Ulaz za korisnike

Emajliranje stakla

|
Emajliranje stakla
 
Emajliranje stakla
Emajliranje stakla

Kod emajliranja stakla (nazvano još i tiskanje) se zagrijavanjem na površinu nanose obojeni keramički slojevi i to za vrijeme proizvodnje termički prednapetog stakla. Emajl se tali na staklo u nekoliko sekundi te sa staklenom matricom formira čvrsti spoj.

Boje stakla se u bitnom sastoje iz dva dijela: tekuće staklo (70%-95%) i obojenog tijela (55-30%). Debljine slojeva zagrijanog emajla iznose 10-100μm, a mogu se realizirati i transparentni i neprozirni slojevi. Keramičke boje su nakon postupka zagrijavanja otporne na ogrebotine i na utjecaj atmosferilija.

Zaštitni slojevi se mogu nanositi postupkom sitotiska, valjanja ili prskanja. Emajliranje koje se označava i kao staklivo=tvar za izradu stakla, vrši se iz tehničkih razloga jednostrano na strani zaštitnog plina float-stakla.

Emajlirane ploče se mogu bez ograničenja dalje obrađivati u višeslojno-sigurnosno staklo ili izolacijsko staklo. Kod višeslojnog sigurnosnog stakla se tiskana strana uređuje uglavnom iz zehničkih razloga PVB-folijom. Kod izolacijskog stakla se zaštita postavlja u međuprostor između ploča, kako bi se spriječila zaprljanja lagano konveksnog sloja emajliranja.

Emaljiranjem se kod stakla smanjuje čvrstoća na savijanje, npr. kod emajliranog ESG-a i do fc,t=70N/mm2, tako da je za takve vrste staklenih ploča dopušteno niže vlačno naprezanje na savijanje. Već prema optici boja emajlirana stakla mogu biti problematična u termičkom pogledu usljed lokalnog zagrijavanja staklenih ploča.

Solarnim zračenjem i s tim u vezi povećanjem temperature mogu nastati prisilna opterećenja, koja opet mogu dovesti do termički induciranog poremećaja staklenih ploča. Zato se kod postavljanja staklenih ploča na pozicije eksponirane solarnim zračenjem trebaju što je moguće više izbjegavati tamne boje.

Sastav boja za staklo Sastavni dijelovi težina-% kemijski procesi tekuće staklo 70-95 alkalno-olovni-kadmijum borosilikatno staklo pigmenti 5-30 metal-oksidi medij aditiv voda,otapalo,polimeri,i ostali aditivi

Zrničenje stakla

Često korištena metoda oblikovanja jeste matiranje staklenih površina zrničenjem. Tretirana površina staklenih ploča postaje neprozirna ali ipak translucentna.

Pokrivanjem pojedinih područja mogu se nanositi slike i uzorci, koji opet otvaraju nove mogućnosti oblikovanja. Oštri defekti površine stakla značajno snižavaju čvrstoću stakla na savijanje.

Djelovanje mikroskopskih zareza koje umanjuje čvrstoću se može ublažiti naknadnim postupkom nagrizanja pomoću tekuće kiseline.

Nagrizanje stakla

Staklene površine se nagrizanjem u tekućoj kiselini matiraju. U ovisnosti o vremenu djelovanja kiseline matiranje različiti varira.

Staklena površina postaje mat, bez nastajanja zareza koji umanjuju čvrstoću stakla. Pokrivanjem pojedinih dijelova se također mogu na površini stakla nagrizanjem raditi uzorci i slike.

Materijali