Ulaz za korisnike

Elektrotehnička postrojenja u zgradama

|
Elektrotehnička postrojenja u zgradama
 
Elektrotehnička postrojenja u zgradama
Elektrotehnička postrojenja u zgradama

Elektrotehnička postrojenja u zgradama podliježu dijelom iznimno visokim zahtjevima, te mogu pokazivati nedostatke usljed kratkotrajnih preopterećenja, grubih vremenskih utjecaja, nestručnog rukovanja, zahvata laika, te oštećenja provođenjem drugih građevinskih mjera.

Starenje uporabljenih izolacijskih materijala, naročito pod nepovoljnim uvjetima (visoke temperature, visoka koncentracija vlage) manifestira se u smanjenju sposobnosti izolacije te tako i povećanjem gubitaka.Ukoliko se nekom električnom postrojenju jake struje izvode izmjene, obnova ili proširenje, nakon provjere treba i dokazati da su zahtjevane sigirnosne mjere učinkovite.

Ta provjera sadržava vizualnu kontrolu, probu i mjerenje. I bez izmjena i proširenja potrebna je u cikličnim razmacima stručna inspekcija, kako bi se osiguralo besprijekorno stanje uređaja, te tako i funkcija i pogon bez opasnosti. Prema uputama za izvođenje propisa o zaštiti na radu (vrijedi samo za industrijsku uporabu) stabilna i fiksirana električna postrojenja i uređaji provjeravaju se svake 4 godine.

Električni pogonski elementi koji nisu fiksirani kao što su priključni vodovi s utikačima, produžni i priključni vodovi, te uklopno-isklopni uređaji kontroliraju se svakih 6 mjeseci. Navedeni ispitni rokovi su srednje vrijednosti. Posebna električna oprema, recimo uređaji za liftove, podliježe zbog specifičnih visokih sigurnosnih zahtjeva češćim kontrolama i sačinjavanju protokola. U ovisnosti o cijeni sata rada na liftovima se moraju izvoditi radovi održavanja i obnove najmanje svaka 3 mjeseca , te jedom godišnje inspekcija od strane stručnih revizora. Gromobranski uređaji se inspiciraju ciklično, naročito nakon oluja i nevremena, pa i kod građevinskih radova, jer defektni gromobranski uređaj povećava rizik od udara groma

Kontrola i snižavanje pogonskih troškova

Tekući troškovi pogona i kontrola potrošnje

Polazi se od činjenice da se za postojeće postrojenje centralnog grijanja posreduje maksimalna snaga grijanja , dakle snaga kotla na bazi iskustvenih vrijednosti ili dimenzioniranja opterećenja grijanja, dakle vrijednost daljinske ili blizinske topline. Kod zamjene grijanja na peći ili grijnih postrojenja na kruta goriva novim modernim postrojenjima centralnog grijanja preporuča se dimenzioniranje opterećenja grijanja, kako bi se mogla posredovati optimalna snaga kotla.

U jednoobiteljskim ili višeobiteljskim zgradama se u pravilu snaga određuje zagrijavanjem vode. Kod višeobiteljskih objekata se povećanjem broja stanova te tako istovremenim korištenjem vode smanjuje zagrijavanje tople vode, naročito u ovisnosti o veličini spremnika. Zato je snaga grijanja determinirajuća veličina.

Zato se i kod zamjene kotla novo vrednovanje kotla preporuča isključivo na bazi dimenzioniranja opterećenja grijanja, ukoliko nisu predviđene neke druge energetske mjere kao termoizolacija omotača zgrade, ugradnja novih prozora ili neke druge mjere s ciljem uštede energije. One mogu značajno reducirati opterećenje grijanja, tako da se prilagodbom snage dugoročno smanjuje potrošnja energije.

Kod opskrbe daljinskom ili blizinskom toplinom u pravilu se dogovora priključna snaga, obračunava se prema snazi i potrošnji. Kod starijih ugovora ima smisla provjeriti priključnu snagu i dogovoriti je po novim kondicijama. Kod energetske sanacije svakako dolazi do smanjenja snage.

Troškovi pogona ventilacijskih uređaja odnosno postrojenja rezultiraju iz potrošnje električne energije za pogon ventilatora te za eventualne regulacijske procese. Specifična potreba leži u području od ca. 1,5 W po isporučenom m3 ((odlaznog-) zraka kod izrazitih postrojenja s odlaznim zrakom, te 0,6 W po isporučenom m3(odlaznog-) zraka kod postrojenja s ulaznim i odlaznim zrakom s rekuperacijom topline u EFH. Svakako treba voditi računa da motori s napajanjem istosmjernom strujom trebaju manje električne energije oduobičajenih motora s napajanjem naizmjeničnom strujom.

Dugoročna opservacija pogonskih troškova

Bitan utjecaj na pogonske troškove jednog stambenog objekta imaju troškovi energije za fosilne energetske medije (loživo ulje, plin). Potrošnja topline grijanja odnosno toplinska potrošnja za zagrijavanje vode ovise u velikoj mjeri o korisniku.

Visoke sobne temperature, nedovoljna regulacija, prekomjerno provjetravanje vode k povećanoj potrošnji topline. Kada bi se redovito vodila evidencija vrijednosti potrošnje- u pravilu jednom godišnje-uz pomoć već poznatih nominalnih vrijednosti potrošnje enrgije, prepoznali bi se potenijali uštede energije. Reduciranjem snage na bazi energetske sanacije smanjuju se i godišnje vrijednosti potrošnje.

Ukoliko potrošnja energije ventilacijskih uređaja tijekom godine značajno poraste , onda to znači-ukoliko ne postoji tehnički defekt- da se radi o zaprljanju mreže vodova odnosno kola (tirbine) ventilatora, ili se naprosto radi o neredovitoj zamjeni filtera.

Potrošnja električne energije mora se kontrolirati redovitim očitanjem brojila. Značajna odstupanja u potrošnji mogu indicirati defektne potrošače ili promjenjenu uporabu. Potrošači koji troše struju cijeli dan kao npr. hladnjak, zamrzivač ili rasvjetna tijela imaju svakako veliki udio u potrošnji. Ukoliko se led ne čisti redovito s apsorbera hladnjaka, onda se povećava potrošnja energije. žarulje koja su duže vrijeme upaljene moraju se svakako zamijeniti štednim žaruljama.

Smanjenje troškova u fazi uporabe

Pravo vrijeme za utjecaj na troškove za vrijeme uporabne faze jeste faza projektiranja. Tu se donose odluke, koje će kasnije odlučivati o troškovima racionalizacije. To se u prvoj liniji odnosi na novogradnje, ali vrijedi i za kasnije mjere modernizacije. Dugoročno planiranje to znači u ovom kontekstu snažnije uzimanje u obzir troškova životnih ciklusa nasuprot jednokratnim investicijskim troškovima kod uređenja ili modernizacije jednog objekta-osigurava povoljniju reacionalizaciju.

U prošlosti se planiranju nije poklanjala dovoljna pozornost. Zato je za svakog vlasnika kuće neobično važno da ima pregled svih tekućih troškova u cilju racionalizacije nekretnine. Pomoć može pružiti i uvid odgovarajuće kućne akte, u kojima su komprimirani svi troškovi nastali tijekom uporabe za jedno obračunsko razdoblje.

Kako bi se troškovi što učinkovitije smanjili neophodno je voditi evidenciju o potrošnji vode, struje, energetskih medija za proizvodnju topline i sl. Potrošnja bitno utječe na troškove. Preporuča se i ugradnja odgovarajućih mjernih instrumenata , odnosno obuhvaćanje potrošnje energenata.

U pravilu treba kod svake mjere modernizacije provjeriti kako se mogu u budućnosti reducirati tekući troškovi.

Potrošnja ovisi ne samo o stanju objekta te o tehničkoj opremi, već u velikoj mjeri i o ponašanju potrošača.

Pogonski troškovi se mogu smanjiti sljedećim mjerama:

  • Izbjegavanje previsokih sobnih temperatura
  • Noćno smanjenje grijanja
  • Termostatski ventili za reguliranje temperature grijanja
  • Ispravno ventiliranje (krakotrajo umjesto trajnog provjetravanja)
  • Uporaba armatura koje štede vodu
  • Uporaba kišnice za zalijevanje vrta
  • Uporaba sive vode npr. za ispiranje WC-a (to svakako zahtjeva zaseban vodovodni sustav)
  • Značajan potencijal uštede nude u pravilu električni uređaji te rasvjeta npr. uporaba štednih žarulja te izbjegavanje stand by pogona. Prilikom kupnje električnih kućanskih uređaja hladnjaka, zamrzivača, štednjaka i pećnica, strojeva za pranje i sušenje rublja vodite računa o njihovoj energetskoj učinkovitosti.

    Ugradnja pametne (svrhovite) mjerne tehnike

    Obračun potrošnje električne enrgije odnosno potrošnje plina vrši distributer. Instalcije električnih i plinskih brojila u stanovima su uobičajene.

    Toplinska potrošnja može se posredovati preko količine enrgenata (kruta goriva, loživo ulje, plin). Potrošnju distributer obračunava pomoću brojila topline.

    U višestambenim objektima (uključujući i dvostambene kuće) potrošnja topline se raspoređuje po stanovima, ukoliko nema opskrbe po stanovima.Tu se koriste različiti postupci raspodjele troškova grijanja, primjerice razdjelnik troškova grijanja, po stanovima brojilo toplote.

    U sanitarnom području se postavljaju kako brojila za hladnu, tako i brojila za toplu vodu. U višestambenim objektima brojila potrošnje vode služe kao razdjelnici ukupne potrošnje obuhvaćene preko centralnog brojila za vodu kao obračunska jedinica.

    Materijali