Ulaz za korisnike

Dvokrilni vanjski zidovi

|
Dvokrilni vanjski zidovi
 
Dvokrilni vanjski zidovi
Dvokrilne zidne konstrukcije sastoje se od dva zasebna zida koji se zidaju jedan pored drugog i povezuju se žičanim sidrima.

Izvedbene varijante;

  • Dvokrilni vanjski zid sa zračnim slojem
  • Dvokrilni vanjski zid sa zračnim slojem i toplinskom izolacijom
  • Dvokrilni vanjski zid s izolacijom jezgre
  • Dvokrilni vanjski zid sa slojem žbuke
  • Konstrukcijski princip isti je za sve varijante

    Krilo predzida od zidne opeke postojane na mraz kao što su KS obložne opeke ili klinker služi kao zaštita od udara kiše nošene vjetrom i može biti potpuno mokro. Vlaga (u zidu i kao slobodna voda) isušuje se zahvaljujući stražnjoj ventilaciji između dva krila, voda koja je već prodrla odvodnjava se na točki podnožja. Izolacija točke podnožja unutar konstrukcije te udarne fuge u krilu predzida predstavljaju važne izvedbene kriterije kvalitete.

    Propisani razmak između dva krila kreće se između 60 i 150 mm. Ne nosivo krilo predzida, u pravilu debljine 11,5 cm, povezano je sa stražnjim zidom preko žičanog sidra. Njihov najmanji dopušteni broj kao i najveći razmaci utvrđeni su normom DIN 1953-1. Plastična ploča na sidrima omogućuju kapanje puzeće vlage. Krilo predzida mora biti oslonjeno velikoplošno i horizontalno te podupirano u maksimalnim visinskim razmacima od 12,00 m pomoću čeličnih kutnih elemenata (nehrđajući). U normi DIN 1053-1 možete naći dodatne propise o podupiranju. U vanjskom krilu postavljaju se okomite dilatacijske fuge koje se izvode ili otvoreno( kod izolacije unutarnjeg krila folijama i s malom širinom fuga) ili se zatvaraju izolacijskim materijalom, trakama fuga odnosno izolacijskim profilima.

    Za izvođenje silase koristi samo unutarnji zid.

    Toplinska zaštita osigurava se preko stražnjeg zida. Za to su pogodne sve vrste laganih zidnih opeka, koje se oblažu posteljicama od laganog odnosno tankog morta. Kao dokaz toplinske zaštite prema normi DIN 4108 u obzir se trebaju uzeti i zračni sloj i krilo predzida. U principu se u stražnjem krilu zida koriste sve vrste opeke –lagane (toplinska zaštita) ili teže (veća opterećenja). Vrste opeke i zidanje moraju biti međusobno usklađeni u cilju izbjegavanja deformacijskih pukotina.

    Toplinska izolacija ugrađena između zidnih krila je ili otraga ventilirana (slobodni presjek 40 mm) ili bez zračnog sloja (izolacija jezgre). Stražnje ventiliranje ima građevinsko fizikalne prednosti za cijelu zidnu konstrukciju i štiti izolacijski materijal (vlaknaste ploče) od vlage. Zaštita od vlage prvi je kriterij kod izolacije jezgre (hidrofobirane vlaknaste ploče, zasipi, ekstrudirana pjena).

    Dvokrilni zid s izolacijom jezgre

    S dvokrilnom zidnom konstrukcijom s izolacijom jezgre, kod koje je kompletni šuplji prostor između dva krila ispunjen izolacijskim materijalom mogu se postići visoke vrijednosti toplinske izolacije. Za povećanje svojstva otpora od naprezanja udarima kiše vanjsko krilo debljine najmanje 11,5 cm mora se sastojati iz zidne opeke postojane na mraz te mora imati svijetli razmak 15 cm od nosivog unutarnjeg krila.

    Toplinska izolacija koja se nalazi u međuprostoru može biti od ploča, granulata, zasipa ili pjene te mora biti trajno hidrofobna, dakle mora odbijati vodu.

  • Materijali