Ulaz za korisnike

Dugotrajan beton

|
Dugotrajan beton
 
Dugotrajan beton
Koje sredstvo predstavlja tehnološki napredno rješenje za hidroizolaciju i površinsku zaštitu betonskih konstrukcija koje odgovara svim zahtjevima neophodnim za produljenje trajnosti betona i ostalih materijala uobičajenih u graditeljstvu

 Još do prije nekoliko godina je malo tko vjerovao kako veliki problem betonskih konstrukcija može biti njihova trajnost, umanjena zbog slabe otpornosti betona na agresivne elemente iz okoline. Brojni dokumentirani slučajevi degradacije betona kod velikih i malih konstrukcija, čak i u područjima udaljenim od agresivnih okolina, primorskim i planinskim, u kontaktu s čistom ili lagano kiselom vodom ili područjima izloženim termičkim udarima, ukazuju da je dugotrajan beton, odnosno otporan dugi niz godina na agresivne elemente iz okoline, praktički nemoguće izvesti s konstantnom kvalitetom.

Bitne varijable koje utječu na konačnu kvalitetu betona, leže u raznim fazama proizvodnog procesa i brojne su (ne manje od dvadesetak), a čine miks sastava betona, način skladištenja, transport i ugradnja, odležavanje, skidanje oplate itd. Čak i kod precizne kontrole kvalitete, matematički proračun predviđa vjerojatnost od 18% da beton ima defekata, slabih točaka prema agresivnim utjecajima iz okoline, s vjerojatnošću da će konačni proizvod biti dovoljno dugotrajan na 50-60% gradilišta.

Osim toga, duga ispitivanja vršena u laboratorijima, u optimalnim i zaštićenim uvjetima bez metalne armature, su pokazala da beton u blizini vanjskih površina, koje bi trebale biti barijera ulasku agresivnih elemenata, ima bitno smanjenu kvalitetu konglomerata. I sve to u prisutnosti jedne serije iz dijela okoline koji je problematičan za trajnost betona, prije svega vode. Voda je doista i odgovorna za pojavu korozije armature, omogućujući penetraciju ugljičnih dioksida i neograničen broj supstanci sadržanih u okolišu, kao što su kloridi i sulfati, koji reagiraju na nepredvidivi način s cementom i na kraju rastvaraju matricu.

 Zaštitni sloj produžuje vijek

Zaštitni premaz funkcionira na način da ne propušta vanjske negativne utjecaje, omogućuje disanje materijala i koji, povrh svega, prati konstrukciju u kontinuiranim termodinamičkim deformacijama. Degradacija betona, uzrokovana utjecajem agresivnih elemenata iz okoline, se može spriječiti zaštitnim premazom koji priječi kontakt i prodor tih agresivnih supstanci, i koji je fleksibilan, elastičan i visoke prionjivosti. Jedini realno moguć put za postizanje betona dovoljno otpornih na uvjete u suvremenoj okolini, koja je sve više agresivna, jest onaj koji štiti konstrukciju površinskim tretmanom i sprečava prodor zagađivača, kao što se odavno radi s drvom i željezom.

Zaštitni sloj treba biti u stanju stvoriti barijeru nepropusnu za agresivne supstancije (voda, ugljični dioksid, sulfati i kloridi), ali da tijekom vremena propušta isparavanje i da je otporan na sve moguće termičke šokove bez odvajanja od podloge ili čupanjem nje. Tradicionalni zaštitni premazi evidentno imaju ograničenu stabilnosti na podlozi, koja je ugrožena termičkim promjenama, bilo da se radi o zagrijavanju ili smrzavanju. S obzirom da se tanki zaštitni sloj nalazi na podlozi velike mase, promjene u temperaturi okoline uzrokuju različite promjene i u podlozi i u zaštitnom sloju, koji zbog toga ima tendenciju odvajanja od podloge.

Fenomen odvajanja od podloge je puno manje vjerojatan kad se radi o premazu niskog ili vrlo niskog modul elastičnosti. Osim toga, što je koeficijent istezanja (uslijed razlika u temperaturama) zaštitnog sloja sličniji koeficije-ntu podloge, toliko je i manji rizik njegovog oštećenja i odvajanja od podloge. Zaštitni sloj s vrlo niskim modulom elastičnosti koji je u stanju apsorbirati jake i uzastopne vibracije, naročito od teškog prometa i svakodnevne agresivne elemente omogućiti će dugotrajan vijek betonske konstrukcije.

Materijali