Ulaz za korisnike

Fasada – ogledalo zgrade

Fasada – ogledalo zgrade
 
Fasada – ogledalo zgrade
Zaštita zidova zgrade i fasade trebaju zadovoljavati svim estetskim, energetskim i klimatskim zahtjevima. Isto tako se pri njihovom projektiranju moraju uvažavati okolica i tradicija gradnje

Fasada i zaštita zidova zgrada trebaju biti tako izvedene da udovoljavaju estetskim, fizikalnim, energetskim i klimatskim zahtjevima. Svaki od ovih zahtjeva treba biti uvažavan i niti jedan ne smije biti preferiran u odnosu na druge, odnosno moraju se smatrati jednako važnim. O estetskom izgledu fasade odlučuje projektant, pri tome uvažavajući, između ostaloga i okolicu te po potrebi i tradiciju gradnje. Fizikalna svojstva materijala fasade moraju biti takva da osiguraju trajnost pri promjenjivim klimatskim uvjetima. Vodonepropusnost i dobra termička svojstva materijala fasade smanjuju termičke dilatacije i gubitke topline zgrade. Fasada mora biti otporna na udare vjetra i nepropusna na udare kiše pod djelovanjem vjetra.

Vrste fasada

Prema vrsti i namjeni zgrada fasada može biti izvedena kao neožbukani vanjski zid, ožbukani vanjski zid, vanjski zid obložen fasadnom opekom, vanjska obloga od kamenih ploča sa zračnim međuprostorom, vanjska staklena obloga sa zračnim ventiliranim prostorom, vanjska limena obloga sa zračnim ventiliranim prostorom, prefabricirani betonski elementi i drugi način izvedbe. Najveći dio obiteljskih kuća u Hrvatskoj sagrađen je i još se uvijek gradi s vanjskim neizoliranim zidovima od opeke. Preko 90 000 obnovljenih kuća u ratom pogođenom području sagrađeno je uglavnom od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske žbuke! Te kuće ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta života i veliki su potrošači energije za grijanje.

Ožbukani vanjski zid

U zimskom razdoblju vanjski zidovi bivaju navlaženi pod djelovanjem vjetra. Procesi koje izaziva vlaga u zidovima mogu uzrokovati trajne i nepovratne promjene (plastične deformacije) poput kemijskih procesa i razaranja ili povratne promjene (elastične deformacije) poput promjena toplinske vodljivosti materijala ili dilatacije. Da bi se vanjski neožbukani zidovi građevine zaštitili od navlaživanja i propadanja, potrebno ih je ožbukati hidrofobnom žbukom. Hidrofobna žbuka ima svojstvo vodonepropusnosti dok omogućava prolaz vodenoj pari.

Zadovoljavajuće rješenje ovoga problema je ugradba toplinske izolacije na vanjskoj strani zida, a potom postavljanje hidrofobne žbuke na toplinsku izolaciju. Za ugodan boravak u građevini i štednju energije preporučljivo je ugraditi toplinsku izolaciju debljine 10 cm (mineralne vune ili polistirola). Analiza, napravljena za obiteljsku kuću u drugoj klimatskoj zoni, pokazuje da se kod toplinski neizolirane kuće gubi 52% toplinske energije kroz vanjske zidove. Toplinskom izolacijom taje se gubitak znatno smanjuje. Vanjski zidovi ožbukani ne-hidrofobnom žbukom poboljšavaju estetski izgled fasade i smanjuju stupanj navlaživanja zida. Ipak, zbog svojstva upijanja vode, žbuka je podložna fizikalnim promjenama, što zahtjeva redovito održavanje i time povećanje troškova. Zbog toga je preporučljiva uporaba hidrofobne žbuke i toplinske izolacije vanjskog zida.

Vanjski zid obložen fasadnom opekom

Oblaganje vanjskih zidova fasadnom opekom može biti uspješno primijenjeno, kako za obiteljske kuće, tako i za stambene građevine te mnoge javne i industrijske građevine. Fasadna opeka može biti izravno postavljena na vanjski neizolirani zid, toplinski izolirani zid ili pak, s razmakom od vanjske strane neizoliranog ili toplinski izoliranog zida. Ovaj međurazmak čini zračni prostor koji može biti ventiliran ili neventiliran.

Ako je zračni prostor ventiliran, onda se obično kaže kako je riječ o vanjskom zidu s ventiliranom fasadom. Dobra toplinska zaštita i zaštita od navlaživanja postiže se ako se masivni zid s vanjske strane izolira toplinskom izolacijom debljine 10 cm i zaštiti s vanjske strane fasadnom opekom s ventiliranim zračnim prostorom širine 4-8 cm. Fasadna je opeka otporna na vanjske utjecaje i dugo traje,m što bitno smanjuje troškove održavanja zgrade.

Skoro sve obnovljene kuće u ratom pogođenom području Hrvatske sagrađene su od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske žbuke! Te kuće ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta života i veliki su potrošači energije za grijanje

Vanjska obloga od kamenih ploča sa zračnim međuprostorom

Obloga vanjskih zidova kamenim pločama sve više uvodi kamen u arhitekturu kao pouzdan i estetski prihvatljiv građevinski materijal, kako se to, posebno u nekim krajevima, činilo. Primjena kamenih fasadnih ploča pogodna je za poslovne i neke druge javne zgrade. Uspješno se može primijeniti i za prizemne dijelove stambenih građevina, pogotovu kada je taj prostor predviđen za javne sadržaje.

Problemi koji se javljaju kod izvedbe fasada kamenim pločama jesu propuštanje vode u međuprostor kroz procijepe između ploča i klizanje ploča, što izaziva pritisak klizajućih ploča na one ispod njih koje se lome i padaju. Kako se vanjski zid izvodi s toplinskom izolacijom s vanjske strane, a kamene se ploče sidre na vanjski zid, događa se da kiša, pod djelovanjem vjetra, prodire kroz procijepe između ploča u zračni prostor.

To uzrokuje navlaživanje toplinske izolacije. Navlažena toplinska izolacija povećava toplinsku vodljivost, a time i gubitke topline. Osim toga, da bi se isušila navlažena toplinska izolacija, potrebno je utrošiti dodatnu energiju. Kako bi se izbjeglo prodiranje vode kroz procijepe između kamenih ploča, jedno od rješenja moglo bi biti da se spojna mjesta ploča, horizontalna i vertikalna izvode s "L" utorima, slično izvedbi kod prozora i doprozornika. U cilju otklanjanja mogućih sumnji kako su uzroci iskrivljavanja i lomljenja kamenih ploča dilatacijska naprezanja zbog temperaturnih razlika, treba napomenuti da linearna dilatacija granitne ploče duljine 1 m, pri razlici temperature od 50 K, iznosi samo 0,4 mm.

Vanjska staklena obloga sa zračnim ventiliranim prostorom

Ostakljene fasade imaju određene prednosti u odnosu na klasične, ako se gleda s energetskog aspekta, naročito kod zgrada koje se griju i hlade tijekom godine. Staklene površine iziskuju i manje godišnje troškove održavanja od klasičnih fasada. Fasade obložene staklom uglavnom se primjenjuju kod poslovnih zgrada, hotela, banaka itd. Fasadni zid čine unutarnji zid s toplinskom izolacijom koja je postavljena na vanjskoj strani. Između toplinske izolacije i vanjskog stakla nalazi se zračni prostor širine do 20 cm.

U razdoblju grijanja zgrade dozračena toplina izravnog i difuznog sunčevog zračenja zadržava se u zračnom prostoru i time smanjuje gubitak topline. U vrijeme kada nije potrebno grijanje, već hlađenje zgrade, zračni se prostor prirodno ventilira kroz otvore postavljene na donjem i gornjem dijelu ostakljenja. Ovi se otvori u razdoblju grijanja drže zatvorenima. Dobra se energetska učinkovitost postiže kada se u zračni prostor ubacuje odsisni zagađeni zrak iz korisnog prostora zgrade, zimi topao, a ljeti hladan. Na ovaj se način zimi smanjuju gubici, a ljeti dobici topline. Ostakljena fasada je dobar zaštitnik zgrade od navlaživanja, što doprinosi smanjenju potrošnje energije u razdoblju grijanja.

Vanjska limena obloga sa zračnim ventiliranim prostorom

Fasada izvedena od lima ili limenog sendviča s toplinskom izolacijom ima nekih prednosti, naročito kod primjene u industrijskoj gradnji. Te se prednosti očituju u brzoj montažnoj gradnji, dobroj zaštiti od vanjskih utjecaja i malim troškovima održavanja. Princip izvedbe fasadnog dijela konstrukcije sličan je izvedbi ostakljenih fasada. Na vanjski se zid postavlja toplinska izolacija, a između limene obloge i toplinske izolacije ostavlja se zračni prostor.

 

Fasada tada djeluje kao ventilirana fasada. Moguće je lim izravno postaviti na toplinsku izolaciju , ali tu postoje mogućnosti navlaživanja toplinske izolacije dođe li do pucanja na spojevima limenih ploča uslijed toplinske dilatacije lima. Primjena poliuretanskih sendviča s limenom oblogom pogodna je u industrijskoj gradnji, naročito za gradnju proizvodnih pogona jer sendvič djeluje kao dobar toplinski izolator, a vrijeme i troškovi izvedbe manji su nego kod klasične gradnje.

Prefabricirani betonski elementi

U zgradama koje se izvode iz prefabriciranih elemenata prisutni su problemi kondenzacije vodene pare i prodiranja oborinske vode u konstrukciju. Prefabricirani zidovi obično su napravljeni od visokokvalitetnih materijala u dobro kontroliranim tehnološkim procesima. Zbog toga je mala mogućnost da oborinska voda prodre kroz ovaj materijal, naročito ako je postavljen još i vodonepropusni sloj.

Ipak, postoji mogućnost da voda prodre kroz spojeve prefabriciranih elemenata i da dođe do kondenzacije vodene pare u hladnim mostovima. Primarni uzrok prodiranja oborinske vode kroz spojeve prefabriciranih elemenata jeste povećani tlak na vanjskoj strani zbog djelovanja vjetra. Da bi se što efikasnije spriječilo prodiranje oborinske vode kroz spojeve elemenata konstrukcije, spojevi se zatvaraju mortom, elastičnim materijalima ili se izvode kao otvoreni spojevi, gdje je prodiranje oborinske vode spriječeno profilacijom spojeva tako da se unutrašnji i vanjski tlak izjednače.

Problem kondenzacije vodene pare u konstrukciji zgrada izvedenih od prefabriciranih elemenata mogu biti aktualniji nego kod zgrada klasične izvedbe zbog slijedećih razloga: Prefabricirani beton je gušći i čvršći nego beton izliven na licu mjesta, pa je zbog toga i bolji vodič topline. Krajevi mnogih prefabriciranih elemenata djeluju kao toplinski mostovi na kojima može doći do kondenzacije. Pri uporabi otvorenih spojeva, hladni zrak prodire u unutrašnjost spoja koji može postati toplinski most, pothlađujući unutrašnje površine na ovim mjestima. Unutrašnje površine zidova mnogih zgrada, izvedenih iz prefabriciranih betonskih elemenata su glatke i male apsorpcijske moći. Oslobođena vodena para u prostoru se ne apsorbira, pa stoga dolazi do povećanja vlažnosti unutrašnjeg zraka.

Čak i mala količina kondenzirane vodene pare koja bi se inače lako apsorbirala u žbuku zida stvara tragove vlaženja na neapsorbirajućim površinama prefabriciranih betonskih elemenata. Istraživanja pokazuju da navlaživanje zidova izvedenih iz prefabriciranih betonskih elemenata dolazi do izražaja u mnogo većoj mjeri nego kod klasične izvedbe zidova, pri istim uvjetima korištenja.

Zbog toga se u zgradama sa zidovima izvedenim iz prefabriciranih betonskih elemenata preporučuje postavljanje bolje toplinske izolacije i primjena bolje ventilacije prostorija nego u zgradama klasične izvedbe. Izvedbom fasada s hidrofobiranom termo-žbukom postiže se toplinska zaštita i zaštita od navlaživanja vanjskih zidova zgrade. Primjena termo-žbuke pogodna je za starije zgrade kod kojih se obnavljaju fasade i za kuće s neožbukanim vanjskim zidovima. Termo-žbuka se može uporabiti u kombinaciji s drugim toplinskim izolatorima kao vanjski toplinski i vodonepropusni zaštitni sloj.

Premda vodonepropusnost i dobra termička svojstva materijala fasade smanjuju termičke dilatacije i gubitke topline zgrade, fasade moraju biti otporne na udare vjetra i nepropusne na udare kiše pod djelovanjem vjetra

Materijali