Ulaz za korisnike

Energetska putovnica

|
Energetska putovnica
 
Energetska putovnica
Stupanjem na snagu „Europske smjernice zgrada“ u siječnju 2006. treba na širokom polju izdati energetske putovnice za zgrade. No „nacionalni prostor“ ima svojih posebnosti kod njezine izrade

EU-smjernica zgrada samo u grubo određuje energetsku putovnicu. Formalno su zadani okviri metode izračunavanja prema DIN EN 832 kao i uzimanje u obzir rasvjete i klimatizacije (kod gospodarskih zgrada). Nadalje moraju biti zadane referentne i usporedne vrijednosti, tako smjernica u članku 2. „određivanja pojmova“ kaže:

„Ukupna energetska eficijentnost jedne zgrade“ označava količinu energije koja je doista upotrijebljena za zadovoljavanje različitih zahtjeva u okviru standardnog korištenja zgrade (između ostalog npr. grijanje, priprema tople vode, hlađenje, provjetravanje i rasvjeta). Količinu energije treba prikazati pomoću jednog ili više numeričkih indikatora, koji se izračunavaju uzimajući u obzir toplinsku izolaciju, tehnička obilježja i instalacijske karakteristične vrijednost, vrstu gradnje i položaj u odnosu na klimatske aspekte, ekspoziciju sunca i djelovanje susjednih struktura, vlastitu proizvodnju energije i druge faktore, uključujući i unutarnju klimu, koja utječe na potrebu za energijom.“

u članku 3 „utvrđivanje metode izračunavanja“ se navodi:

„... ukupna energetska eficijentnost neke zgrade treba biti transparentna i može sadržavati indikator za emisije CO2.“ u članku 7 „dokument o ukupnoj energetskoj eficijentnosti“ piše: „Dokument o ukupnoj energetskoj eficijentnosti zgrada mora sadržavati referentne vrijednosti kao važeće pravne norme i karakteristične vrijednosti kako bi se omogućila procjena ukupne energetske eficijentnosti zgrade. Energetskoj putovnici treba dodati preporuke za financijski povoljna poboljšanja ukupne energetske eficijentnosti. [...]“

Stoga u obzir za klasifikaciju dolaze:

  • Tipologije zgrada i uređaja
  • Mjerenja i karakteristične vrijednosti potrošnje
  • Teoretska izračunavanja potreba

    Autori smatraju sljedeći put mogućim: Energetske putovnice potreba generalno se izrađuju za novogradnju. Slijedi se cjelokupan pristup bilanciranja za zgrade, tehniku uređaja, korištenje i kvalitetu projektiranja i izvedbe DIN-a 18 599 koji glasi „Energetska procjena zgrada – izračunavanje potrebe za korisnom energijom, konačnom energijom i primarnom energijom za grijanje, hlađenje, rasvjetu i pripremu tople vode“.

    U slučaju procjene postojećih zgrada, koje se ne moderniziraju, autori predlažu ispostavljanje energetske putovnice orijentirane na potrošnju. Ako se postojeće zgrade moderniziraju onda proračuni za energetsku putovnicu služe i za prognoziranje energetskih ušteda ili su temelj za izračunavanje ekonomičnosti, svakako treba napraviti usklađivanje potrošnih vrijednosti prije modernizacije i predviđenih potrebnih vrijednosti nakon modernizacije. Izjava pretpostavljene uštede energije mora se orijntirati prema aktualnoj potrošnji, tj. pripadajućim graničnim uvjetima i na odgovarajući ih način uzeti u obzir!

    Ovaj članak pokazuje pristupe za izračunavanje energetskih karakterističnih veličina za zgrade, tehniku uređaja, korištenje i osiguranje kvalitete iz podataka mjerenja potrošnje kod različitih opterećenja. Posebna je pažnja usmjerena na vrednovanje stambenih zgrada, tj. (izmjerenoj) potrošnji energije za grijanje zgrada. Pristupi mogu također biti osnova za energetske putovnice orijetirane na potrošnju kao i za opisano usklađivanje potrošnje i potreba.

    Objašnjeni su procjena dobitaka i gubitaka grijanih područja neke zgrade kao i procjena gubitaka raspodjele u negrijanom području. Nastavak onda fokusira proizvođače topline (težište: kondenzacijski kotao). Pri tome se prikazuju rezultati nedavno završene studije, koja pokazuje, da se iz korelacije količina korisne (output) i konačne (input) energije proizvođača topline kod različitih opterećenja također izvode sve važne karakteristične vrijednosti proizvođača topline na fosilna goriva iz mjerenja.

    Potrošnja i potreba

    Problem je poznat u praksi: Realno izmjerene karakteristične vrijednosti potrošnje postojećih zgrada nalaze se u usporedbi s novogradnjom često u istom redu veličina, iako izračunavanja potreba prognosticiraju zbog različitih standarada izolacija i uređaja jako velike razlike. Starija kuća u nizu, godina gradnje 1965., pokazuje, na primjer, manju potrošnju energije za grijanje, od nove, jednako velike obiteljske kuće. Stoga jer dolazi do djelomičnog grijanja, jer je gustoća stanovnika manja, a korisnici su zadovoljni s manjim temperaturama prostorija i izmjenama zraka. Izračunavanja potreba sa standardnim graničnim uvjetima daju ipak razlike potreba za faktor 2.

    Ako bi se na bazi izračunavanja potreba za postojeću zgradu izračunavale uštede energije „prije modernizacije“ i „poslije modernizacije“, vjerojatno bi se potencijal uštede uveliko precijenio. Samo detaljna analiza potrošnje, po mogućnsti s mjesečnim vrijednostima potrošnje u korelaciji s pripadajućim vanjskim temperaturama, dozvoljava opterećujuću izjavu o razlozima tog (iznenađujućeg) rezultata. Nadalje su potrebna znanja o ovisnostima i izmjeničnim djelovanjima između građevinskih, uređajno-tehničkih utjecaja, utjecaja uvjetovanih korisnicima i kvalitetom projektiranja i izvedbe.

    Informacije iz godišnjih i mjesečnih potrošačkih vrijednosti

    Godišnje potrošačke vrijednosti iz izračunavanja troškova grijanja daju prvu cjelokupnu procjenu postojećih zgrada. Detaljnije informacije o zgradi, tehnici uređaja, korištenju i osiguranju kvalitete dobivamo iz analize potrošačkih vrijednosti, koje proizlaze iz mjerenja korisne topline od strane proizvođača topline u kraćim vremenskim periodima od godine dana – npr. mjesečno. Potrošačke vrijednosti treba pri tome dovesti u korelaciju s pripadajućim opterećenjem (vanjska temperatura, srednje opterećenje kotla).

    Praktični rezultati mjerenja i paralelna teoretska ispitivanja pokazuju, da dosadašnji pristupi čisto orijentirani na potrebe, s fiksnom, graničnom temperaturom grijanja ovisnom od izolacijskog standarda, kao kod EnEV [9] i pripadajućih normi DIN V 4108-6, DIN V 4701-10 za nove zgrade ili kod trenutnog postupka energetske putovnice, koji se još ispituje, za postojeće zgrade, tek treba staviti u usporednu diskusiju s karakterističnim vrijednostima iz mjerenja potrošnje.

    Tipične izmjerene vrijednosti granične temperature grijanja iznose kako za nove, tako i za postojeće zgrade – praktično neovisno od standarda izolacije – između 10 i 19°C. Izračunavanja potreba u pravilu kruto klasificiraju (EnEV norme: 10°C, postupak energetske putovnice: 15°C). Puno su više bliže praksi od strane Loga izvedene povezanosti granične temperature grijanja. Ona pri tome ovisi o i u dena-postupku uvedenoj veličini „gubitka topline povezanog s površinom korištenja i temperaturom h“.

    Za dobivanje te veličine za postojeću zgradu ipak su potrebna skupa i dugotrajna snimanja geometrije zgrade, kao i procjene tipa zgrade s obzirom na starost, standard izolacije, te određivanje kvalitete prozora, veličine, položaja, zasjenjenja, itd.

    Suprotno od energetske putovnice orijentirane na potrebe može se s energetskom analizom iz mjerenja potrošnje izostaviti to skupo obuhvaćanje geometrije zgrade i određivanje standarda zgrade i uređaja (tipologija). Gore opisana veličina h može se dobiti direktno iz mjerenja. Opsežno snimanje zgrade s odgovarajućim izvorima grešaka je time suvišno.

    Postupci energetske analize iz potrošnje

    Energetska ukupna bilanca zgrade, neovisno je li orijentirana na potrebe ili potrošnju, razlikuje:

  • Dobitke i gubitke, do kojih dolazi u negrijanom području
  • Dobitke i gubitke, do kojih dolazi u grijanom području
  • Dobitke i gubitke, koji su ovisni o opterećenju prema vanjskoj temperaturi, tj. o opterećenju proizvođača topline
  • Dobitke i gubitke, koji su neovisni o opterećenju prema vanjskoj temperaturi, tj. o opterećenju proizvođača topline (Dodatnom) ugradnjom brojila količine topline za obuhvaćanje korisne predaje topline proizvodnje topline za grijanje prostorija i ako je moguće i za pripremu tople vode (slika 1) mogu se dobiti daljnje informacije o zgradi, tehnici uređaja, korištenju i kvaliteti projektiranja i izvedbe.

    Tako se dobiva tipična slika za određivanje mjesečnih vrijednosti potrošnje, tj. iz toga dobivenih srednjih toplinskih učinaka za grijanje prostorija u ovisnosti od pripadajućih vanjskih temperatura (slika 2); gubici raspodjele grijanja u negrijanom području su prethodno uzeti u obzir i oduzeti od vrijednosti potrošnje topline izmjerenih direktno iza proizvođača topline.

    Srednji učinak u kWh proizlazi iz izmjerene količine energije (u kWh/vremenski period mjerenja) kroz duljinu vremenskog perioda mjerenja (u h/vremenski period mjerenja). Pri tome egzaktno mjesečno obuhvaćanje podataka npr. s brojilom količine topline spremnika ima smisla, budući da podaci o vremenskim prilikama stoje na rspolaganju za sve mjesece.

  • Materijali