Ulaz za korisnike

Energent o kojem vlada šutnja

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

HRVATSKA - U većini ekološki osviještenih zemalja državne regule su maksimalno naklonjene vozačima automobila na plin

U Hrvatskoj imamo energent poznat na tržištu kao ukapljeni naftni plin (UNP), kod nas poznat i kao »tekući« plin, propan-butan plin, autoplin i plin u bocama. To je energent kojeg imamo u velikim količinama, a koji svugdje u svijetu uspješno supstituira sve derivate nafte i (uvozni) zemni plin i kojeg smo u 2003. godini proizveli (Ina d.d. u rafinerijama Rijeka i Sisak) više od 350.000 tona. Od toga smo u Hrvatskoj potrošili u domaćinstvima i za potrebe gospodarstva svega 119.000 tona, a ostatak od 230.000 tona izvezli po minimalnim cijenama. Maloprodajna cijena toga visoko vrijednog energenta (11.000 Kcal), ekološki najčistijeg, vrlo širokog područja primjene, koji vrlo uspješno zamjenjuje sada poznate energente - naftu, razna ulja, motorne benzine i električnu energiju, jest 4,10 kn/l (sa PDV) po kilogramu s dostavom, za domaćinstva i gospodarstvo, a 3,05 kn/l (sa PDV) na postajama, kad se koristiti kao gorivo za automobile.

UNP je nusprodukt (propan-butan) u rafinerijama nafte, koji se javlja pri proizvodnji goriva za motorna vozila, što znači da se ne može izbjeći u tehnološkom postupku. Već duže vremena koristi se u domaćinstvima kao plin u bocama, za »sviću« u ribolovu na moru i sl., i to je najveći dio potrošnje od 119.000 tona u Hrvatskoj, što je neoprostivo malo. Očito je, čemu ulagati i poticati razvoj tržišta za potrošnju UNP-a, bez obzira što je najjeftiniji, ekološki najčistiji energent, što ga imamo dovoljno, što je potrošnja goriva u motornim vozilima na 100 km vožnje (i snaga motora) gotovo ista kao i potrošnja naftnih derivata, kad se više zaradi na uvozu i preradi nafte, pa je i porez koji se slijeva u državnu blagajnu veći. Prateći kroz medije napore Vlade i resornih ministara za očuvanje elementarnoga životnog standarda, te Ine d.d., nisam uočio da bilo tko spominje UNP kao energent, kojeg imamo u dovoljnim količinama. I u medijima u pogledu UNP-a vlada potpuna zavjera šutnje. Vlada bi trebala ukinuti propis po kojem svi korisnici UNP-a za gorivo u svojim motornim vozilima plaćaju 500 kuna više pri godišnjem tehničkom pregledu (registraciji) vozila nego vlasnici vozila koji koriste kao gorivo motorne benzine. Vlasnici vozila sami na vlastiti trošak ugrađuju instalaciju za potrošnju UNP-a. Stoga bi u Pravilniku o porezu u godišnjoj prijavi prihoda građana trebalo priznati građanima ispravne račune ugradnje instalacije u vozila za korištenje autoplina (UNP), kao i trošak gradnje instalacije za korištenje UNP-a u domaćinstvima putem spremnika.

U većini ekološki osviještenih zemalja državne regule su maksimalno naklonjene vozačima automobila na plin. U susjednoj Italiji se, primjerice, na vozila s ugrađenom instalacijom za autoplin plaća manji porez, a u nekim pokrajinama se daje i subvencija od 400 do 500 eura za ugradnju plinskog sustava. U Velikoj Britaniji državna uprava subvencionira čak 75 posto troška ugradnje sustava za plin u vozila, a na automobile koji voze na plin plaća se porez od 15 umjesto 35 posto (izvor podataka Auto Moto Nautika). U Hrvatskoj postoje svega 36 postaja koje prodaju plin za vozila i to 12 u vlasništvu Proplina d.o.o. u sustavu Ine, gdje se ne prodaju motorni benzini, što je važno istaknuti radi lokacije postaja, koje nisu uz glavne prometnice, sedam ih je u vlasništvu Ine, od kojih samo dvije prodaju istovremeno i motorne benzine, i 17 u vlasništvu ostalih tvrtki. Politika svih uprava Ine i (do)sadašnjih vlasti prema tome, za njih (pre)jeftinom energentu i potrošačima najjasnije se ogleda u primjeru Zagreba, gdje Ina d.d. ni na jednoj benzinskoj postaji ne prodaje plin za vozila, a Proplin d.o.o. samo na dva mjesta (Radnička cesta, gdje je inače i punionica plina za boce, te u Prečkom). I bogatije zemlje od nas obilato koriste ukapljeni plin, bez obzira imaju li vlastitu proizvodnju ili ga uvoze, kao jeftin energent, pa je npr. prema podacima EI Hrvoje Požar za 1996. godinu potrošnja UNP-a po stanovniku u Portugalu bila 114, Italiji i Španjolskoj po 61, Francuskoj, Nizozemskoj i Švedskoj po 55, Grčkoj, Belgiji i Irskoj po 39, Mađarskoj, Finskoj i Njemačkoj po 32, a Hrvatskoj 24 kilograma. Koriste ga i zemlje u tranziciji. Napokon, vlak sa cisternama koji je nedavno iskočio iz tračnica kod Deanovca, čije su se tri cisterne prevrnule, upravo je vozio UNP u Bugarsku. Nitko, ali baš nitko, pa ni mediji koji »pišu« o dizelskom gorivu iz uljane repice, solarnoj energiji, bio plinu iz drva, nije ni spomenuo UNP, energent koji imamo i izvozimo. Autor je inženjer telekomunikacija u mirovini Izvor: vjesnik www.vjesnik.hr

Materijali