Ulaz za korisnike

Energija sa smetlišta

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

HRVATSKA - Hrvatskoj nastane 7,1 milijuna tona otpada iz poljoprivrede i šumarstva, koji bi se mogao iskoristiti za proizvodnju bioplina i riješiti nas ovisnosti o uvozu plina / Dr. Tajana Krička: Do 2010. iz bioplina se mora dobivati 16 posto od ukupno potrošene električne energije u svakoj od država EU

Prema procjenama iz Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, godišnje u Hrvatskoj nastane 7,1 milijuna tona otpada iz poljoprivrede i šumarstva. To su ostaci pšenice, kukuruzovine, uljarica, voća, povrća, izmet stoke i stelja, otpad prehrambene industrije, otpalo lišće, otpad od eksploatacije i uređivanja šuma te otpad drvnoprerađivačke industrije, što se sve može iskoristiti za proizvodnju bioplina i riješiti nas ovisnosti o uvozu plina te doprinijeti ispunjavanju Kyoto protokola. Projekt bioplin nalazi se u nacionalnom energetskom programu Bioen (bioenergija) kao buduća smjernica energetske proizvodnje u kojoj poljoprivreda proizvodi za energetiku. »Podaci izneseni na međunarodnoj konferenciji "S biogorivom u budućnost", održanoj u Berlinu u studenom 2005., pokazali su koliko Hrvatska zaostaje u cjelokupnom procesu proizvodnje bioenergije«, kaže dr. Tajana Krička, voditeljica projekta proizvodnje bioplina u Hrvatskoj i profesorica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na konferenciji je zaključeno da Europska unija kreće u drugu fazu proizvodnje bioenergije s povećanim udjelima proizvodnje, jer je prva faza u potpunosti završena.

»U Hrvatskoj je prva faza vidljiva u tragovima, a predviđa svu zakonsku legislativu, akte, norme te proizvodnju, distribuciju i potrošnju u zahtjevanim postotnim udjelima po Direktivi o korištenju obnovljivih izvora energije. Prema njoj se iz bioplina do 2010. mora dobivati 16 posto električne energije od ukupno potrošene u svakoj od država EU«, objašnjava Krička. U proizvodnji i potrošnji bioplina prednjače Švedska, Njemačka i Austrija. Švedska ima 200 postrojenja bioplina, kapaciteta 140 milijuna prostornih metara metana. Od toga 140 postrojenja kao sirovinu koristi organski otpad iz smeća, a 60 postrojenja životinjski izmet, silažu i sjenažu. Od ukupne proizvedene količine metana, 13 milijuna prostornih metara plina potroši se u transportu. »Ukupno 35 posto vozila švedske vlade pokreće metan, a na službenom vozilu kraljice piše "I ja idem na biogorivo"«, ističe Krička. U Bavarskoj ima oko 70 postrojenja bioplina, u Austriji 60, a proizvodnju subvencionira država do 50 posto vrijednosti postrojenja. Isplativost postrojenja prema austrijskim iskustvima postiže se nakon 2,5 godine. Na bioplinska postrojenja mogu se spojiti plinske mreže gradova. Može se koristiti u svim uređajima na zemni plin i u motorima. Kao plin niskog pritiska dobar je za rad plinskih štednjaka, bojlera, svjetiljki, agregata za hlađenje i stacionarnih motora. »Treba samo promijeniti mlaznice«, kaže dr. Krička. Bioplin se koristiti i za dobivanje pare, vruće vode i električne energije pa se postrojenje može spojiti na električnu gradsku mrežu. »Uzgajivačima domaćih životinja isplatila bi se gradnja malih bioplinskih postrojenja«, kaže Krička. U Dvoru na Uni gradi se prvo takvo postrojenje u sklopu privatne veterinarske stanice. Izgradnju znanstveno prate Agronomski i Strojarski fakultet iz Zagreba i Elektrotehnički iz Osijeka. Pogon će proraditi u proljeće.

Količine dobivenog plina u bioplinskom postrojenju računaju se prema stočnoj jedinici. Po jednoj kravi, to jest njenom izmetu, dnevno se dobije oko 0,8 do 1,5 prostornih metara bioplina ovisno o hrani, uvjetima života, temperaturi, vlazi i čistoći štale. Da bi postrojenje bilo rentabilno treba minimalno 20 krava. Od izmeta 600 do 800 pilića dnevno se, pak, dobije 1,5 do 2,8 prostornih metara bioplina. Plin se može dobiti i iz mesno-koštanog brašna, koje je pojavom kravljeg ludila zabranjeno u stočnoj prehrani pa je postalo otpad. Njegove zalihe Hrvatska je, međutim, izvezla, a tekuća proizvodnja spaljuje se u tvornici cementa Koromačno. Godišnje se u Hrvatskoj proizvede različitih otpadaka u mesno-prerađivačkoj industriji između 60 do 70.000 tona. Od tih otpadaka proizvede se oko 10.000 tona mesno-koštanog brašna. »Novac osiguran za sanaciju mesno-koštanog brašna država je trebala preusmjeriti u izgradnju pogona, za što smo ponudili projekt. Postrojenje srednjeg kapaciteta koštalo bi oko četiri milijuna kuna. Ovako gubimo sirovinu i novac«, kaže dr. Krička. Izvor plina su i odlagališta otpada. Prvi i jedini sustav otplinjavanja odlagališta smeća i iskorištavanja deponijskog plina kao energenta u Hrvatskoj otvoren je 2005. na zagrebačkom Jakuševcu. »Sva velika odlagališta, u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru, Rijeci, Varaždinu i Osijeku, trebala bi imati sistem otplinjavanja nakupljenog smeća. A za iskorištavanje deponijskog plina kao energenta na tih sedam lokacija trebalo bi uložiti između 10 i 12 milijuna eura, što nije puno«, kaže Stjepan Nikolić, jedan od izrađivača Strategije gospodarenja otpadom RH-a. »Javile su se polemike oko zagađivanja okoliša upotrebom ovakvog plina. To je netočno i za Hrvatsku bi to bilo jedno od kvalitetnijih rješenja za sanaciju smeća i samoopskrbu plinom, što je danas u novoj energetskoj krizi više nego potrebno«, zaključuje Krička. Gordana Petrovčić Izvor: Vjesnik www.vjesnik.hr

Materijali