova, a i inače je u to doba bila opterećena brojnim teškoćama. Kada se je njezina radna momčad ipak bila uigrala u izvedbi poluovješenog dijela rasponskoga sklopa, taj je dio radova, na sramotu hrvatskih mostograditelja, preuzela austrijska tvrtka Alpine Bau u siječnju 2005. i dovršila ih u kolovozu te godine, dok je Industrogradnja dovršila izvedbu grednog dijela rasponskoga sklopa. Ovo je prvi poluovješeni most u Hrvatskoj (slika 68.).

Materijali