Ulaz za korisnike

Dvokrilni vanjski zid

|
Dvokrilni vanjski zid
 
Dvokrilni vanjski zid
Dvokrilni vanjski zid sastoji se za razliku od jednokrilnih zidova od dva masivna zidna krila između kojih leži zračni sloj i/ili sloj toplinske izolacije.

Zidna konstrukcija, općenito Dvokrilni vanjski zid sastoji se za razliku od jednokrilnih zidova od dva masivna zidna krila između kojih leži zračni sloj i/ili sloj toplinske izolacije. Prema zidnoj konstrukciji dvokrilnih vanjskih zidova razlikujemo zidove s

  • izolacijom jezgre (slika 5.5.-1)
  • sa zračnim slojem i toplinskom izolacijom (slika 5.5.-2)
  • sa zračnim slojem (slika 5.5.-3)
  • sa slojem žbuke (slika 5.5.-4)

    U principu zahtjevi postavljeni pred dvokrilne konstrukcije identični su u statički-konstruktivnom i građevinsko-fizikalnom pogledu zahtjevima za jednokrilne zidove, jedino što postoji jasna funkcionalna podjela pojedinačnih slojeva građevinskih elemenata. Unutarnje krilo ima u prvoj liniji statičku funkciju i funkciju akumulacije topline. Vanjsko krilo ispunjava zadaću zaštite od utjecaja atmosferilija te estetsku zadaću. Termoizolacijski sloj između ispunjava u bitnom sve zahtjeve toplinske zaštite. Zbog visokih zahtjeva u pogledu toplinske zaštite danas se u pravilu koriste dvokrilni zidovi s izolacijom jezgre. Kompletna zidna konstrukcija djeluje kao zvučna izolacija od vanjske buke.

    Kod dvokrilnog vanjskog zida sa žbukanim slojem razlikuje se izvedba sa slojem žbuke na vanjskoj strani unutarnjeg krila te izvedbe sa slojem žbuke na vanjskom krilu. Prva navedena vrsta izvedbe sadržana je u normi DIN 1053-1, ali se iz različitih razloga ne preporuča. Kod izvedbene varijante“žbuka na vanjskom krilu“ kod odabira žbuke u obzir svakako treba uzeti izmjene forme vanjskog krila uslijed oscilacija vlage i temperature.

    U dvokrilne vanjske zidove ubraja se i dvokrilni pregradni zid objekta koji se obrađuje zasebno.

    Nosivo unutarnje krilo

    Nosivo unutarnje krilo debljine najmanje od 115 mm preuzima statičku funkciju i dimenzionirano je prema normi DIN 1053-1.

    Sidrenje, sidra

    Vanjsko i unutarnje krilo povezuju se žičanim sidrima prema normi 1053-1 ili sidrima prema općim građevinsko-nadzornim certifikatima od nehrđajućeg čelika. DIN sadrži zahtjeve u pogledu oblika žičanog sidra, razmaka ugradnje u ležajne fuge te horizontalne i vertikalne razmake između sidara. Osim toga u normi DIN 1053-1 utvrđeni su potrebni promjeri sidara te najmanja količina po m ² zidne površine u ovisnosti o razmaku zidnih krila te visini zidnih područja iznad zemljišta.

    Vertikalni razmak sidara iznosi prema DIN 1053-1 najviše 500 mm, horizontalni razmak najviše 750 mm.

    Žičana sidra prema normi DIN 1053-1 postavljaju se prilikom zidanja u ležajne fuge zidnih krila. Kod ziđa s tankoslojnom mortom postoje građevinsko-nadzorno adekvatno certificirana sidra od nehrđajućeg čelika. Detalji su regulirani u DIN 1053-1 ili u građevinsko-nadzornim certifikatima. Ukoliko sidrenje u ležajnim fugama unutarnjeg krila nije moguće, sidrenje se može vršiti i građevinsko-nadzorno certificiranim tiplama.

    Kod dvokrilnih konstrukcija s toplinskom izolacijom i zračnim slojem ili izolacijom jezgre postavljaju se na sidra u području zračnog sloja plastične drenažne podloške i spojne pločice, kojima se sprečava prodor vode kroz vanjsko krilo preko žičanih sidara te dalje do toplinske izolacije; ta voda cijedi se preko plastičnih podloški. Spojne pločice imaju funkciju fiksiranja izolacijskog materijala.

    Zračni i termoizolacijski sloj

    Kod dvokrilnih konstrukcija bez toplinske izolacije zračni sloj mora iznositi najmanje 60 mm, kod primjene sidara prema DIN 1053-1 debljine iznosi najviše 150 mm. Debljina zračnog sloja smije se reducirati do 40 mm ako je mort za sljubnice nanesen makar na strani šupljeg prostora. Zračni sloj ne smije se prekidati mostovima morta i svakako se mora zaštiti adekvatnim mjerama od otpadanja morta.

    Kod dvokrilnih vanjskih zidova s toplinskom izolacijom i zračnim slojem debljina zračnog sloja mora iznositi najmanje 40 mm i ne smije se dodatno sužavati zbog neravnosti termoizolacijskog sloja. Kako najveći mogući dopušteni svijetli razmak krila ziđa kod sidrenja sidrima prema DIN 1053-1 iznosi maksimalno 150 mm, uobičajeno je da se bira izolacijski materijal debljine 100 mm. Primjenom certificiranih sidara razmak između krila može se povećati i do 200 mm adekvatno postojećim građevinsko-nadzornim certifikatima.

    Kod dvokrilnog ziđa s izolacijom jezgre(slika 5.5.-1) šuplji prostor između krila mora biti u potpunosti popunjen termoizolacijskim materijalom ukoliko je izolacijski materijal normiran za to područje primjene odnosno ukoliko je njegova uporabivost dokazana prema postojećim građevinsko-nadzornim propisima- odnosno općim građevinsko-nadzornim certifikatom.

    Kao materijali za termoizolaciju dopuštene su ploče, granulati, mreže i zasipi od izolacijskih materijala koji trajno odbacuju vodu.Termoizolacijske ploče i mreže uvijek se postavljaju dvoslojno s pomaknutom naslagom ili jednoslojno ali s utorom i uz dobro učvršćivanje.Kod rinfuznih termoizolacijskih materijala – recimo granulati mineralnih vlakana, polistirol ili perliti treba voditi računa da izolacijski materijal potpuno ispunjava šupljinu te da je dovoljno sabijen kako bi se spriječilo kasnije slijeganje.

    Vanjsko krilo

    Zadaci vanjskog krila su preuzimanje i prijenos sila vjetra, zaštita od atmosferilija i estetika (oblikovanje). Izvodi se obično kao vidno ziđe i mora imati debljinu od najmanje 90 cm. I ovdje su sve posebnosti kod projektiranja i izvedbe kao što su podupiranje i oslanjanje regulirani u normi DIN 1053-1.

    Izoliranje

    Kako nije isključeno da će oborinska voda prodrijeti kroz vanjsko krilo svakako treba osigurati da se ta voda bez oštećena izvede prema vani.

    Zato je u području podnožja dvokrilnog zida te preko nadvoja neophodno postavljanje izolacije koja će se izvesti na vanjskoj površini unutarnjeg krila, zatim u međuprostoru između krila s nagibom prema vani te u području vanjskog krila horizontalno do vanjske površine. Za drenažu vode otvorenima treba ostaviti udarne sljubnice u prvom, u danim slučajevima i drugom nizu zidnih elemenata preko izolacije.

    Uz tematiku izolacija vidi DGfM-podsjetnik, odlomak 12, upute o literaturi(1.4)

    Quellen: [1] Bundesverband Porenbeton:

    Porenbeton Handbuch, 2002

    [2] Wienerberger Ziegelindustrie GmbH:

    Technische Information Ziegelsystem, 2006

    [3] Rich, H.: Die Maurerfibel, Hrsg.: Bundesverband Kalksandsteinindustrie eV, Hannover 2004

    Stand: 05/2009

    Bearbeitung: Dipl.-Ing. Heiko Koch,

    Prof. Dr.-Ing. Werner Seim

    www.mauerwerksbau-lehre.de

  • Materijali