Ulaz za korisnike

Gdje nestaje profit u graditeljstvu?

|
Gdje nestaje profit u graditeljstvu?
 
Gdje nestaje profit u graditeljstvu?
Gdje nestaje profit? Ovo pitanje se sve češće čuje u krugovima graditelja. Analize pokazuju da izvoditelju između prstiju “iscuri” oko 12% ukupne vrijednosti projekta, što je usporedivo sa ukupnom dobiti koja se planira na projektu. Ovakav zastrašujući podatak nije posljedica nekog jedinstvenog uzroka, nego slijed malih pojedinačnih gubitaka čiji kumulativni efekt postaje uočljiv tek naknadno.

Sažetak: Prekoračenje planiranih troškova pokazuje konzistentno ponašanje u preko 20 zemalja sa svih kontinenata, štoviše, pokazuje istu razinu u posljednjih 70 godina. Rješenje ne leži u računovodstvenom praćenju materijalnih troškova (koje većina izvoditelja i danas pažljivo prati), već u smanjenju troškova rada i mehanizacije.

Profit je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg graditelj ulazi u posao. Prekoračenje planiranih troškova građenja postalo je noćna mora svakog izvoditelja. O važnosti prekoračenja troškova građenja govori podatak o količini dokumenata objavljenih na tu temu u svijetu. Upotreba popularnog pretraživača Google na pojam “trošak građenja” (engl. construction cost) daje oko 11.200.000 “pogodaka”.

Pojam “troškovi građenja” (engl .construction costs) proizvest će oko 5.980.000 pogodaka. Ukoliko želimo malo suziti ovu količinu podataka pa potražinmo izraz “prekoračenje troška građenja” (engl. construction cost overrun) dobit ćemo oko 53.400 dokumenata, a ako tu pretragu još više suzimo tražeći pojam “uzroci prekoračenja troškova građenja” (engl. causes of construction cost overrun) dobit ćemo oko 23.900 dokumenata. Ova je tema evidentno zanimljiva ne samo u našem podneblju, nego i u svijetu, te su napravljene brojne studije kako bi se što bolje ustanovilo koji su uzroci prekoračenju troškova, te kako bi se na njih moglo utjecati.

Nekada, dok je marža bila 30% do 50%, takva je marža podnašala sve i ostavljala zadovoljavajuću dobit. Dolaskom tržišnog (natjecateljskog) gospodarsva i procvatom privatnog vlasništva, stvari su se stubokom promijenile. Ponudbene cijene su morale pasti, te se počesto vode rovovske bitke oko nekoliko postotaka ponudbene cijene.

Obzirom da je ponudbena cijena zadana, jedino što može utjecati na profit su troškovi građenja. Stoga je razumljivo da se posljednjih 10 godina intenzivno radi na smanjenju troškova građenja (boljom tehnologijom) i zadržavanjem troškova građenja u predviđenim okvirima, tj, izbjegavanjem prekoračenja planiranih troškova.

Što je potrebno učiniti?

Da se to postigne, troškove je potrebno pratiti, ali samo njihovo evidentiranje nije dovoljno, već ih je potrebno uspoređivati sa planiranim veličinama. Pri tome većina managera smatra da će se to pratiti kroz računovodstvo. Međutim, u računovodstvu se podaci evidentiraju post festum, sa nekoliko tjedana zakašnjenja, te je evidentno da se računovodstvenim praćenjem nikako ne može utjecati na nastajanje troškova.

Ukoliko pojedini djelatnik ostvari 250 sati na gradilištu u određenom mjesecu, u računovodstvu mu na kraju mjeseca mogu samo izračunati i isplatiti plaću, a nikako ne mogu ustanoviti je li on po planu trebao ostvariti samo 190 sati tog mjeseca. Međutim, djelatnici računovodstva niti su kvalificirani da znaju koliko je sati potrebno za određenu tehnološku aktivnost, niti imaju taj podatak.

Činjenica da mu se neće isplatiti prekovremeni, nego će se to preraspodijeliti na slobodne sate tijekom zimskih mjeseci, naravno, nikoga ne tješi, jer radnik te sate svejedno neće oprostiti poslodavcu, već će tražiti da mu budu isplaćeni. Evidentno je da se ta usporedba mora vršiti u tijeku izvođenja radova, daleko prije nego sati budu evidentirani u plaćama (i daleko prije nego stigne faktura dobavljača za materijal), tj. na samom gradilištu.

Stoga je potrebno voditi evidenciju utrošenih sati i strojeva kako bi uopće postojala mogućnost usporedbe. Ironična je činjenica da se to danas stvarno i radi (bez obzira na poneke slučajeve neprofesionalnog ponašanja voditelja gradilišta), jer se prema zakonu na gradilištu mora voditi dnevnik građenja u kojem se svakodnevno evidentiraju prisutni djelatnici i strojevi, te se upisuju i drugi događaji vezani uz gradnju, što provjeravaju inspektori.

Ove vrijednosti, dakako, nije dovoljno samo evidentirati nego ih je potrebno i usporediti sa vrijednostima koje su planirane da se trenutno uoče aktivnosti koje izlaze iz “planiranih gabarita” te da se poduzmu korektivne mjere dok je još moguće nešto učiniti. Dok te veličine stignu u račnovodstvo, više se nitko niti ne sjeća zašto su nastala prekoračenja.

Koliko se često događaju prekoračenja troškova građenja?

Prema objavljenoj studiji autora BENT FLYVBJERG i drugih), iz studenog 2003 (http://www.plan.aau.dk/~flyvbjerg/COSTFREQ4.pdf), zastrašujućih 9 od odabranih 10 projekata imaju prekoračenje (86%).

Pri tome, prosječno povećanje troškova građenja bilo je 28%.Studija je napravljena na uzroku od 258 kapitalnih projekata iz 20 zemalja čitavog svijeta vrijednih ukupno 90 milijardi dolara. Štoviše, studija pokazuje da se prekoračenje troškova nije smanjilo u posljednjih 70 godina, te da na žalost, graditelji nikako ne mogu naučiti na iskustvu. Studija je obuhvatila Ameriku, Europu, Japan i “ostale zemlje” u kojima je fenomen prekoračenja troškova najizraženiji (64%).

Koji su uzroci prekoračenja troškova građenja?

Prema studiji grupe profesora sa Florida International University iz travnja 2003 (http://asceditor.unl.edu/archives/2003/Ahmed03.htm), kašnjenje je globalno identificirano kao najčešći i najskuplji oblik prekoračenja troškova. Ono međutim, praktički nikada nije rezultat samo jednog katastrofičnog događaja, već je posljedica mnogo manjih zastoja na koji se ne obraća pažnja sve dok kumulativni financijski efekt ne postane vidljiv.

Uzroci mogu biti vezani uz:

a)projektni zadatak (izmjena narudžbe, izmjena nacrta, nekompletna dokumentacija, izmjena specifikacija, itd) b)gradnju (inspekcije, proizvodnja materijala, slabe performanse kooperanata, nabavka materijala, nedostatak kvalificiranih radnika, pogreške u konstrukciji) c)financijsku dinamiku (kašnjanja u plaćanju) d)politiku managementa (izmjene ugovora) e)zakonodavca (odobravanje dozvola, promjene zakona, sigurnosni propisi i druga legislativa)

Veći dio ovih uzroka izvoditelj vidi kao “višu silu”, međutim, na gradnju (B) svakako ima utjecaja, a upravo taj segment predstavlja lavovski dio prekoračenja troškova. No, ono za graditelja je važnija analiza uzroka prema utjecaju na izvođača, i u tom smislu razlikujemo:

1)Neopravdivi: graditelj ne dobiva niti novac niti vrijeme

2)Opravdivi nenaplativi: graditelj dobiva vrijeme ali ne i novac

3)Opravdivi naplativi: graditelj dobiva i vrijeme i novac

4)Konkurentni: graditelj može ali i ne mora dobiti vrijeme i novac

Rezultati pokazuju da 44% odgovornosti otpada na graditelja, 24% na vlasnika, 14% na zakonodavca, podijeljena odgovornost je u 12% slučajeva, a samo 6% slučajeva odgovornost pada na teret konzultanta. Ono što je daleko više zabrinjavajuće jest da samo 48% uzroka spada u kategoriju Opravdivi Naplativi, dok je 44% u potpunosti Neopravdivo, a 8% su Opravdivi troškovi ali nisu naplativi.

Gdje nestaje profit?

Na našim prostorima, graditelji najčešće troškove kontroliraju preko materijalnog knjigovodstva. Obzirom da se materijalno knjigovodstvo vodi već desetljećima, kako je onda moguće da je prekoračenje troškova prosječno 28% i to već 70 godina??? Odgovor je, dakako, jednostavan. Onih 28 % prosječnog prekoračenja nisu posljedica pogrešne upotrebe ili upotrebe prekomjernih količina materijala, već leže drugdje. Gdje? Prema gornjoj analizi, barem 44% prekoračenja troškova (a koji osim toga nisu naplativi) nalazi se pod kontrolom izvođača, u ostalim troškovima građenja, a to su troškovi plaća i mehanizacije (troškove kooperanata ovdje ne ubrajamo, jer za njih je izvođač u stvari investitor i može ih natjerati da se drže gabarita). A troškovi plaća i mehanizacije su direktno proporcionalni utrošenim satima, pa je stoga jasno da je prekoračenje rokova osnovni faktor smanjenja profita. Kada investitor ugovori 7.000 m2 betonske podloge, on će platiti ugovorenu cijenu za 7.000 m2 bez obzira da li izvoditelj za to potrošio 200 ili 2000 sati, no trošak za podizvoditelja nikako nije isti. Stoga nije svejedno je li izvoditelj odradio aktivnosti prema planu ili nije. Time što je pojačanim radom (ili prekovremenim radom) uspio održati rok prema investitoru ne znači mnogo, jer je interni trošak u međuvremenu poništio zaradu predviđenu na toj aktivnosti, odnosno, učinjena je veća šteta nego korist.

Kako dolazi do prekoračenja rokova?

Kao što gornje analize pokazuju, do prekoračenja ne dolazi u nekom jedinstvenom događaju ili uzroku, već je to posljedica puno malih zastoja koji se kumuliraju. Na primjer: kamion nije naručen na vrijeme pa se čeka dok ne dođe zamjenski, nije naručen kamion od 10 t nego od 5 t, pa taj mora raditi dvije ture da preveze istu količinu materijala, ekipa tesara je trebala doći u 10 sati, ali su oni na jednom drugom gradilištu i dolaze tek za nekoliko sati. Nitko nije javio da nedostaje šljunka, pa radnici čekaju jer ne mogu dalje. Ovakvih primjera, u životu jednog gradilišta koje traje više mjeseci ili godina ima mnogo. Koliko? Analize pokazuju da je to prosječno 12,32% od ukupne cijene projekta (44% od prosječnih 28% prekoračenja), a to su ogromna sredstva. Što više, radi se o redu veličine ukupne marže na projektu. A što kada su prekoračenja na promatranom projektu viša od prosječnih 28%? Ono što je možda još važnije jest činjenica da se kontrola ovih prekoračenja uopće ne vodi u računovodstvu (osim dakako u financijskim totalima), pa se evidencijom kroz računovodstvo ova prekoračenja ne mogu niti izbjeći. Drugim riječima, graditelj gleda u potpuno pogrešnom smjeru u nastojanju da troškove gradnje zadrži u planiranim okvirima.¸

Gdje je onda rješenje?

Rješenje se nalazi u uspostavljanju regulacijskog kruga izvan računovodstva. Koordinaciju svih sudionika (nabave, kadrova, transporta, mehanizacije itd) radi pravovremenog obavljanja svih aktivnosti treba raditi pod programskom kontrolom. Mora postojati sustav rezervacije osnovnih sredstava koja će omogučiti da ne dolazi do neplaniranog najma lokalnih podizvoditelja ili čekanja. Potrebno je konstantno i svakodnevno mjeriti jesu li pojedine aktivnosti u predviđenim gabaritima u smislu količina utrošenog materijala i količina sati, kao i predviđenog tehnološkog trajanja navedenog u mrežnom planu. Ovo je potrebno usporediti sa izračunatim količinama resursa u analizama, kao i izračunatim količinama u mrežnom planu. Sustav mora upozoriti je li došlo do prekoračenja nekog od resursa u stavci, jer je to znak da će i ostali resursi otići u crveno.

Materijali