Ulaz za korisnike

Dramatično spašavanje i uspješna obnova

|
Dramatično spašavanje i uspješna obnova
 
Dramatično spašavanje i uspješna obnova
Navršilo se 20. godina od kako je brzom intervencijom Hrvatske vojske spriječeno rušenje brane Peruća koja je potom vrlo brzo i obnovljena

Navršilo se eto punih 20 godina, 28. siječnja 1993., od miniranja i teškog oštećenja brane Peruća. To je bio i potencijalno najveći i po posljedicama nesagledivi ratni zločin u Domovinskom ratu. Tada su pri kraju operacije Maslenica, kojom su hrvatske oružane snage odbacile neprijatelja iz zaleđa Zadra kako bi se ponovno povezao sjever i jug Hrvatske, neprijateljske vojne snage radi odmazde protjerale kenijski bataljun UNPROFORa s Peruće i aktivirale otprije postavljen eksploziv na preljevu i u galeriji brane.

Namjera im je bila uništiti i oštetiti sve nizvodne elektrane na Cetini i ugroziti živote i imovinu najmanje 20.000 stanovnika uzvodno do njezina ušća u Jadransko more u Omišu. Ipak zahvaljujući brzoj intervenciji Hrvatske vojske spriječeno je rušenje brane koja je potom vrlo brzo i obnovljena.

Kako su miniranja i rušenja brana rijetkost i u ratnim zbivanjima, te kako je obnova izvedena nadomak neprijatelja, nerijetko i pod granatama, rušenje i obnova brane Peruća nisu odgovarajuće predstavljeni ni stručnoj ni široj javnosti pa se čini da je obljetnica katastrofe prava prigoda da se to učini. Osnovna je podloga za ovaj tekst bio zbornik radova s Međunarodne konferencije o sanaciji brane Peruća koji su zajednički organizirali Hrvatska elektroprivreda i Hrvatsko društvo za velike brane, a koja je održana od 20.-23. rujna 1995. u Brelima. Pridodani su i razgovori sa sudionicima obnove te novinska izvješća o ratnim zbivanjima u tom području prije i nakon miniranja brane.

Gradnja brane Peruća - Opći podaci

Cetina je duga 100,5 km i gledano u cijelosti najduža je te vodom najbogatija dalmatinska rijeka. Izvire na sjeverozapadnim obroncima Dinare pokraj sela Cetina (385 m n.v.), 7 km uzvodno od Vrlike, a utječe u Jadransko more posanaciji kraj Omiša. Ima ukupnu površinu sliva od 4119 km2 (od čega u Hrvatskoj 1463 km2, a ostatak u Bosni i Hercegovini) i srednji protok na ušću od 102 m3/s. Stoga je sliv Cetine prema godišnjoj proizvodnji energije te raspoloživoj snazi i regulacijskim mogućnostima u svim vremenskim razdobljima najznačajniji i najvažniji energetski sliv u Hrvatskoj, a i najbolje iskorišten. Osim toga služi za vodoopskrbu omiškoga i makarskog područja, te srednjodalmatinskih otoka (Brač, Šolta i Hvar, a u budućnosti i Vis), ali i za navodnjavanje dijela Sinjskog polja.

Na Cetini je još 1912. izgrađena prva hidroelektrana – HE Kraljevac, jedna od najstarijih u Europi, s instaliranom snagom od 46,4 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom od 40 GWh električne energije. Do danas se u hidroenergetskom sustavu rijeke Cetine uz HE Kraljevac izgrađene još HE Peruća 1960. (obnovljena 1996., a rekonstruirana 2008.), HE Orlovac na rijeci Rudi 1973., HE Đale 1989. i HE Zakučac koja se prije zvala HE Split 1973. i 1980.

Od njih je uvjerljivo najjača HE Zakučac, ujedno i najveća hidroelektrana u Hrvatskoj, s instaliranom snagom od 486 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom 1448 GWh. Voda se tunelom dovodi iz akumulacijskog jezera Prančevići do hidroelektrane nadomak Omiša, a slijedi je HE Orlovac (kojoj se voda dovodi tunelom iz akumulacijskog jezera Buško blato i bazena Lipa u Bosni i Hercegovini) s instaliranom snagom od 373 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom 360 GWh. Ostale su elektrane mnogo slabije, pa tako HE Đale ima instaliranu snagu 40,6 MW i prosječnu godišnju proizvodnju 128 GWh, a HE Peruća instaliranu snagu 60 MW i prosječnu godišnju proizvodnju 120 GWh.

Međutim brana Peruća i Perućko akumulacijsko jezero izgrađeni su u gornjem dijelu toka Cetine radi reguliranja njezina protoka, a zajedno s akumulacijskim jezerom Buško blato usklađuje protok u cijelom slivu kako bi HE Zakučac postigla što veću proizvodnju električne energije. Zapravo su gradnjom akumulacijskog jezera na rijeci Cetini, inače prvog ikad izgrađenog u kršu, postavljeni temelji hidroenergetskom sustavu Cetine kakvog danas poznajemo.

Perućko je jezero s površinom kod najvećeg uspora od gotovo 20 km2 treće po veličini jezero u Hrvatskoj, iza Vranskog i također umjetnoga akumulacijskoga Dubravačkog jezera na rijeci Dravi u Međimurju. Ovdje valja spomenuti i jednu čestu jezičnu dvojbu vezanu uz naziv jezera, brane i hidroelektrane koji se u mnogim izvorima neispravno piše Peruča. Naime ispravno je Peruća, kako se i u topografskim kartama naziva zaselak sela Satrića u općini Hrvace pokraj brane i kratko potopljeno vrelo po kojem su ime dobili i jezero i brana i hidroelektrana.

Projektiranje i gradnja >>>

Materijali