Ulaz za korisnike

Drvna biomasa - neželjeno dijete u zemlji s 48% teritorija pod šumom

|
Drvna biomasa - neželjeno dijete u zemlji s 48% teritorija pod šumom
 
Drvna biomasa - neželjeno dijete u zemlji s 48% teritorija pod šumom
Naše energetsko nacionalno bogatstvo umjesto u kotlovima Like, Gorskog Kotara i Slavonije primješava se ugljenu u TE-TO Ljubljana i TE Trbovlje ili se prodaje kao sirovina treće klase. Drvna industrija je na koljenima, Hrvatskim šumama lakše je mešetariti trupcima, a 99% peleta odlazi u izvoz. Istodobno, HEP gradi TE Plomin C na ugljen i za sada ozbiljnije ne razmatra upotrebu drvne biomase koja bi smanjila emisije CO2. Je li to energetska strategija ili stihija?

Medije proteklih dana trese skandal s natječajem Hrvatskih šuma za prodaju 600.000 t drvne biomase, po principu "tko prvi, njemu ugovor". Biznis je to vrijedan 162 milijuna kuna godišnje. Hrvatske šume, koje su natječaj raspisale, ponude su razmatrale prema redoslijedu zaprimanja sve do isteka raspoloživih količina. Priča je buknula kad se otkrilo da se prva na natječaj javila Sunčica Lalić, direktorica tvrtke Uni Viridas koja u Babinoj Gredi namjerava graditi kogeneraciju na biomasu snage 10 MW. Njena je tvrtka odmah i dobila ugovor na 14 godina, vrijedan 21,6 milijun kuna godišnje, a ugovor sa Šumama dobila je i tvrtka još jednog od nekadašnjih poslovnih partnera generala Vladimira Zagorca, no taj za razliku od Lalić već dovršava pogon.

"Slučaj Lalić" ili "Afera sječka", kako su je mediji brzopotezno prozvali zahvaljujući zvučnom imenu bivše manekenke, zapravo je poslužila da se skrene pažnja javnosti na neobičan način na koji se sklapaju ugovori u Hrvatskim šumama. Poziv zainteresiranima objavljen je u dnevnim novinama, pa... tko taj dan nije čitao novine ili nije na vezi imao Hrvatske šume, nije mogao doznati za natječaj na vrijeme da prikupi svu dokumentaciju. Zbog toga su mnogi ostali 'kratkih rukava'. Uvjeti natječaja bili su ipak nešto rigorozniji nego 2010., kada je sličan natječaj poništen kada je utvrđeno da je ogromna količina drvne biomase dodijeljena tvrtki kojoj je kogeneracija u Koprivničkom Ivancu još bila misaona imenica. Tada je za natječaj za drvnu biomasu bila dovoljna prethodna energetska suglasnost, odnosno samo rezervacija prostora namijenjenog gradnji energane. Sada je ipak trebalo priložiti energetsko odobrenje koje izdaje Ministarstvo gospodarstva, što znači da su tvrtke morale ishoditi barem lokacijsku dozvolu. Neobično, no bonitet tvrtke Hrvatskim šumama ionako nije bio bitan, možda jer znaju da će nepreuzetu drvnu masu ionako imati kome prodati u Italiji i to za sitan novac.

Put do dolaska do statusa povlaštenog proizvođača električne energije iz OIE-a dug je i mukotrpan, pa ni bioenergane nisu iznimka. Prethodnih godina značajan broj tvrtki nije mogao preuzeti biomasu iako su imale ugovore sa Šumama jer nisu uspjele ostvariti projekte. Bankama koje ih kreditiraju, EIB-u, EBRD-u i KfW-u nije dovoljan ugovor o sirovini, već za realizaciju kredita traže dozvole HERA-e i ugovor s HROTE-om, a do njih treba preskočiti puno stepenica. Mnogi u tome ne uspijevaju, a među njima ne nedostaje spekulanata s velikim ambicioznim projektima koji su nerijetko nedorađeni. Banke i investitori to, na sreću, prepoznaju i zato je dolazak do kredita i državnog novca za poticaje s razlogom otežan.

Više o ovoj temi >>>>

Materijali