Ulaz za korisnike

Dvorana Krešimir Ćosić u športskom centru Višnjik u Zadru

|
Dvorana Krešimir Ćosić
 
Dvorana Krešimir Ćosić
Dvorana Krešimir Ćosić

U Zadru je na prostorima bivše vojarne JNA izgrađena dvorana u sklopu velikoga športskog centra, ponajprije namijenjena gradskome košarkaškom klubu. Glavnu dvoranu, dvije pokrajnje i ostale sadržaje trebala je prekriti velika betonska kupola. Nakon početka radova došlo je do promjene projekta pa je kruna kalote kupole zamijenjena čeličnom konstrukcijom i prednapet temeljni prsten kupole. To je najveća kupola izgrađena u Hrvatskoj, a dvorana je dobro primljena od gledatelja.

Branko Nadilo UDK ................................................................725.826:624.041

Autor: Branko Nadilo, urednik-novinar, časopis Građevinar, Zagreb

1 Uvod

Zadar je s gotovo 80.000 stanovnika peti po veličini grad u Hrvatskoj iza Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. To je ujedno i jedno od najvećih športskih središta u našoj zemlji, posebno kad je u pitanju košarka, jer je košarkaški klub Zadar samo od 1998. do danas osvojio čak sedam trofeja. Klub ima ambicija igrati i u europskim takmičenjima za koja je slavna stara dvorana u Jazinama, izgrađena 1967., sasvim neodgovarajuća. Stoga se od početka 2004. počela na prostorima bivših vojarni u gradskom predjelu Višnjik graditi nova velika višenamjenska dvorana u sastavu golemoga športskog središta, namijenjena ponajprije gotovo svim dvoranskim športovima te brojnim drugim kulturnim i zabavnim priredbama.

Istodobno se na istome prostoru počelo graditi zatvoreno bazensko plivalište s natjecateljskim bazenskim plivalištem, skakaonicom i bazenima za rekreacijsko plivanje, a u planu su još teniska igrališta, otvoreni bazeni, trgovačko-poslovni centar i nogometni stadion.

Građenje je omogućeno činjenicom da je grad Zadar od Ministarstva obrane dobio prostore negdašnjih vojarni, a gradnja je fi nancirana izdavanjem gradskih obveznica na iznos od 18,5 milijuna eura. Obveznice su izdane 1. rujna 2004., a dospijevaju na naplatu 1. rujna 2011.

Športski se centar Višnjik inače gradi nadomak gradskog središta, na prostoru gdje je nekad bila smještena tenkovska jedinica i gdje su bili vojni hangari. Centar će se graditi postupno, a dvorana i bazen tek su njegov začetak.

2 Projekt višenamjenske dvorane

Novo je športsko-rekreacijsko središte smješteno između Poluotoka kao stare gradske jezgre na jugu i naselja Bili Brig na sjeveroistoku. Taj je položaj u odnosu na ostale gradske sadržaje vrlo povoljan. Sa sjeverozapadne je strane omeđen Ulicom Edvina Androvića, s jugoistočne Splitskom ulicom, sa sjeverne strane obiteljskim kućama, a s južne će se strane nastavljati športski sadržaji kompleksa. Obje su spomenute ulice značajne gradske prometnice koje s ostalim gradskim ulicama tvore čvrstu urbanu gradsku matricu. Tako dobra prometna povezanost približava novi centar Višnjik gradskomu središtu i omogućuje mu dobru pješačku i motoriziranu vezu sa svim dijelovima grada. Gradnja športsko-rekreacijskog centra oživljava jake pješačke tokove između sjevera i juga, odnosno Bilog Briga i Poluotoka, jer se višenamjenska športska dvorana, teniska igrališta i plivalište grade upravo na pola puta između tih dvaju gradskih dijelova. Time se za pješake oživljavaju dosad neatraktivni prostori kojima se daje novi urbani karakter, značenje i posebnost. Dobroj će prometnoj povezanosti pridonijeti i brojna mjesta za parkiranje, podzemne garaže i rekonstrukcija prometnica tog dijela grada (slika 1.).

Urbanističko-arhitektonsko rješenje cijelog prostora izradila je zadarska tvrtka Marinaprojekt d.o.o. (glavni projektant: Nikola Bašić, dipl. ing. arh.), a predviđeno je da se postojeći vojni hangari uklone. Nova se višenamjenska dvorana gradila na istočnome dijelu kompleksa, pokraj Splitske ulice, gdje su još predviđeni posebna sponzorska kuća, višenamjenska višekatna zgrada i garaže. Zbog konfi guracije sve su se planirane nove zgrade morale maksimalno prilagođavati uvjetima na terenu (slika 2.).

Projekt višenamjenske gradske športske dvorane izradio je prema pozivnom natječaju prof. dr. sc. Marijan Hržić iz tvrtke Arhitektonski atelier Hržić, projektiranje i građenje d.o.o. iz Zagreba, koji u projektiranju javnih građevina ima golemo iskustvo, a bio je i jedan od projektanata dvorane Cibona u Zagrebu.

Osnovna je dakle namjena dvorane održavanje košarkaških utakmica, a njezina multifunkcionalnost omogućuje i održavanje raznih drugih športskih aktivnosti te glazbenih manifestacija, sajmova, skupova i raznih drugih aktivnosti koje su potrebne jednome suvremenom gradu. Dvorana je tlocrtno pravilnoga kružnog oblika s promjerom od 135,12 m, a natkrivena je kalotom koja je u tjemenu, od poda košarkaške dvorane, visoka 26,2 m. Za održavanje športskih priredaba projektirana je glavna dvorana s cjelokupnim pogonom te dvije polivalentne dvorane s vlastitim pomoćnim pogonom (svlačionice za igrače i suce), a te će dvorane tijekom košarkaških natjecanja (turnira) služiti za trening ili pomoćna natjecanja.

Predviđeno je da se dvorana gradi u dvije faze. U prvoj su predviđeni svi dijelovi nužni za održavanje športskih priredaba najvišega ranga, a to se ponajprije odnosi na glavnu dvoranu. Ostali će se dijelovi graditi do razine tzv. rohbau izvedbe, dakle do zatvaranja svih otvora i konačne obrade pročelja. Druga će faza izgradnje s potpunim opremanjem ostalih dvorana ovisiti o fi nancijskim mogućnostima.

Višenamjenska se športska dvorana gradi na površini od 13.000 m2. Korisna površina iznosi približno 14.300 m2 na prvoj razini i otprilike 5200 m2 na tribinama gledališta. Dvorana ima dvije razine: razine -4,22 (razine terena – kota +26,98) i razine ±0 (kota +31,2). Na prvoj se nalazi pristup za službeno osoblje, igrače i sve ostale službe koje su zadužene za funkcioniranje i održavanje dvorane, a na drugoj je osiguran pristup publike.

Razina je poda dvorane na -4,22 i smještena je u sredini kružnoga amfi teatra promjera 52,9 m. U središtu je igralište koje se može prilagoditi raznim športovima. Oko igrališta je osigurana posebna sigurnosna zona za domaće i gostujuće igrače, službeno osoblje te fotoreportere, a u dijelovima kružnih segmenata uz uzdužnu liniju igrališta nalazi se prostor za predstavnike medija, dok su na suprotnoj strani tzv. VIP gosti i drugi posjetitelji s pozivnicama.

Predviđeno je da gledalište uz igralište bude na teleskopskim tribinama koje se mogu sklopiti uz kružni zid dvorane, a to je učinjeno zato da bi se u dvorani mogli održavati i drugi, ponajprije športski sadržaji za koje je potrebno veće igralište.

Inače na ovoj su najnižoj razini smještene i ostale polivalentne dvorane sa svlačionicama, garderobama, kupaonicama i sanitarnim prostorijama za suce i službeno osoblje te sobe za trenere, ambulantom, sobom za hidroterapiju i doping kontrolu s pratećim sadržajima. Uz glavnu su dvoranu uz ulaz i izlaz smještene i četiri grupe sanitarija za publiku s odvojenim ženskim i muškim dijelovima te posebnom prostorijom za invalide. U tome su prostoru i tehničke prostorije nužne za športsko funkcioniranje dvorane, ali i dvorana za fi tnes s garderobama i sanitarijama te spremišta, dok se u preostalom dijelu nalaze poslovni prostori. Na suprotnoj strani, jugozapadno od fi tnesa, smješteni su VIP saloni, dvorane za novinarske konferencije, restoran s priručnom kuhinjom za VIP goste i prostorije uprave. Za VIP goste i igrače s vanjske je strane projektiran i poseban ulaz s parkiralištem.

Izlazi i ulazi u glavnu dvoranu predviđeni su dijagonalno na igralište. Sastoje se od ulaznog predvorja s vjetrobranom i glavnog hola iz kojega se ulazi u glavnu dvoranu te kružnog hodnika iz kojega se ulazi u sve prostorije koje se nalaze na toj razini.

Razina ±0 glavna je zona za ulazak publike u dvoranu. Pristup je osiguran preko četiriju vanjskih ulaza. Ulaz publike u glavnu dvoranu osiguran je preko središnjega kružnog hodnika koji je smješten ispod tribina dvorane i dvanaest ulaza u zonu gledališta. Iz kružnog se hodnika gledatelji penju na gornji dio tribina kojih ima 14 redova, i podijeljeni su u 24 segmenta, a mogu se i spuštati u donji dio koji ima tri reda fi ksnih tribina i devet redova u teleskopskom dijelu. Na vrhu tribina (kota +8,97) nalazi se rubni kružni hodnik odakle se ulazi u lože za gledatelje sa stalno zakupljenim ulaznicama. Na toj su razini i tehnička prostorija te prostorija za središnji nadzor i upravljanje uređajima, a obodni hodnik služi i za izlazak gledatelja s gornjega dijela gledališta.

U tjemenu krova krovna kupola promjera 12 m omogućuje prozračivanje i osvjetljavanje dvorane, a otvaranje je predviđeno hidrauličkim uređajem. Zenitalno se osvjetljenje inače pokazalo vrlo dobrim rješenjem za dnevne programe u dvorani. Svaki je projekt ovako velike dvorane, a riječ je o dvorani s jednim od najvećih raspona u Europi, pravi izazov projektantima. Urbanističko-arhitektonsko rješenje nije pri izboru oblika stvaralo velike dvojbe jer je dvorana mogla biti ili eliptičnoga ili kružnoga oblika. No velika je prednost izabranog rješenja u tome što je izrazito funkcionalno i fl eksibilno, a to se posebno očituje u dvije manje dvorane s malim gledalištima koje, primjerice, može poslužiti i za školu košarke. Osim toga nova se građevina izvrsno uklopila u prostor i u budući veliki športski kompleks, posebno u odnosu na predviđeni središnji trg i okolne zgrade. Nova je građevina u Zadru vrlo dobro prihvaćena, a navijačima posebno imponira njezin izgled i veliko gledalište. Čak za novu dvoranu tvrde da je to jedina kružna građevina u Zadru nakon crkve Sv. Donata.

3 Konstrukcija višenamjenske dvorane

Nosivi je sustav dvorane u projektu bio podijeljen na nosive sustave gledališta i drugih prostora ispod kupole te na nosivi sustav krovišta. Nosivi se sustav gledališta i drugih prostora ispod kupole sastoji od nosivih armiranobetonskih zidova, stupova, ploča, greda i armiranobetonskih nosača gledališta. Armiranobetonski su zidovi dvorane ojačani armiranobetonskim nosivim stupovima nosača gledališta. Kružno gledalište dvorane oslanja se na 36 armiranobetonskih zidova koji se s tri stupa oslanjaju na temelje. Preko radijalnih nosača gledališta polagat će se montažni L elementi na koje će se polagati sjedala za gledatelje.

Za nosivi je sustav krova bila predviđena armiranobetonska ljuska debljine pri temelju od 30 cm, a u ostalom dijelu 20 cm (u početku 12 cm), u ukupnoj površini od 13.963,28 m2, a radi lakšega pristupa, na dvije je nasuprotne strane otvorena (“izrezana”) s devet trapezastih isječaka.

Projekt je konstrukcije izradila tvrtka D&Z d.o.o. iz Zadra (projektant: Davor Uglešić, dipl. ing. građ.), a reviziju projekta konstrukcije obavila je tvrtka Idassa comerce d.o.o. iz Zadra (revident: mr. sc. Josip Babeli). Međutim, na intervenciju nadzorne službe došlo je do izmjene projekta kupole. Preprojektiranje je obavio arhitekt prof. Marijan Hržić. Za novo projektirano stanje izrađen je projekt konstrukcije i za to je ishođena i nova građevna dozvola. Na projektu konstrukcije kao suradnici sudjelovali su prof. dr. sc. Milutin Anđelić i prof. dr. sc. Damir Lazarević s Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Radioničke je nacrte čelične konstrukcije izradio mr. sc. Edo Hemerich, dipl. ing. građ. Arhitektonskim je projektom predviđeno zatvoriti prostor dvorane odsječkom sfere polumjera 97 m, promjera osnovice 140 m i visine tjemena 31 m. Zamišljeno je da se u dvoranu ulazi kroz velike otvore na plaštu koji su grupirani u dva nasuprotno postavljena niza. Svaki niz čini devet pravokutnih otvora, približnih dimenzija 6 x 20 m na razmacima od 5 m.

S obzirom na zadani oblik, logičan izbor statičkoga sustava krovišta jest kupola. Međutim, zbog arhitektonskog zahtjeva veliki otvori prekidaju prirodan tijek meridijalnih sila, a posebno je to slučaj s prstenastim silama u kupoli koje moraju skretati oko otvora. Skretne sile koje nastaju uzrokuju velika vlačna naprezanja, osobito pri krajnjim otvorima. Time je narušen temeljni princip nosivosti kupole, a to je ujedno zbog velikoga raspona stvaralo projektantima velike teškoće.

Izvornim je rješenjem bila previđena izvedba armiranobetonske kupole bez prednapinjanja temeljnog prstena, a upravo se to pokazalo ključnim problemom. Naime, iako je prema geomehaničkom elaboratu određena znatna horizontalna krutost temeljnog tla, podatak nije bio pouzdan jer se radilo o plitkom temeljenju. Stoga su moguća trošnost, malo vertikalno opterećenje površinskog tla i vjerojatni radovi u neposrednoj blizini građevine smještene u gradu (primjerice radi većih iskopa za temeljenja drugih građevina ili za provođenje instalacija) mogli znatno smanjiti horizontalnu krutost tla. Zbog toga je bilo rizično pretpostaviti da dio potiska kupole preuzima tlo, posebno zbog poznate osjetljivosti takvih konstrukcija na horizontalne pomake. Drugim riječima, horizontalna krutost temeljnog tla nije mogla biti bitan dio statičkoga sustava kupole.

Ispravan je dakle pristup bio poništiti potisak kupole za osnosimetrična djelovanja prednapinjanjem temeljnog prstena. Na taj se način tlo moglo opteretiti samo djelovanjem potresa ili vjetra, a i onda jedino ako se svlada trenje po plohi dodira temelja i tla, što za propisana djelovanja nije vjerojatno.

Međutim, zbog velike težine, neracionalnim se pokazalo prednapinjati kupolu koja bi bila u cijelosti armiranobetonska. Tada bi veličina sile prednapinjanja pa i dimenzije temelja bili preveliki. Zbog toga je bilo logično smanjiti težinu kupole izvedbom dijela konstrukcije u čeliku. Odlučeno je da na visini od 20 m pa do tjemena betonski plašt bude zamijenjen cijevnom rešetkastom kupolom (cijevi 323,9 x 7,1 mm, a tjemeni prsten 508 x 11 mm) promjera 90 m i visine 11 m. Ipak i te su izmjene izazvale određene probleme koje je statičkim računom i dimenzioniranjem trebalo riješiti.

Najprije je iznad otvora bila predviđena prečka čime se dio nosivoga sustava kupole pretvorio u zakrivljenu okvirnu konstrukciju koja leži na sfernoj plohi. Nadalje, u prečki se pojavila velika tlačna prstenasta sila jer je potisak čeličnog dijela kupole na prečku puno manji od potiska prije planiranoga betonskog dijela. Štoviše, taj je potisak u izvornome projektu stvarao vlačnu prstenastu silu u visini prečke. Zatim, zbog okvirnog djelovanja, osim uzdužnih sila, oko otvora su se pojavili i momenti savijanja pa je cijelo područje trebalo ojačati gredama. Konačno, zbog problema stabilnosti izvan sferne plohe i prečku je trebalo ojačati konzolnom istakom. Opisana su ojačanja uzrokovala dodatne teškoće u projektu montaže i izvedbi oplate.

Raspored štapova čeličnog dijela kupole također je uzrokovao probleme jer prema propisima i raspoloživoj literaturi, nije bilo moguće izračunati kritičnu silu izbočenja za tako oblikovanu rešetku. Zbog toga se moralo pristupiti složenim proračunima postkritičnih grana nosivosti perturbacijom modela oblicima izbočenja.

Iako je vanjskim oblikom krovište zadržalo oblik kupole, valja istaknuti da je samo njezin punostijeni dio (između dva niza otvora) zadržao klasičan princip nosivosti punostijene ljuske.

4 Izgradnja i otvaranje dvorane

Investitor je izgradnje dvorane tvrtka za upravljanje športskim objektima Športski centar Višnjik d.o.o. koja je u potpunom vlasništvu grada Zadra. Izvođač je radova bio Lavčevićinženjering d.o.o. iz Splita odnosno podizvođač Hering Ploče d.o.o., a radove je nadzirao IGH d.d. iz Zagreba. Dvorana je inače namijenjena športskim, estradnim i drugim sadržajima jer tako velika građevina ne može služiti samo za športsku namjenu.

Za potrebe športskog centra rekonstruirana je Splitska ulica, a zapadni je dio kompleksa priključen na vodovod i kanalizaciju. I svi su ostali priključci rekonstruirani i pojačani, posebno i stoga što za zgrade stare vojarne, u jednoj je takvoj i uprava centra, nije sačuvana nikakva dokumentacija. Sve su zgrade bile dotrajale i uništene, a većina ih je i srušena.

Za izvođače je gradilište bilo velik izazov i to ne samo zbog problema s izmjenom projekta. Gradilište su često posjećivali profesori sa studentima građevinskih fakulteta, ali i učenici srednjih i osnovnih škola. Radovi su naime započeli s iskopima 8. siječnja 2004., a betonski su radovi započeli 23. rujna 2004. Sve je betonske radove u rohbau izvedbi izvodio Hering, za vodovod i ostale instalacije u dvorani bio je zadužen Krik d.o.o. iz Splita, a čeličnu je krovnu konstrukciju izradio Dalekovod d.d. iz Zagreba.

Betonski su se radovi izvodili klasičnom drvenom oplatom koja je ipak bila zakrivljena. Posebni su složeni bili i montažni elementi za tribine, od koji je svaki krug imao drugačiji polumjer.

Svi problemi vezani uz izmjene projekta konstrukcije oduljili su građevinske radove. Dvorana je stoga za športska nadmetanja otvorena krajem svibnja 2008., kada je ugostila rukometaše na kvalifi kacijskim utakmicama za Olimpijske igre, što znači da je rok izgradnje produljen za više od tri godine. No uključivanje te lijepe dvorane u program 21. svjetskog rukometnog prvenstva na određeni je način pomoglo da se smanje troškovi izazvani izmjenom projekta i produženom gradnjom. Naime i ovdje je, kao i kod drugih dvorana Vlada sudjelovala u pokrivanju dijela troškova.

Ipak dvorana je dosad uspješno položila svoj javni ispit, a posebno su oduševili fanatični zadarski navijači koji su dvoranu izvrsno prihvatili, a zbog zanimljiva izgleda nazvali su je – Pod pekom. Inače je u međuvremenu plebiscitarnom odlukom svih građana dvorana nazvana prema legendarnom zadarskom košarkašu Kreši Ćosiću, jednom od najboljih košarkaša, a možda i športaša koje smo ikad imali.

Sada je u cijelosti izgrađena i opremljena glavna dvorana, a preostale dvije manje i brojni komercijalni sadržaji bit će, kako se najavljuje, završeni još ove godine. Bilo je predviđeno da se manje dvorane grade i opremaju postupno, ali će se vjerojatno to odmah učiniti jer je postojanje jedne pomoćne dvorane među uvjetima za održavanje utakmica svjetskoga rukometnog prvenstva.

Osnovna je športska namjena dvorane, ponajprije zbog velike zadarske tradicije, održavanje košarkaških utakmica, ali su predviđeni i drugi glazbeni i športski sadržaji.

U glavnoj je dvorani za košarkaške utakmice (što je zbog zadarske tradicije i njezina glavna namjena) predviđeno 9000 sjedećih mjesta, ali ih je za rukometna takmičenja predviđeno približno 7000.

Dvorana je opremljena odgovarajućom propisanom podlogom, ali i najsuvremenijom tonskom i semaforskom opremom. Posebno se ističe središnji semafor, težak tri tone, na kojem gledatelji osim podataka o igračima, rezultatu i vremenu mogu pratiti snimke pojedinih dijelova utakmice.

Ugovorena cijena izgradnje višenamjenske dvorane bila je 65 milijuna kuna (bez PDV-a), a u tu cijenu nije bila uračunana vrijednost inventara, uređenje okoliša i kotlovnice. No nije nigdje objavljeno koliko je na kraju stajala cjelokupna izgradnja. Valja reći da se pokraj dvorane istodobno gradilo i zatvoreno bazenskog plivalište, koja se točno naziva “Središte plivačkih sportova Zadar – zatvoreno bazensko plivalište”, a projekt je izradio Nikola Bašić, dipl. ing. arh. No i ta se gradnja, koja je započela u isto vrijeme kada i dvorana, znatno oduljila i, prema najavama plivalište bi trebalo bi biti otvoreno tijekom ove jeseni.

5 Zaključak

Velika dvorana Krešimir Ćosić u sastavu Športskog centra Višnjik u Zadru ima najveću kupolu ikad izvedenu na našim prostorima. U njezinoj je gradnji bilo mnogo problema, posebno onih vezanih uz izmjenu projekta konstrukcije, ali sve je ipak završilo s “hepiendom”. Dvorana u početku gradnje uopće nije bila predviđena za utakmice svjetskoga rukometnog prvenstva, uostalom domaćinstvo je tog prvenstva Hrvatska dobila tek sredinom 2006., u vrijeme kada je prema prvim planovima dvorana već trebala biti završena.

Ona je ponajprije bila namijenjena zadarskim košarkašima koji su pravi športski mezimci grada Zadra, ali i velika vrijednost ukupnoga hrvatskog športa. No rukometna je reprezentacija posljednjih godina naša najtrofejnija športska ekipa i u Zadru je iznimno dobro primljena, pa će naši rukometaši priželjkuju da se tu ponovno ogledaju, što će se vjerojatno i dogoditi jer će igrati utakmice od drugoga kruga nadalje. Upravo je održavanje Svjetskoga rukometnog prvenstva početkom 2009. bila na neki način i sretna okolnost za Grad Zadar kao investitora. Na taj su način dijelom namireni povećani troškovi duljega građenja.

Sasvim je sigurno da će zadarska dvorana biti iznimno atraktivna svima onima koji u njoj budu nastupili ili budu dolazili kao navijači i gosti. Komplimente je ta višenamjenska dvorana u Zadru dobivala u svim dosadašnjim športskim susretima jer je svojim neobičnim izgledom i dobrom opremljenošću zadivila i domaće i strane gledatelje i športske funkcionare. Još kada se prikladno uredi okoliš i ostali sadržaji ispod kupole, bit će to dvorana u kojoj će rado nastupati brojni športaši i glazbenici te koju će, što je možda i važnije, kao i dosad vrlo rado posjećivati brojni gledatelji.

Izvori

[1] Urbanističko-arhitektonska i projektna dokumentacija

Izvor:

HRVATSKI SAVEZ GRAĐEVINSKIH INŽENJERA SABOR HRVATSKIH GRADITELJA 2008

CAVTAT 6. - 8 studeni 2008.

Materijali