Ulaz za korisnike

Glina i crijep

|
Glina i crijep
 
Glina i crijep
Glina je materijal koji je u povijest čovječanstva usađen od prapočetaka. Postupci oblikovanja gline i proizvodi nastali tijekom stoljeća u stopu prate civilizacijski napredak čovječanstva.

Svaka osnovna ljudska djelatnost na neki je način popraćena i glinom: od graditeljstva, preko kulture hrane do kulture općenito. Negdje u tom slijedu glina je postala sirovina za pokrivanje krovova, oblikovana i termički obrađena postala je crijep.

Podaci o stvarnom vremenu kad se glina počela koristiti za izradu crijepa različiti su od autora do autora. Jedan od njih kaže da se prvi crijep pojavio kad i prva grnčarija, u neolitiku, na azijskim prostorima današnje Kine, prije desetak tisuća godina. Prije 4000 godine u Egiptu i na prostorima Mezopotamije pekao se crijep i njime pokrivali krovovi. Grci su preuzeli iskustvo proizvodnje crijepa, a od njih Rimljani. Mediteran, kao centar antičkog svijeta, je usvojio jednostavan oblik crijepa, a ista se forma može naći u obje kulture.

Antički se crijep sastojao od dva oblika koji su se međusobno nadopunjavali. U grčkoj graditeljskoj tradiciji to su solenes i kalupter, u rimskoj tegula i imbrex. Prvi pojam odnosi se na ravan crijep, ravnu pločicu sa izdignuta dva bočna ruba, neznatno različite širine na gornjem i donjem kraju. Ravne su se pločice polagale uzdužnim redovima od dna do vrha krova. Na dodirnim rubovima redova ostajao je prorez a da bi se spriječio prodor vode, oba dodirnuta ruba susjednih pločica prekrivala su se zaobljenim crijepom, danas zvanom kanalicom. Ovakav oblik crijepa i način slaganja zadržao se do danas pa se u Italiji i dan-danas mogu naći modeli crijepa identični teguli i imbrexu!

Crijep se, prema tada poznatoj tehnologiji, oblikovao od gline u kalupima i potom pekao. Zanimljivo je da su već u antičko doba na ovako proizvedene crijepove utiskivani žigovi proizvođača ali i mušterija: u Engleskoj su pred petnaestak godina iskopani ostaci peći i crijepova s utisnutom oznakom rimske legije koja je u to vrijeme boravila na otoku! Isto tako, na krovu Dioklecijanovog mauzoleja u Splitu crijep ima utisnutu oznaku proizvođača.

Usavršavanjem tehnologije obrade kamena, na nekim građevinama poput Apolonovog hrama, glinena tegula zamijenila pločama od mramora!

Proizvodnja crijepa bio je unosan posao, pa su mnoga mjesta bila poznata po toj proizvodnji. Jedno od takvih mjesta su i Kupari južno od Dubrovnika u kojem se pekao crijep i pod imenom „coppa“ (čaša) izvozio u Italiju. Pretpostavka je da je ime mjesta izvedeno upravo iz naziva proizvoda. Antička kanalica, vjeruje se, oblikovala se na bedru radnika, imala je standardnu duljinu (465 mm) ali je zbog anatomskih razlika bedara imala različit oblik! Posljednja peć u Kuparima je ugašena dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Industrija proizvodnje glinenog crijepa u Hrvatskoj danas je vrlo snažna. Graditeljstvo je u porastu i velik broj tvornica crijepa i opeke uspješno posluje prodajući proizvod na domaćem tržištu. Tradicija proizvodnje crijepa je vrlo duga, zahvaljujući mnogim nalazištima gline. Proizvođači glinenog crijepa koncentrirani su u istočnoj Slavoniji (Tondach, Dilj IGM) i u Hrvatskom Zagorju (Tondach).

Glina je smjesa raznih spojeva nastala u prirodi tijekom složenih geoloških procesa pri formiranju Zemljine kore. Među spojevima dominiraju hidratizirani silikati aluminija, odnosno minerali glina koji osiguravaju viskozno-plastične osobine sirovinskih mješavina za proizvodnju opeke i crijepa, zatim karbonati oksida, oksidi željeza koji daju boju krajnjem proizvodu i drugi minerali i njihove mješavine koje služe kao svojevrsni topitelji i kvarc kao jedna od dominantnih sirovina u keramičkim masama. Ove mineralne komponente ulaze u sastav kompleksnih polaznih sirovina za proizvodnju opeke i crijepa koje nazivamo općim imenom ciglarske ili opekarske gline. Minerali glina u prirodi nastaju raspadanjem stijena, najčešće feldspata pod djelovanjem vremenskih uvjeta. Mehaničkom dezintegracijom usitnjava se materijal, dok razni kemijski agensi dovode do nastajanja konačnog glinenog materijala. Djelovanje ovih agensa ovisi od klime, vegetacije i geografskog položaja, a dobiveni produkti mijenjaju sastav Zemljine kore. S geološkoga gledišta to su stijenski materijali sedimentnog podrijetla. Opekarske gline ili sirovine za proizvodnju grube građevinske keramike jesu gline nižeg kvaliteta.

To su polidisperzne mase koje nisu previše plastične, s obzirom na to da je u njima sadržaj minerala gline nizak, ali ipak dovoljan da se upotrijebi za izradu opekarskih proizvoda željenih osobina. Mineralni sastav ovakvih glina varira u okviru ležišta od mjesta do mjesta, ovisno o sadržaju minerala gline, kvarca i karbonata i drugih pratećih komponenti. Opekarske gline često sadrže i manje količine organskih materija. Gline niže kvalitete, kakva je većina opekarskih sirovina, karakteriziraju krupnije čestice određenih komponenata, a u pogledu plastičnosti to su najčešće srednje ili malo plastične sirovine, od kojih se dobije poluproizvod relativno niskih mehaničkih karakteristika u sirovom stanju.

Zato se ovakve mješavine, siromašne mineralima gline, najčešće miješaju s plastičnim glinenim sirovinama, kako bi se dobila mješavina pogodna za oblikovanje često vrlo složenih oblika zadovoljavajućih fi zičko- mehaničkih karakteristika. Raspodjela veličine čestica opekarskih sirovina igra značajnu ulogu u pogledu njihovog tehnološkog ponašanja. Od posebne su važnosti najsitnije frakcije ove sirovine. Čestice ispod 2 μm nazivaju se glinenim frakcijama, od 2 do 20 μm frakcijom prašine, a iznad 20 μm je frakcija pijeska. Najsitnije frakcije su i najbogatije mineralima gline. Za proizvodnju opekarskih elemenata potrebno je da postoji adekvatna raspodjela veličine čestica kako bi se spriječila pojava greške u Glina je smjesa raznih spojeva nastala u prirodi tijekom složenih geoloških procesa pri formiranju Zemljine kore.

Među spojevima dominiraju hidratizirani silikati aluminija, odnosno minerali glina koji osiguravaju viskozno- plastične osobine sirovinskih mješavina za proizvodnju opeke i crijepa, zatim karbonati oksida, oksidi željeza koji daju boju krajnjem proizvodu i drugi minerali i njihove mješavine koje služe kao svojevrsni topitelji i kvarc kao jedna od dominantnih sirovina u keramičkim masama. Ove mineralne komponente ulaze u sastav kompleksnih polaznih sirovina za proizvodnju opeke i crijepa koje nazivamo općim imenom ciglarske ili opekarske gline. Minerali glina u prirodi nastaju raspadanjem stijena, najčešće feldspata pod djelovanjem vremenskih uvjeta.

Mehaničkom dezintegracijom usitnjava se materijal, dok razni kemijski agensi dovode do nastajanja konačnog glinenog materijala. Djelovanje ovih agensa ovisi od klime, vegetacije i geografskog položaja, a dobiveni produkti mijenjaju sastav Zemljine kore. S geološkoga gledišta to su stijenski materijali sedimentnog podrijetla. Opekarske gline ili sirovine za proizvodnju grube građevinske keramike jesu gline nižeg kvaliteta. To su polidisperzne mase koje nisu previše plastične, s obzirom na to da je u njima sadržaj minerala gline nizak, ali ipak dovoljan da se upotrijebi za izradu opekarskih proizvoda željenih osobina.

Mineralni sastav ovakvih glina varira u okviru ležišta od mjesta do mjesta, ovisno o sadržaju minerala gline, kvarca i karbonata i drugih pratećih komponenti. Opekarske gline često sadrže i manje količine organskih materija. Gline niže kvalitete, kakva je većina opekarskih sirovina, karakteriziraju krupnije čestice određenih komponenata, a u pogledu plastičnosti to su najčešće srednje ili malo plastične sirovine, od kojih se dobije poluproizvod relativno niskih mehaničkih karakteristika u sirovom stanju. Zato se ovakve mješavine, siromašne mineralima gline, najčešće miješaju s plastičnim glinenim sirovinama, kako bi se dobila mješavina pogodna za oblikovanje često vrlo složenih oblika zadovoljavajućih fi zičko-mehaničkih karakteristika. Raspodjela veličine čestica opekarskih sirovina igra značajnu ulogu u pogledu njihovog tehnološkog ponašanja. Od posebne su važnosti najsitnije frakcije ove sirovine. Čestice ispod 2 μm nazivaju se glinenim frakcijama, od 2 do 20 μm frakcijom prašine, a iznad 20 μm je frakcija pijeska. Najsitnije frakcije su i najbogatije mineralima gline. Za proizvodnju opekarskih elemenata potrebno je da postoji adekvatna raspodjela veličine čestica kako bi se spriječila pojava greške u tehnološkom procesu. Minerali glina, s obzirom na to da posjeduju slojevitu strukturu, imaju sposobnost da vežu velike količine vode, da je apsorbiraju ili da je uskladište između slojeva u kristalnoj rešetki. Opekarske gline se razlikuju i po sposobnosti apsorpcije vode.

Mineralni sastav opekarskih glina utječe na oblikovanje, sušenje, odnosno na osobine sirovog proizvoda, kao i na njegovo ponašanje tijekom pečenja, kvalitetu i boju fi nalnog proizvoda. Poznavanje mineralnog, granulometrijskog i kemijskog sastava neophodno je za adekvatnu pripremu opekarske gline u tehnološkom procesu proizvodnje crijepa i opeke. Minerali glina su isključivo slojeviti silikati nastali određenom kombinacijom osnovnih izgrađenih tetraedarskih i oktaedarskih slojeva. Osnovni minerali koji se koriste za proizvodnju opeke i crijepa su ilit, kaolinit i kvarc.

Nakon dobro istraženog mineralnog i kemijskog sastava gline i pripreme sirovine za tehnološki proces, pristupa se njezinom skladištenju. Nakon toga slijedi uzimanje gline sa skladišta, oblikovanje u željeni opekarski proizvod, sušenje u suhim pećima na temperaturi od 100oC. Nakon toga proizvodi se peku na temperaturi od 800 do 1200 oC. Pri tome vrijedi opće pravilo: što je temperatura pečenja viša to je crijep ili opeka nepropusnija i čvršća. Proces pečenja traje više sati, a krivulja pečenja i kasnijeg hlađenja gotovog proizvoda najčešće je proizvodna tajna o kojoj ovisi kvaliteta gotovog proizvoda.

Osim što je prirodni materijal, glina daje proizvode koji su čvrsti i stabilni u svim klimatskim uvjetima. Glina kao sirovina i njezini produkti i s ekološke su strane prihvatljivi, a ostaci iz proizvodnje mogu se upotrebljavati kao šljaka za izradu putova ili fi nim mljevenjem za teniske terene.

Materijali

  • Sačuvani ostaci antičkog krova iz vremena Rimskog carstva pokazuje kvalitetu materijala
i tehnološkog procesa od prije više od 2 milenija.

    Sačuvani ostaci antičkog krova iz vremena Rimskog carstva pokazuje kvalitetu materijala i ...

  • Boja prirodne gline i njena plastičnost razlikuju se od jednog
do drugog nalazišta, a ovisi o količini i vrsti mnogih spojeva
koji su uvijek prisutni u smjesi.

    Boja prirodne gline i njena plastičnost razlikuju se od jednog do drugog nalazišta, a ovisi o ...

  • Nalazišta gline su često na
površini i time je eksploatacija
olakšana.

    Nalazišta gline su često na površini i time je eksploatacija olakšana.