Ulaz za korisnike

Energetska iskaznica

|
Energetska iskaznica
 
Energetska iskaznica
Energetska iskaznica informira korisnike objektivno, pokazuje energetske potencijale i omogućuje jednostavnu usporedbu energetskih potreba različitih zgrada.

U privatnim kućanstvima troškovi grijanja predstavljaju najveću stavku u troškovniku. U Njemačkoj je još uvijek jedna trećina potrošnje primarne energije.

Potrebna za grijanje prostora i pripremu tople vode. Osim toga je, za razliku od automobila i kućanskih aparata, potrošnja energije za većinu korisnika nepoznata veličina.

Pomoću energetske iskaznice za zgrade će se već prilikom kupnje, gradnje ili najma moći procjeniti energetska potreba i s njom povezani troškovi:

Najmoprimci, kupci i zakupci imaju od 04.01.2006. pravo, prije sklapanja ugovora tražiti energetsku iskaznicu. Ta energetska iskaznica je isključivo informativnog karaktera za buduće korisnike. Pravni zahtjevi ne mogu počivati na energetskoj iskaznici.

Od 04.01.2006. godine su vlasnici novih zgrada i objekata obvezni, predočiti interesentima za kupnju ili najam objekata energetsku iskaznicu.Ukoliko se novi objekat odnosno stan neće prodavati ili iznajmljivati, onda ne postoji potreba za izdavanjem energetske iskaznice.

Energetska iskaznica omogućuje vlasnicima objekata prezentiranje energetske kvalitete njihovog objekta na tržištu. Investiranje u omotač zgrade ili u postrojenje za grijanje bit će tako transparentno najmoprimcu prije sklapanja ugovora o najmu te se tako povećava atraktivnost objekta.

Pojačana nastojanja za uštedom energije pri korištenju objekata predstavljaju centralni element programa zaštite klime. Odluke u pogledu investiranja moraju biti trajne, naročito u zbog dugog vijeka trajanja objekta. Građenje koje štedi energiju ne samo da čuva vlastitu vrećicu s novcem, već daje značajan doprinos zaštiti okoliša i klime.

Značajke građenja koje štedi energiju su:

  • Toplinska zaštita: - optimiranje građevinske toplinske zaštite svih zidnih površina koje prenose toplinu, krovnih i stropnih površina kao i odabir prozorskih konstrukcija i prozora sa što je moguće manjim koeficijentom toplinskog prolaza. Vanjski zidovi utječu na potrebe za energijom malim dijelom. Većina topline se gubi preko prozora, krova, podruma i prije svega odzračivanjem. Toplinska zaštita je usko povezana sa zaštitom od vlage. Oštećenja od vlage na građevinskim objektima su uglavnom posljedica neadekvatne toplinske zaštite. Sposobnost termoizolacije građevinskih materijala bitno je smanjena utjecajem vlage. Zato treba izbjegavati toplinske mostove.
  • Ograničenja izmjene zraka na higijenski neophodnoj razini - svakako treba izbjegavati prekomjerno odzračivanje i toplinske gubitke zbog propusnosti omotača zgrade (fuge, prozori).
  • Optimiranje uređaja za grijanje u pogledu pogonskog vođenja, ugradnje i stupnja učinkovitosti kao i kontrole toplinske potrošnje.
  • Pozicioniranje objekta energetski usaglašeno - npr. odabir lokacije, ako je moguće uzeti u obzir aspekte zaštite od vjetra, osjenčenja drvećem, orijentiranja prema stranama svijeta. Tlocrt je centriran prema suncu. Objekti na lokacijama zaštićenim od vjetra trebaju manje energije grijanja.
  • Što je moguće kompaktnija građevinska forma - objekti s manjim odnosom površina / volumen pokazuju manje toplinske gubitke.
  • Oblikovanje tlocrta, utvrđivanje dubine prostora (osvjetljenje, odzračivanje) te lokacija prostorija orijentirana na uporabu - sve s ciljem da budu u uporabi bez tehničkih postrojenja za sobni zrak i doponuskog osvjetljenja.
  • Zone sobnih temperatura - zagrijavane i nezagrijavane prostorije obuhvaćene su zonama, dnevni boravci se raspoređuju prema istoku, jugu i zapadu, nezagrijavane nus-prostorije prema sjeveru. Dotok hladnog zraka u objekat se smanjuje vjetrolovkama.
  • Građenje prilagođeno klimi: - termička stabilnost postiže se i zaštitom od ometajućih klimatskih utjecaja na objekat. Način gradnje koji akumulira toplinu i građevinska konstrukcija mogu prigušiti izmjene vanjske temperature te odgoditi njihov utjecaj na unutarnju klimu objekta.
  • Pasivno korištenje solarne energije, ekološka kućna tehnika i ušteda pitke vode
  • Mjerodavni propis o načinu građenja koji štedi energiju je „Pravilnik o uštedi energije (EnEV)". Glavni zadatak je implementacija zadane obveze smanjenja emisije ugljičnog dioksida CO2 u 2005 za 25 % u odnosu na vrijednosti iz 1990. godine u građevinske zahtjeve. EnEV polazi pri tome od cjelovitog razmatranja energije. To znači da se ograničavanje primarne energetske potrošnje može postići kombinacijom poboljšanja tehnike postrojenja i poboljšanja toplinske zaštite.

    Kuće s nižim energetskim zahtjevima (NEH) pokazale su se krajen 90-tih godina kao jednodnostavan, troškovno povoljan i brzo izvediv standard. Konzekventni dalji razvoj takvih kuća predstavlja tzv. pasivna kuća. Pasivna kuća označava standard gradnje, a ne određeni način gradnje.

    Za razliku od kupnje automobila ili kućanskih uređaja većina kupaca ili najmoprimaca stanova i kuća zna vrlo malo o energetskim potrebama. Objektivne informacije su u tom području oskudne, usporedna mjerila ne postoje. Prema smjernicama Europskog parlamenta će ubudući svatko tko prodaje ili daje u najam već postojeći stan ili stariji objekat morati imati energetsku iskaznicu objekta. Ta iskaznica će davati sve potrebne informacije o tome koliko je energetski učinkovita nekretnina. Za sada ne postoje energetske iskaznice za postojeći fond zgrada i objekata. Najvjerojatnije će to biti obvezno od 2007.godine. Za novogradnje je međutim energetska iskaznica potrebna od 2002.godine.

    Materijali