Ulaz za korisnike

Energijsko certificiranje zgrada

Energijsko certificiranje zgrada
 
Energijsko certificiranje zgrada
Energijsko certificiranje zgrada U uvodnom dijelu se opisuje značenje energijskog certifikata za zgradu. Dalje su opisani osnovni zahtjevi Direktive 2010/31/EU o energijskom svojstvu zgrada te svrha i način izrade energijskog certifikata. Prikazani su osnovni elementi energijskog pregleda novih i postojećih zgrada u svrhu izrade energijskog certifikata. Opisane su najčešće metode mjerenja za utvrđivanju energijskog svojstva zgrade: mjerenje zrakopropusnosti (Blower Door Test) i uporaba infracrvene termografije.

1 Uvod

Klimatske promjene, globalno zatopljenje i efekt staklenika problemi su kojih je čovječanstvo postalo svjesno tek posljednjih tridesetak godina. Zbog činjenice da zgrade kao najveći potrošači energije imaju veliki energijski i ekološki utjecaj, energijska učinkovitost, održiva gradnja i mogućnost uporabe obnovljivih izvora energije danas postaju prioriteti suvremene gradnje i energetike. Uočena je nužnost promjena, pri čemu je Kyotski protokol zamišljen kao jedan od glavnih pokretača promjena, potpisan radi smanjivanja emisije ugljičnog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova. Hrvatska je Kyotski protokol potpisala 2007. kao 170. zemlja potpisnica, a obvezala se na smanjenje štetne emisije stakleničkih plinova za 5 % od 2008. do 2012. god. u odnosu na 1990. [1]. Ako se odvojeno promatra samo najznačajniji staklenički plin CO2 i ako se obveza iz Protokola izrazi u emisiji ekvivalentnog CO2, emisija stakleničkih plinova u 2007. godini u Hrvatskoj već je premašila limit (slika 1.). Ako se odvojeno promatra samo najznačajniji staklenički plin CO2, ukupna emisija je 2003. godine bila za 6,6 % veća u odnosu na 2002. godinu i premašila dopuštenu vrijednost obveze iz Kyoto protokola (slika 2.).

Prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske [3], kućanstva su najveći pojedinačni potrošač energije u Hrvatskoj, oko 30 % od ukupne neposredne potrošnje energije, i najveći korisnik električne energije, preko 40 % od ukupne neposredne potrošnje električne energije. Politika energijske učinkovitosti u sektoru kućanstava temelji se na povećanju svijesti građana o mogućim uštedama i poticajima pri planiranju i izgradnji stanova te ponašanju u skladu s načelima energijske učinkovitosti. Na zgradarstvo u EU otpada približno 41 % od ukupne konačne energije (slika 3.) pa se postavljaju veliki zahtjevi za energijskom učinkovitosti u tom sektoru.

Podjela ukupne konačne uporabe energije u zgradama javnog sektora zemalja EU i ukupne konačne uporabe energije u stambenom sektoru zemalja EU prikazana je na slikama 4. i 5.

Kao što je vidljivo, grijanje i hlađenje prostora jest najveći pojedinačni potrošač energije i važan dio u želji za postizanjem energijske učinkovitosti. Zbog toga su se sve europske države bez izuzetka opredijelile da u svoje strategije energijskog razvoja i zaštite okoliša ugrade planove za poboljšanje učinkovitosti uporabe energije i da implementiraju zakonodavni okvir u kojemu će ti planovi biti ostvareni. Republika Hrvatska, kao zemlja kandidat za pristup Europskoj uniji, usklađuje svoj zakonodavni okvir sa svim direktivama Europske unije te preuzima i ispunjava sve obveze koje te direktive nalažu.

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali

  • Slika 1. Emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj, ekvivalent CO2 [2] i Slika 2. Emisija CO2 u Hrvatskoj [2]

    Slika 1. Emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj, ekvivalent CO2 [2] i Slika 2. Emisija CO2 u ...

  • Slika 3. Potrošnja energije po sektorima u zemljama EU [4]

    Slika 3. Potrošnja energije po sektorima u zemljama EU [4]

  • Slika 4. Uporaba energije u zgradama javnog sektora u zemljama EU

    Slika 4. Uporaba energije u zgradama javnog sektora u zemljama EU

  • Više o temi >>>>
Energijsko certificiranje
zgrada

    Više o temi >>>> Energijsko certificiranje zgrada