Ulaz za korisnike

Energetski štedljiva kuća kao pojam, a ne kao građevinski koncept

|
Energetski štedljiva kuća kao pojam, a ne kao građevinski koncept
 
Energetski štedljiva kuća kao pojam, a ne kao građevinski koncept
Energetski štedljivom kućom se označava objekat koji u odnosu na prosječan objekat troši manje energije za grijanje i pripremu tople vode. Od 2002. godine vrijedi kao standrad za novogradnje i tako je i registrirana u pravilniku o uštedi energije (EnEV). Pri tome još nije točno određen minimalni zakonski standard prema kojem bi kuća bila energetski učinkovita, ekološka i ugodna za stanovanje.

Niskoenergetska kuća, 3-litarska kuća, pasivna kuća i kuća s energetskom nulom, to su sve energetski učinkovite kuće. Samo s tom razlikom što ovi nazivi znače građevinske koncepte, za koje vrijede potpuno jasne osnove. Točne mjerne vrijednosti za utrošak energije za toplinu grijanja i toplu vodu kao i točni tehnički zahtjevi u pogledu izolacije prozora, odzračivanja i hlađenja moraju biti ispunjeni, kako bi Vaša kuća mogla dobiti jednu od gore nevedenih svojstava.

Niskoenergetska kuća: Potreba za toplinom grijanja primarne energije niskoenergetskih kuća može iznositi maksimalno 70 kilowat-sati, ili sedam litara loživog ulja ili 7 kubnih metara zemnog plina po kvadratnom metru i godini.

Niskoenergetska kuća

30% manje enrgije za grijanje i toplu vodu

Kao niskoenergetske kuće označavaju se objekti koji imaju male potrebe za toplinom grijanja i topom vodom.

Potrebe energetskih kuća za toplinom grijanja mogu iznositi maksimalno 70 kWh, ili preračunato 7 litara loživog ulja ili 7 kubnih metara zemnog plina po kvadratnom metru i godišnje. Za usporedbu: pravilnik za zaštitu energije iz 2002. godine propisivao je potrebu za toplinom grijanja od 100 kWh po kvadratnom metru i godišnje.

To predtsvalja reduciranja transmisijskih toplinskih gubitaka za 30%. Dodatanim zahtjevima postavljenim pred kućnu tehniku će se toplinske potrebe još više smanjivati.

Kako sve komponente niskoenergetskih kuća nisu u konačnici ništa drugo nego poboljšane varijante, za novogradnju uobičajenih neophodnih građevinskih elemenata,niskoenergetska kuća se tako može urediti bez posebnog dodatnog utroška vremena i rada. Troškovi su veći od noramlnih građevinskih troškova za oko 3 do 8%.

Za procjenu kuće te postizanje niskih vrijednosti potrošnje odlučujuća je adekvatna termoizolacija, sprečavanje pojave toplinskih mostova i to na bazi preciznih tehničkih nominalnih vrijednosti, normirana zrakonepropusnost, koja se mora mjeriti,termoizolacijska stakla, kontrolirano odzračivanje stana te učinkovita kućna tehnika. Uz to dolaze još i kompaktan oblik objekta i vrlo kvalitetan omotač.

Generalno kod niskoenergetskih kuća treba voditi računa o sljedećem:

Položaj kuće i lokalna klima Oblik omotača, kompaktan ili rascjepkan Glavne prozorske površine definirane prema južnoj strani Raspored prostorija prema namjeni (dnevni boravak prema jugu, kuhinja, kupaona iWC prema sjeveru itd.) Izbjegavanje toplinskih mostova(građevinski elementi, koji transportiraju toplinu prema vani) Izolacija: s vana debljine 20 do 40 cm, dobro izolirani krov, strop podruma i katni stropovi Uporaba kontroliranog odzračivanja s 80 % rekuperacije topline iz odlaznog zraka Prozori s dvije odnosno tri ploče termoizolacijskog stakla Visoka zrakonepropusnost omotača objekta Energetski učenkoviti uređaj za grijanje (kaotao s ogrjevnom moći, niskotemperaturni kotao, grijanje na drva i sl.) Kućna tehnika koja štedi energiju i kućanske aparate

Standrad niskoenergetske kuće može se realizirati na svim novogradnjama, ali i kod sanacija starijih objekta.

3-litarska kuća: kao 3-litarsku kuću označavamo kuću koja troši toliko primarne energije po metru kvadratnom, koliko stane u 3 litre loživog ulja.

3-litarska kuća Ultra niskoenergetska kuća

S novim tehnikama građenja i postrojenja se potrebe niskoenergetske kuće za energijom grijanja mogu još reducirati. Ovakav način gradnje je kotrak naprijed u napretkuenergetski štedljivog načina gradnje. 3-litarske kuće su ultra niskoenergetske kuće, kojima je potrebno onoliko primarne energije po kvadratnom metru i godišnje koliko stane u 3 litre loživog ulja, dakle oko 30 kWh energije. Struja za crpke, reguliranje i plamenik već je uključena u kalkulaciju. Krajem 90-tih godina je Frauenhofer IBP kreirao ovaj standard i nazvao ga “3-litarska kuća“ te je postao zakonom zaštićeni proizvod.

Građenje za budućnost. Onaj tko gradi sam određuje svoje buduće troškove grijanja. 3-litarska kuća treba jednu trećinu energije za grijanje u poređenju s uobičajenim kućama. 3-litarska kuća predstavlja veliki korak u smjeru neovisnosti o stalno rastućim cijenama energenata na svjetskom tržištu.

3-litra standard bi se morao realizirati kod svih novogradnji i gotovo kod svih sanacijskih projekata. U principu su sve komponente potrebne za 3-litarsku kuću jednake onim kao za niskoenergetske kuće. Nekoliko građevinskih elemenata mora imati još kvalitetnija izvedbena svojstva. Tu su navedena sljedeća:

Izolacija vanjskog zida mora imati debljinu 45 cm, stropovi, krov i podrum također moraju biti dobro izolirani 3-struka termoizolacijska stakla kao i termoizolacijski okviri prozora potpuno izbjegavanje toplinskih mostova energetski učinkovito grijanje, solarno-termički uređaj za pripremu tople vode i zagrijavanje dolaznog zraka, toplinske crpke

Energetski ciklusu 3-litarske kuće

1. Sunčev ciklus:

Za vrijeme sunčanih dana sunčeva energija zagrijava kuću direktno. Sunčeve zrake dospijevaju preko stakala na južnoj strani u unutarnji prostor i zagrijavaju podove i unutarnje zidove, a preko njih indirektno i zrak. Zagrijavana toplina zraka u prostoriji se razdjeljuje preko komfornog odzračivanja po cijeloj kući.

2. Uzimanje topline iz puferskog spremnika:

Ukoliko nema sunčevog zračenja i vanjske su temperature tako niske da se mora stalno grijati, onda se preko posebnog toplinskog razdjelnog sistema toplina, akumulirana iz niskoenergetskih radijatora, podnog grijanja ili zidnog grijanja, uzima iz pufer spremnika. Osim toga pufer spremnik daje i toplu vodu za kuhinju, kupaonu stroj za pranje rublja i stroj za pranje posuđa.

3. Disanje kuće,

automatsko komforno odzračivanje je stalno u funkciji. Ono uzima iz prostorija s većim opterećenjem zraka (npr. dnevni boravak, blagovaona, kuhinja, kupaona, WC) topli zrak i transportira ga preko izmjenjivača topline vani. U izmjenjivaču topline se toplina predaje svježem zraku, koji struji u prostorije s visokim zahtjevima u pogledu kvalitete zraka (npr. dječija soba, spavaća soba, radna soba). Vanjski zrak se za posebno hladnih dana predzagrijava u izmjenjivaču topline zemlje.

4. Dani u kojima se grije: Ukoliko jedan za drugim slijedi nekoliko tmurnih, oblačnih i hladnih dana, u 3-litarskoj kući će trebati malo dana za zagrijavanje. Ukoliko je instalirana toplinska crpka ili grijanje na plin odnosno loživo ulje, takvi dani se ne razlikuju mnogo od dana za grijanje u konvencionalnim kućama. Predana toplina se razdjeljuje po kući preko automatskog komfornog odzračivanja. Za obiteljske kuće se preporučaju sistemi grijanja s kaljivim pećoma kao grijanje cijele kuće ili peći za pelete s izmjenjivačem tople vode.

Pasivna kuća: pasivna kuća je objekat bez aktivnog sistema grijanja i klimatizacije. To znači da takva kuća treba čak 90% manje energije od prosječnog objekta.

Pasivna kuća-ugodna toplina preko svježeg zraka Uštediti čak i do 90 % troškova grijanja

Pasivna kuća je diljem svijeta vodeći standard kod energetski štedljive gradnje: potrebno joj je gotovo 90% manje energije nego kod uobičajene gradnje i 75 % manje od prosječne novogradnje. S 15 kWh(qm/godišnje) su potrebe za toplinom grijanja višestruko ispod onih kod niskoenergetske kuće. Troškovi grijanja iznose između 10 i 25 € mjesečno.

Pasivna kuća je objekat koji se održava „pasivno“ toplim, dakle bez aktivnog sistema zagrijavanja i klimatizacije.: kuća koristi izvore energije u svojoj unutrašnjosti, kao što su toplina sunca, toplina tijela ljudi koji u njoj žive te toplinu električnih uređaja. Pasivna kuća ima uglavnom velike staklene frontalne površine okrenute prema jugu i relativno male prozore okrenute prema sjeveru kao i kompaktnu građevinsku supstancu. Pasivne kuće postižu enormnu uštedu energije zahvaljujući visokoj kvalitete termoizolacijskog omotača i iznimno energetski učinkovitih građevinskih elemenata. Komfor je značajno povećan, podešava se takozvana individualna „termička ugoda“. Realizacija pasivnih kuća postavlaj visoke zahtjeve u pogeldu uporabljenih komponenti.

Zrakonepropusnost:

Temeljna pretpostavka za pasivnu kuću i generalno energetski štedljivo građenje jeste da je vanjski omotač zrakoneporopusan- tako se izbjegavaju i građevinska oštećenja. Zrakonepropusni omotač mora biti kontinuirano i čvrsto postavljen oko cijelog objekta, i ne smije imati otvore.

Bez toplinskih mostova: Bez toplinskih mostova je osigurano da se površinska temperatura kuće ravnomjerno razdjeljuje, te se tako istovremeno sprečava eventualna pojave vlage na omotaču.

Odzračivanje i higijenska klima objekta:

U svakoj pasivnoj kući je nezamjenjivo komforno odzračivanje podešeno na potrebe za svježim zrakom. Zdravlje i ugoda za stanare postiže se tako što se dovodi upravo onoliko svježeg zraka koliko je stanarima potrebno, a već upotrebljeni zrak se stalno odvodi iz prostorija. U prostore boravka se dovodi netretirani vanjski zrak- dakle ne optočni zrak –time se održava visoki stupanj higijene zraka.

Grijanje sa svježim zrakom: To predstavlja poseban „trik“ pasivne kuće. Svježi zrak je važan u svakom stambenom prostoru.Nažalost kod provjetravanja se gubi toplina. Pasivna kuća raspolaže uređajem za odzračivanje koji uzima i do 95% topline iz odlaznog zraka, koji se preko prijenosnika topline odvodi u dolazni zrak- tako se svježi zrak koristi direktno kao medij grijanja.Pasivna kuća se tako može odreći uobičajenog sistema grijanja sa sistemom crpki tople vode. Kao generatori topline koriste se osim konvencionalnih kotlova za grijanje i specijalni sistemi toplinskih crpki.

Pasivna kuća nije zaštićeni proizvod, već građevinski koncept, koji svima stoji na raspolaganju. Pasivne kuće možte posjetiti: Jednom goduišnje se održavaju“dani pasivne kuće“. Na taj dan stotine vlasnika pasivne kuće otvaraju svoja vrata, kako bi svakom zainteresiranom omogućili doživljaj življenja u pasivnoj kući.

Toplinska izolacija: Pasivnu kuću karakterizira posebno dobra izolacija debljine 30 do 40 cm, zatim dobro izolirani vodovodi, prozori s kvalitetnim trostrukim staklima i izoliranim prozorskim okvirima, bez toplinskih mostova.

Do pasivne kuće korak po korak Svaka novogradnja može biti pasivna

Pasivne kuće više ne zahtijevaju kompletano novi način gradnje, tako da se svojom vanjštinom nimalo ne razlikujuod uobičajenih kuća. Svaka novogradnja se dakle može realizirati kao pasivna. Čitav niz malih koraka poboljšava kvalitetu građenja svakog pojedinačnog građevinskog elementa, koji vode od obične novogradnje do pasivne kuće.

Razlikuju se u detaljima, koji su izvana jedva vidljivi: veća termoizolacija, bolji prozori, visoka zrakonepropusnost i rekuperacija topline iz odlaznog zraka.

Investicije za poboljšane detalje: Bolja termoizolacija se postiže s više izolacijskog materijala i adekvatnim tehničkim postavljanjem, bolji prozori posjeduju sloj stakla sa zaštitnim premazom, a montirani su na izolirane prozorske okvire, rekuperacija topline postiže se mrežom zračnih kanala i zrakonepropusnost mora najprije proći tlačni test. Kod prosječne kuće u nizu koja košta oko 100.000 € , troškovi veće investicije za pasivnu kuću se kreću oko 8% , dakle iznose oko € 8.000.

Smanjuje se potreba za grijanjem: Svaki pojedinačni korak koji doprinosi većoj energetskoj učinkovitosti, smanjuje toplinske potrebe. U ukupnoj sumi gore navedenih mjera potrošnja se smanjuje za oko jednu sedminu u odnosu na prethodnu potrošnju.Pojedinačni koraci ne mijenjaju nikako kakarkter kuće: ona ostaje normalni stambeni objekt. Mijenja se samo potreba za energijom grijanja, i to u značajnoj mjeri.

Pasivne kuće otplaćuju same sebe- tu nije ukalkulirana dobra kvaliteta zraka i individualna termička ugodnost. Veće investicije u građevinsku i kućnu tehniku kreću se u ukupnom iznosu ispod 5 centi/kWh i znatno su povolnjiji od kupnje energije prema sadašnjim tržišnim cijenama. Budući izvori energije će kilovat sat isporučivati po generalno većim cijenama- to vrijedi za energiju vjetra, struje i bio-mase. Zato ima smisla iskoristiti postojeće mogućnosti bolje energetske učinkovitosti – na način kako to čini pasivna kuća.

Materijali