Ulaz za korisnike

Gipsani tekući estrih

|
Gipsani tekući estrih
 
Gipsani tekući estrih
Tekući estrih se proizvodi većinom od gipsa, ali su moguća i druga vezivna sredstva. Odlučujuće je razrjeđivanje vodom, koje oblikuje tekući estrih.

Tekući estrih se izlijeva na pod zaštićen folijom i nakon 15-20 sati se po njemu već može hodati. Kod većih površina se niveliranje tekućeg estriha osigurava šipkom za izglađivanje. Gips formira estrih postojan na vatru.

Prilikom obrade suhog gipsa potreban je oprez, zaštitne rukavice i zaštita dišnih puteva su obvezne.Vlažni ili već povezani gips ne predstavljaju više opasnost po zdravlje, ukoliko nema sintetičkih dodataka (umjetne smole).

Ukoliko su dodane umjetne smole postoji u principu mogućnost isparenja ostatka monomera. U svakom slučaju se estrih ne svrstava u skupinu kritičnih materijala kao npr. ukrasna žbuka, jer on tijekom stanovanja ne dolazi direktno u kontakt sa zrakom u prostorijama.

Suhi estrih

Sistemi suhog estriha sastoje se od pojedinačnih ploča (npr.gipsani-kartonski elementi, elementi od gipsanih vlakana, OSB-ploče ili iverica), koje se postavljaju na izolaciju i međusobno se povezuju. Elementi su debljinom od 20-25 mm upola tanji od konvencionalnih cementnih ploča.

Upravo se zbog svoje male težine najčešće koriste prilikom gradnje krovne konstrukcije . Suhi estrih se često nudi s perom i utorom, analogno mnogim vrstama građevinskih ploča. Zajednička svojstva s ostalim vrstama estriha ne leže u materijalui obradi, već u funkciji: realizirati ravnu podnu oblogu.

Prilikom procjene suhog estriha sa stanovišta zdravlja odlučujuću ulogu igraju pojedinačni bazni materijali. Prije svega suhi estrih se ne upotrebljava na bazi od prešpana za odveć velike površine, jer se unatoč E1-klasifikaciji mogu oslobađati povećane vrijednosti formaldehida.

Inače podna obloga, koja se kasnije postavlja na estrih, može predstavljati dobru blokadu za štetne materijale; efekat se međutim ne može niti predvijeti niti ukalkulirati.

Materijali