Ulaz za korisnike

Estrih / cjeloviti pod

|
Estrih / cjeloviti pod
 
Estrih / cjeloviti pod
Estrih je građevinski elemenat koji se postavlja na nosivu podlogu ili na odvojni odnosno izolacijski sloj, koji je iskoristiv neposredno kao pod ili se na njega može staviti obloga.

Estrih se uglavnom miješa na licu mjesta i to od cementa, gipsa i ostalih vezivnih materijala i dodataka i nanosi se na objekat. Zadatak estriha je izjednačavanje neravnina na podlozi te formiranje površine prilagođene hodanju, odnosno preuzimanju podne obloge.

Estrih inače u području stanovanja i uredskih prostora služi i kao poboljšanje zvučne izolacije (izolacija buke od koraka). Već prema tome ugrađuje li se estrih na gradilištu kao svježi mort odnosno kao vruća masa ili se nanosi kao gotovi premaz razlikuje se gotovi estrih (suhi estrih) i gradilišni estrih.

Gradilišni estrih se prema različitim materijalima dijeli na cementni estrih, anhidrit-estrih, estrih od gipsanog asfalta, estrih od plastičnih masa, estrih od ksilolita te estrih od ilovače.

Prema načinu postavljanja razlikuju se višeslojni estrih (direktno na podlogu), estrih s odvojnim slojem (bitumenska ljepenka, PE-folija i ostalo) i plivajući estrih (npr. izolacijski sloj od mineralno-vlaknenih ploča, pjenušavo staklo, ploče od drvenih vlakana ili pjenušavih plastičnih materijala).

Suhi estrih se sastoji od gipsanih ploča ili iverice i postavlja se uglavnom plivajući, u svakom slučaju sa zasipanom podlogom.

Mase za izglađivanje

Tekuće mase slične mortu, koje se nanose na zidove i podove za izglađivanje neravnina, te se tanko raspoređuju po cijeloj površini. To je jako važno kako bi se realizirala što je moguće veća kontaktna površina za sljedeće vrste ugradnje.

Neke mase za izglađivanje podova ne moraju se nanositi ravno, jer su samonivelirajuće, te se na bazi njihove konzistencije ravnina stvara sama od sebe („nivelirajuća lopatica za izglađivanje“). Materijali koji se koriste: sve vrste morta, gips, masa za izglađivanje lopaticom.

Anhidrit estrih

Anhidrit estrih spada u „gradilišne estrihe“(vidi osnovno poglavlje estrih) koristi se i izlijeva na licu mjesta. „Anhidrit“ je kemijski blizak gipsu, pojavljuje se u prirodnom kamenu ali se može dobiti sagorijevanjem gipsa ili kemijskim putem.. Anhidritu se dodaju „aktivatori“, a to su sulfati, vapno ili cement.

Tako se dobiva takozvano” vezivo anhidrita”. Aktivator čini oko 3-7 % veziva anhidrita . Ukoliko se koristi na licu mjesta anhidritu se dodaje agregat, uglavnom pijesak ili vapno. te se tako dobija anhidrit-estrih. Mnogi proizvođači nude dodatke na bazi plastičnih masa (disperzije umjetne smole) koji imaju zadaću povećavanja čvrstoće. Ti dodaci se smiju primješati, ako je uopće potrebno, onda samo prema uputama pojedinih proizvođača.

Vezivo anhidrita je iznimno brzo vezivo, što dolazi do izražaja naročito u optimalnim klimatskim uvjetima (kada nije prehladno i kada je zrak suh). Anhidrit-estrihi su jako osjetljivi na stalno djelovanje vlage te tako nisu pogodni za vanjska i vlažna područja. Područja u kojima se može računati s difuzijom vodene pare ili vlagom moraju imati blokadu prolaza pare.

Difuzija pare i vlaga vode neminovno ka oštećenjima, ukoliko zbog trenutačno kratkih vremena građenja betonski strop još nije dobro osušen ili ukoliko višak vode zbog nedostatka blokade pare prodre u konstrukciju estriha. Takva oštećenja obično nastaju u spoju s paronepropusnim oblogama kao PVC, linoleum, guma ili tepisi s nepropusnom stražnjom zaštitom. Anhidrit etstrih se u principu mora grundirati.

Prilikom izrade i postavljanja obavezne su zbog nagrizajućeg djelovanja gotovog proizvoda zaštitne rukavice kao i zaštita dišnih puteva. Povezani estrih ne predstavlja više izvor štetnih tvari. Uporabom sintetičkih dodataka nije isključena kasnija emisija ostataka monomera ili pomoćnih materijala.

Materijali